Plantak: Uspio sam se nametnuti igračima

Igrači me nisu odmah prihvatili na način kakav trebaju pa mi je trebalo vremena za nametanje autoriteta – kaže Plantak
Epopeja od 28 ligaških utakmica ove sezone je na kraju za Borik-Puntamiku sretno završila, ali je malo nedostajalo da tako ne bude. Tom sretnom raspletu “zeleni” mogu zahvaliti košarkašima Dubrave na pobjedi u Trogiru. Ili, po nekima, Trogiranima što se nisu previše trudili u utakmici koja je na kraju izravno skrojila poredak na ljestvici.
Neven Plantak na klupu Borik-Puntamike došao je nakon 2. kola Lige za ostanak u kojem je Borik-Puntamika poražena od Alkara u Jazinama. U osam utakmica pod Plantakovim vodstvom Puntamičani su upisali tri pobjede i pet poraza.
– Preuzeo sam momčad prije nepunih mjesec dana i za takav potez trebalo je imati puno hrabrosti. Budući da sam bio zaposlenik kluba radeći s mlađim dobnim kategorijama, nisam mogao odbiti ponudu Uprave da se prihvatim prve momčadi nakon odlaska Tihomira Bujana. Trenutak je bio svakakav samo ne pogodan za tako nešto. Uzeti prvu momčad na tako kratako vremensko razdoblje uz činjenicu da se igra ritmom srijeda-subota nije mi ostavljalo previše prostora za manevar – kaže Plantak svjestan da se velike promjene u momčadi u tako kratkom razdoblju nisu mogle očekivati.
Neprihvaćanje igrača
– Išao sam na one stvari koje su se mogle promijeniti, a to je značilo podizanje psihološke stabilnosti kod igrača i promjene u obrambenom segmentu same igre. Čim sam došao na prvi trening zateklo me neugodno iznenađenje. Naime, igrači me nisu odmah prihvatili na način koji trebaju pa mi je trebalo vremena za nametanje autoriteta. Naime, igrači su, kako u svlačionici tako i na klupi za vrijeme utakmice, nametali svoja mišljenja u sferama koje su obuhvaćale moj dio posla. Uspio sam im objasniti da se ne zamaraju s onim što nije njihov posao, već da se koncentriraju na teren i igru.
Koliko je trajala međusobna prilagodba?
– Nakon prvih utakmica sve je krenulo u boljem smjeru. Napredak se primijetio već u prvoj mojoj utakmici na klupi kada smo nesretno izgubili u Dubravi (67:68). Nakon te utakmice igrači više nisu kao prije išli na gostovanje s mišlju kako izgubiti sa što manjom razlikom. Išli smo i u Rijeku, Trogir, Sinj i Bedekovčinu pobijediti što se i osjetilo na tim utakmicama. Sve te utakmice smo odigrali odlično, pogotovo u obrani, a nijanse su nas dijelile od boljih konačnih rezultata.
Na kraju se ključnom pokazala pobjeda protiv Alkara u Sinju.
– Istina, ta vrijedna pobjeda nam je bila dovoljna za izvući živu glavu. Sada kad je sve završilo zahvaljujem igračima na pristupu, angažmanu i velikoj borbenosti u svim utakmicama bez kojih danas ne bismo razgovarali o ostanku u A-1.
Mrvi se otvorilo
Što su u Boriku pod vašim vodstvom promijenilo?
– U obrambenom dijelu sam pokušao s nekim promjenama. Budući da imamo problema s manjkom visine i često smo znali imati problema s protivničkim teškašima pod košem, inzistirao sam na uvježbavanju obrane na centrima koja se dotad bazirala na običnoj igri jedan na jedan. Novost je što smo natjerali protivničkog centra prema korneru da bi udvajanjem na njemu uspjeli poremetiti napad protivnika. Odatle je proizlazio i veliki broj osvojenih lopti nakon uvježbavanja tog segmenta obrane.
Što ste tražili od igrača u napadu?
– Opće poznata stvar u košarkaškom poslu je da za uvježbavanje dobre obrane treba puno manje vremena nego za ubojiti napad. Tako da smo uspjeli od napadačkih akcija tek iskoristiti onu u kojoj smo uspijevali Mrvu ostavljati samog na šutu za tri poena, što je u ovih posljednjih sedam kola bilo jako vidljivo.
Plantak će zahvaliti i Tihomiru Bujanu, svom prethodniku na, kako kaže, odlično pripremljenoj momčadi.
– To se najbolje vidjelo u napornoj Ligi za ostanak i podatku da smo u svakoj utakmici do posljednjih trenutaka bili blizu pobjede. Također je potvrda toga i činjenica da nismo imali previše problema s ozljedama, posebno ne onima dužeg trajanja. Zasluge za to sigurno pripadaju Tihomiru Bujanu.

 NA MLADIMA GRADITI BUDUĆNOST

Logično pitanje je ostaje li Plantak na klupi Puntamičana?
– Volio bih ostati u klubu ili na poziciji trenera prve momčadi ili voditelja omladinskog pogona.
Je li vas netko po tom pitanju već kontaktirao?
– Neki kontakti i ideje su već začete po tom pitanju i ako se to ostvari onda će u Borik-Puntamici zaživjeti program po kojem bi se naglasak trebao staviti na potpuni razvoj igrača za seniorsku momčad iz pomlatka za što bi trebalo minimalno četiri godine. Bez takvog dugoročnog plana klub kao Borik-Puntamika sa sredstvima koje ima, ne može dugo opstati u situaciji u kakvoj je danas. Treba stvarati igrače i uz odličnu suradnju s KK Zadrom koja je neophodna za sve manje zadarske klubove, moglo bi se puno dobrog napraviti. Sličnu situaciju sam imao u Posušju i Širokom gdje sam u uspio uz veliku podršku njihovih Uprava stvoriti iz pomlatka danas prvotimce i nositelje igre. Tako je isplivao Stanko Barać koji danas igra u Pamesi ili Vedran Princ koji je tako kao junior dobio šansu u Širokom. Zato sam siguran da s takvim modelom nitko ne može izgubiti, nego samo dobiti, a pogotovo mladi igrači.

 ŽAL ZBOG ALKARA

Rasplet u Ligi za ostanak odredila je koš razlika budući da su sve momčadi imale deset pobjeda i isto toliko poraza, odnosno 30 bodova. Koš razlika tako je najskuplje koštala Alkar koji je ispao iz lige, a na prvo mjesto izbacila najveće davljenike do posljednjeg kola, Dubravu. Plantak kaže da se njegovoj momčadi isplatilo to što je odigrala sve utakmice bez ikakavih kalkulacija.
– Jako mi je žao Sinjana, jer su oni uz nas jedini klub u A-1 ligi koji imaju, osim jednog, sve igrače iz svog grada i iz svog pogona. Na kraju su odlučivale nijanse i Sinjanima se osvetio pristup u nekim utakmicama tijekom Lige za ostanak kada su oni odlazili na neka gostovanja, kao protiv Kvarnera, bez nekolicine prvotimaca pod izlikom odmora. U tim utakmicama gubili bi i više od dvadeset razlike, što se pokazalo presudnim na kraju. Da su samo u utakmici protiv nas u Sinju izgubili s recimo tri koša, a ne 18, onda bi danas ostali u ligi. Mi smo, barem u razdoblju od mog dolaska, svaku utakmicu igrali do kraja, čemu su i dokaz nesretni porazi u posljednim minutama.