Održan komemorativni skup posvećen Anti Stamaću

Komemoracija u povodu smrti nedavno preminuloga hrvatskog književnika akademika Ante Stamaća održana je u ponedjeljak navečer u Društvu hrvatskih književnika u (DHK) Zagrebu.  O akademiku Stamaću govorili su predsjednik DHK Božidar Petrač i književnik Dubravko Jelačić Bužimski.
Petrač je podsjetio kako je pjesnik, teoretik književnosti, esejist i prevoditelj Ante Stamać rođen 9. listopada 1939. na otoku Molatu, u obitelji gimnazijskih profesora i filologa. Preminuo je 30. studenog 2016. u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u Dubrovniku, Križevcima, Daruvaru, Molatu i Zadru, napomenuo je dodavši kako je gimnaziju i srednju glazbenu školu polazio u Zadru i Zagrebu, gdje je 1959. maturirao na 1. gimnaziji, u današnjoj zgradi Muzeja “Mimara”.
Nakon što je diplomirao 1963. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je 1970. komparatističkom radnjom o Tinu Ujeviću, te doktorirao 1978. disertacijom o teoriji metafore, rekao je. Istaknuo je kako je između 1963. i 1969. studirao muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani te filozofiju i germanistiku u Beču. Nakon diplomiranja bio je, kako je rekao, zaposlen kao violinist u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta, potom kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je i utemeljitelj. Godine 1971. izabran je za znanstvenog asistenta na Katedri za teoriju književnosti u Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta, naglasio je Petrač, dodavši kako je od 1978. bio docent, pa izvanredni profesor i voditelj Katedre, naslijedivši Juru Kaštelana.
Stamać je za redovnog sveučilišnog profesora bio izabran 1989., a kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. Od 2002. bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
Petrač je njegov rad podijelio na književni, znanstveno-kritičarski, urednički i prevoditeljski.  U pjesništvu je, unatoč sartreovskim temama, bio bliži eliotovskoj poeziji egzistencije, ocijenio je dodavši kako je u kritičarski rad sustavno unosio kompetencijsku dimenziju.  Hrvatsku je kulturu, istaknuo je Petrač, obogatio mnogim prijevodima klasičnih djela iz svjetske književnosti i kulture.
Jelačić Bužimski je podsjetio kako je Stamać 1969. stipendist Herderove zaklade u Beču i znamenite Humboldtove zaklade 1977./78. u tadašnjem Zapadnom Berlinu i Göttingenu.  Bio je 1989. i 1990. gostujući profesor na Sveučilištu u Oldenburgu, napomenuo je dodavši kako je održao niz predavanja na sveučilištima njemačkoga govornog područja, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je u brojnim drugim zemljama, uključno i SAD. Stamać je u dva navrata (1981. – 1984., te 1991. – 92.) bio predsjednik Hrvatskoga filološkog društva, a 1995. – 1999. i predsjednik DHK, rekao je dodavši kako je bio i potpredsjednik Matice hrvatske, a od 2010. do 2014. tajnik je Razreda za književnost HAZU.  Podsjetio je i kako je uređivao časopise: “Razlog” (1966.-1968.), .Telegram” (1968.-1971.), “Umjetnost riječi” (od 1981. do nedavno), te “Croatica” (od 1989. do obustavljanja časopisa 2001. godine).
Do sredine 2016. bio je urednik časopisa “Republika”, a priredio je i djela nekih od suvremenih hrvatskih pisaca – Šime Vučetića, Jure Kaštelana, Ivana Kušana, Miroslava Krleže, Dragutina Tadijanovića, Tina Ujevića, Ive Kozarčanina i Slavka Mihalića.