Vlada vlada ili se raspada

Kako će Vlada kojoj stalno nad glavom visi mač raspada, preslagivanja  ili prijevremenih izbora bilo što početi reformirati, a kamoli to i provesti  do kraja?!
Dok se jedna politička prašina i ne slegne diže se nova i sve manje-više  stoji, a vrijeme koje svi u gospodarskom smislu smatraju dragocjenim,  prolazi u iščekivanju hoće li se Domoljubna koalicija i Most konačno  primiriti, pomiriti ili do kraja posvađati. Istodobno, inspirirani takvim  stanjem, i drugi akteri na političkoj sceni ne miruju, dolijevaju ulje na  vatru, pa se Bandić u svom stilu nameće kao HDZ-ov “dinamit” za Most.  HNS s Ivanom Vrdoljakom na čelu, ne bi s ovakvim HDZ-om, ali valjda s  nekim drugim, kojim ne zna se, mogao bi i surađivati. Od tolike političke  pomutnje i smutnje, nametnute teme preslagivanja Vlade, normalno je da  se Boži Petrovu smračilo pred očima pa je izgovorio ako za tri-četiri  mjeseca ne bude od reformi ništa, znači da postojeća suradnja nije  moguća.
Dok je Petrov klicao za nacionalne interese i Inu, i uvjeravao javnost  kako oni u Mostu nisu nikakvi kočničari osim po pitanju poteza koji bi  ugrožavali interese građana te da i dalje samo inzistiraju na provođenju  svojih reformi, HDZ-ov zastupnik Domagoj Ivan Milošević s visine je dao  psihološki profil politički neiskusnog Petrova koji je nervozan, a trebao bi  se fokusirati na teške pregovore sa sindikatima i na reforme o kojima je  pričao, a od kojih, predbacuje Milošević Petrovu, još nije bilo ništa. Kakve  li čudne situacije, kao da se obojica ovih političara ne nalaze na istoj  strani, kao da Domoljubna koalicija i HDZ nisu odgovorni za  neprovođenje reformi, nego samo Petrov?! Vlada, pretenciozno nazvana  reformskom, zasad bez pokrića za takav epitet, teško može bilo što  mijenjati jer unatoč javnom smirivanju političkih neverina, svima je  jasno i vladajućim i oporbi i građanima kako se suradnja ne može  razvijati i donositi dobrobit dok postoji toliko nepovjerenja i nesuglasja  oko brojnih pitanja. Istina, iako s teškom mukom, ipak se postižu neki  dogovori, no ostaje žal za izgubljenim vremenom. Hrvatskoj treba  učinkovita, efikasna Vlada spremna na brze reforme i teške odluke, ona  koja ima jasnu i usuglašenu viziju, a ne ona koja se iscrpljuje zbog  dizanja pa smirivanja tenzija. Da stvar bude još gora često se čuje kako  postoje Mostova ministarstva i ona Domoljubne koalicije, kao da se ne  radi o istoj Vladi. Tako Mostova ministrica Jurlina-Alibegović predlaže  racionalizaciju troškova korištenja službenih automobila, mobitela,  uštede na putovanjima, a HDZ-ova ministrica rada Šikić kaže da je  prihvatila prijedlog, no da ga svejedno smatra populističkim i  nepotrebnim. U istoj Vladi ministri koriste priliku onima drugim  ministrima predbaciti da ne rade baš kako treba.
HDZ-ovka Josipa Rimac otvoreno kaže kako je logično da se igrač koji  ne daje rezultate zamijeni drugim. Njezin stranački kolega Milijan Brkić  dao je naslutiti da postoje granice do kojih će HDZ trpjeti Most. Pušteni  su probni baloni o preslagivanju Vlade, kako bi se disciplinirao politički  partner, zaplašio gubitkom vlasti koje bi se teško dočepao na novim  izborima…
Mogao bi biti uzaludan i Oreškovićev “vapaj”. On naime, najavljuje  objelodanjivanje pomirujućeg Nacionalnog programa reformi. No, ako se  Most ne pokori HDZ-u, politička kombinatorika mogla bi se nastaviti. Ne  u nedogled.