Tražena siva pčela povezala zadarske i slovenske pčelare

Mi imamo zajedničku sortu pčelu, sivu kranjsku pčelu. Ona je autohtona pčela s prostora dijela Austrije, Slovenije, Hrvatske, skoro čitave Bosne i Hercegovine, Srbije i jednog dijela Mađarske. Prednost nas pčelara u priobalnom pojasu jest vrijeme, a poseban plus Zadarska županija je prostor koji imamo, kaže prvi registrirani proizvođač matica u Dalmaciji Krste Bukvić
Misli globalno, djeluj lokalno – izreka je koja najbolje opisuje nedavni posjet pčelara sajmu pčelarstva u Celje, u Sloveniju. Sajam u Celju bio je samo povod za put, a pravi je povod jačanje daljnje suradnje sa slovenskim pčelarima i neizostavni razgovori s tamošnjim predsjednikom Pčelarskog saveza Slovenije Boštjanom Nočom. Krajnji cilj je proizvodnja matica sive pčele i pčela za kojima postoji ogromna potražnja u svjetskim razmjerima. Već je razrađen fini plan koji polako provodimo u djelo, a koji posebno uzima u obzir komparativne prednosti zadarskih pčelara.
Sve se temelji na jednostavnoj, ekonomskoj računici ponude i potražnje. Činjenica je da danas u svijetu pčele enormno ugibaju i da bez pomoći pčelara teško opstaju u prirodi, kao što je i činjenica da bez njih nema svijeta kakvog poznajemo. U takvim uvjetima vlada nevjerojatna potražnja za pčelama što potvrđuju brojke koje dolaze iz zemalja s istoka. Lani su Turci u kolovozu tražili 25.000 pčelinjih matica. U ovom trenutku Japan traži nekoliko stotina tisuća matica sive pčele. Ogromne brojke za nešto što većina ljudi gleda isključivo kao hobi. Zato zadarski pčelari planiraju cijelu priču dignuti na viši nivo zajedno sa slovenskim kolegama. Detalje o planu sa slovenskim pčelarima i aktivnosti na zadarskom području otkriva nam član Dalmatinke i prvi registrirani proizvođač matica u Dalmaciji Krste Bukvić.
– Glavna vizija nas pčelara jest proizvodnja matica i to za europsko tržište. Mi imamo zajedničku sortu pčelu, sivu kranjsku pčelu. Ona je autohtona pčela s prostora dijela Austrije, Slovenije, Hrvatske, skoro čitave Bosne i Hercegovine, Srbije i jednog dijela Mađarske. Siva pčela je jedna od traženijih u svijetu. Prednost nas pčelara u priobalnom pojasu jest vrijeme, a poseban plus Zadarske županije je prostor koji imamo. Izlazimo mjesec dana ranije na tržište i možemo se zadržati isto toliko duže. To je ogromna prednost u ovom poslu. Trebamo doći do količina i zato se trebamo udružiti s drugima pčelarima. Ako idemo sami, onda dolazimo do klasičnih problema u odnosu ucjene kupca u odnosu na proizvođača. Proizvođači pojedinačno gomilaju troškove i međusobno si ruše cijene.
Dodatan plus u našem odnosu sa Slovencima jest što će nam oni prenijeti sva svoja iskustva i znanja koja su stekli od ulaska u EU, jer i mi moramo proći njihovim putem. Svi naši razgovori s njima kreću na ovu temu, kaže Bukvić te dodaje.
Drugi dio priče treba realizirati na terenu, ovdje u Zadarskoj županiji. Treba iz postojećih 250 pčelara dobiti barem 10-15 vrsnih pčelara koji su spremni uhvatiti se u koštac s kvalitetnom proizvodnjom matica i pčelinjih zajednica. Zbog toga i ovdje pokrećemo školu pčelarstva što je tek prvi korak u ostvarivanju cilja, a koju najvećim dijelom financiraju Zadarska županija i UNDP. Manji dio troška školovanja snosit će sami pčelari. Održavanje škole je inicirala Dalmatinka, iako je s nekih strana bilo komentara kako njezino održavanje nije potrebno. U organizaciji škole uvelike su pomogli pročelnici Odjela za poljoprivredu Zadarske županije i Grada Zadra Danijel Segarić i Ivica Katić. U Dalmatinki planiraju organizirati još jednu školu koju će Udruga svojim članovima dijelom financirati.
– Traže se vrsni proizvođači. Kad potpišemo ugovor, onda više nema igre. U ovo trebaju ući ozbiljni ljudi. Ova škola je za zanimanje pčelar, a već iduće godine ide škola za educiranje za bavljenje proizvodnjom matica, matične mliječi i rojeva.
Iako se čini da je godinu dana veliko razdoblje u kojem se netko može ubaciti u cijelu priču, pokupiti vrhnje cijelog posla, Bukvić ne strahuje.
– Nema straha zato što nema konkurencije. Potrebe su daleko veće od mogućnosti proizvodnje. Mi sve baziramo na činjenicama da je pčela nevjerojatno ugrožena i da ne može opstati bez pčelara, ali kvalitetnog i educiranog koji ju zna zaštiti i čuvati. Interes za očuvanjem pčele pokazale su i Ujedinjene nacije. Zato mi moramo doći do kvalitetnih i educiranih proizvođača matica, završava Bukvić.