Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

U potrazi za strateškim partnerima iz Todorićevog carstva

20.05.2011. 22:00
U potrazi za strateškim partnerima iz Todorićevog carstva


Agrofructus je poželjan partner našim poljoprivrednicima. Njegov način rada omogućuje im da zatvore proizvodni ciklus. Bez takvih otkupljivača teško je i zamisliti ozbiljnije bavljenje poljoprivredom na našem području. Vezivanjem uz njega poljoprivrednici dobivaju sigurnost otkupa, a i mogućnost dobivanja robnih kredita, kaže pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu Zadarske županije Danijel Segarić
Delegacija Zadarske županije na čelu s pročelnikom Upravnog odjela za poljoprivredu Danijelom Segarićem tijekom protekla dva dana obišla je pogone Agrofructusa, tvrtke kćeri koncerna Agrokor u vlasništvu Ivice Todorića. Agrofructus je vodeća kompanija specijalizirana za proizvodnju, otkup i prodaju voća i povrća na području JI Europe s godišnjom isporukom od 190.000 tona voća i povrća, proizvodnim i otkupnim djelatnostima u Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji te prodajom u 15 zemalja zapadne. Riječ je i o tvrtki koja surađuje s domaćim poljoprivrednicima te koja u poslovnoj zoni Polača ima otkupni centar.
 Put do krajnjeg kupca
Agrokor, koncern u čijem se sastavu danas nalazi Agrofructus, danas u javnosti izaziva oprečne reakcije koje idu iz jedne krajnosti u druge. Za jedne je čelni čovjek koncerna Ivica Todorić jedan od generatora nelikvidnosti koji ne isplaćuje redovito svojim dobavljačima, čovjek za kojeg je država ekskluzivno stvorila sustav poticaja. Za druge je on, Agrokor, nositelj hrvatske poljoprivredne proizvodnje, praktično posljednjeg što je nama u Hrvatskoj ostalo.
Između ove dvije krajnosti voćari i povrćari Ravnih kotara, zajedno s predstavnicima Zadarske županije, Gospodarske komore, Poljoprivredne komore, ZADRA-e i tvrtki su se tijekom dva dana na primjeru Agrofructusa uvjerili da je riječ o sustavu koji ne obnavlja, već do krajnosti modernizira ratom razrušene objekte, ulaže u vrhunsku tehnologiju, kupuje najmoderniju opremu, obrađuje nepregledne površine, a sve kako bi hrvatski proizvod, između ostalog i njihovih, bio odgovarajuće skladišten, upakiran, distribuiran i na kraju ponuđen krajnjem kupcu.
Sve to potvrdio je obilazak moderne tvornice PIK Vrbovca čija je dnevna proizvodnja 100.000 mesnih prerađevina i minimum 100 tona svježeg mesa, specijalizirano skladište Agrofructusa u Dugom Selu za prijem i čuvanje jabuka, kapaciteta 10.500 tona u jednom turnusu, PIK Vinkovca gdje se između ostalog na 1.000 hektara kvalitetnog zemljišta uzgaja povrće od čega čak na pola kapula. Cilj je osloboditi hrvatsku od uvozne kapule, kako kažu u Agrofructus. Njihova godišnja proizvodnja je 22.000 tona, a u Hrvatsku se uveze 10.000 tona. Osim što planiraju proizvoditi dovoljno kapule za hrvatsko tržište, isti plan je i s mrkvom koje se na godinu uveze 8.000 tona. Impresivnu organizaciju posla i ambiciozan plan Agrofructusa za budućnost potvrdio je obilazaka pojedinih Vupikovih pogona s čijom obnovom će se krenuti, a gdje se već nalaze strojevi koji čiste u jedan sat deset tona boba te oni koji u istoj jedinici vremena naprave 16.000 litara voćnog sirupa. Posjet vinogradima u Iloku i Belju samo je utvrdio taj dojam.
 Strateški partner
Sve u svemu, Agrofructus je poželjan strateški partner koji može doprinijeti razvoju poljoprivrede u Zadarskoj županiji.
– Agrokor, njegova tvrtka kći Agrofructus je poželjan partner našim poljoprivrednicima. Njegov način rada omogućauje poljoprivrednicima da zatvore proizvodni ciklus. Bez takvih otkupljivača teško je i zamisliti ozbiljnije bavljenje poljoprivredom na našem području. Vezivanjem uz njega poljoprivrednici dobivaju sigurnost otkupa, a i mogućnost dobivanja robnih kredita, kaže pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu Zadarske županije Danijel Segarić.
Dario Buljat iz Suhovara, proizvođač jabuka i stolnog grožđa, kaže da on ima dobra iskustva u suradnji s Agrofructusom u prodaji stolnog grožđa:
– Moja iskustva s njima su dobra. Njihova prednost prema nama jest što nas beskamatno financiraju. Dobivamo zaštitna sredstva, gnojiva, a kasnije plaćamo u voću. Zadovoljni smo s plaćanjem. Redovni su i do sada nije bilo problema.
Na pitanje bili postigao bolju prodajnu cijenu svog stolnog grožđa kada bi se udružio s drugim proizvođačima Buljat kaže da ne vjeruje. Problem je što sve grožđe na tržište dolazi u isto vrijeme i tada dolazi do prevelikih količina na tržištu. Ipak kaže da je druga stvar s jabukama.
– Kada bismo mi imali svoje sortirnice i hladnjače pa da možemo pričekati i kasnije diktirati cijenu. Prodajna cijena jabuka sada je 10 do 11 kuna, a mi ih smo ih u berbi prodavali po dvije kune. Sada bi postigli najmanje duplo veću cijenu. Trebala bi u Zadarskoj županiji postojati jedna hladnjača jabuka jer mi za nju imamo kapaciteta. Tu nama proizvođačima treba pomoć jer smo svi mi kreditno opterećeni i ne možemo dalje ulagati.
Tomislav Demo, predsjednik udruge proizvođača povrća  Zadarske županije u Agrofructus vidi strateškog partnera malim proizvođačima povrća.
– Agrokor, Agrofructus nama još uvijek nije potpuni strateški partner, ali za to postoji potencijal. On je za sada naš strateški partner u proizvodnji mladog krumpira i lubenice. Tu je kraj. Nadam se da ćemo u skoroj budućnosti postići takve dogovore da ćemo mi proizvođači imati proizvodnju za poznatog kupca, točno ciljanih roba, količina i svega ostaloga. U cijelom procesu mi se proizvođači trebamo drugačije organizirati. Naš problem jest što je nas puno s malim površinama. Međutim, i s druge strane Agrofructusu bi se trebao zauzeti mekša stajališta i potaći nas u tom pravcu.
Problem koji navodi Demo je i gorući problem domaća poljoprivrede. Bez okrupnjavanja nema ozbiljne proizvodnje.
– U svijetu se pribjegava većim površinama da se mogu koristiti suvremene tehnologije. Tamo gdje su posjedi usitnjeni uvijek je problem korištenja energije. Ona je ta koja kaže vi ste preskupi ili vi ste racionalni i krenite dalje, kaže Stanko Čosić, direktor razvoja u Agrofructus.


 BIJELI LUK U RAVNIM KOTARIMA


Stanko Čosić, direktor razvoja u Agrofructus, kaže da Hrvatska nije provela regionalizaciju poljoprivrede:
– Svatko proizvodi svašta i u svakom području. Međutim nisu svaka područja za sve. Zadarsko područje, Ravni kotari imaju svoju šansu. U zadnje vrijeme spominje se bijeli luk i mi smo tu spremi angažirati naše proizvođače. Kod voćarskih kultura zadarsko područje pokazalo se nesigurno iz klimatskih razloga, upada hladnih fronta. Ako bi se oni zanemarili, onda je idealno za proizvodnju breskve, nektarine, šljive, trešnje i, naravno, višnje maraške koja se kroz desetljeća pokazala kao izvanredni proizvod.