Znali su Zadrani izgubiti i osam zaredom

U sezoni 1997./98. prvu pobjedu Zadar je upisao u 9. kolu, a u sezoni 2008./09. tek u 10. kolu
Koliko god su četiri boda osvojena u osam kola učinak od kojeg je na Stanovima i oko njih mnoge zaboljela glava, nogometaši Zadra u Prvoj HNL svojevremeno su pokazali da mogu i – još lošije. Najgori početak sezone Zadar je imao 1997./98. kada je izgubio osam utakmica u osam kola. Nakon četiri kola s mjesta trenera otišao je Ante Čačić, a umjesto njega angažiran je Ivan Katalinić.
No, i Katalinić nije dobro počeo pa je Zadar s novim trenerom izgubio još četiri utakmice. Prvu pobjedu, i uopće prve bodove, “plavi” su upisali u 9. kolu kada su kod kuće pobijedili Samobor (4:1) i to nakon što su Samoborci poveli 1:0. Zadarskim navijačima u trenutku se smračilo pred očima jer su mnogi vidjeli ponavljanje scenarija iz prethodnih utakmica u kojima je Zadar bodove gubio gdje god je stigao. Kod kuće ili na gostovanju, bilo je svejedno. Iako je počeo katastrofalno Zadar je sezonu završio u velikom stilu. Dobro, možda ne baš tako velikom stilu jer se uglavnom “crvenio” u deset kola Lige za prvaka, ali ulazak među šest najboljih momčadi bio je, uz sezonu 2003./04., i ostao najveći zadarski uspjeh u Prvoj HNL.
Prevrtljiva 1997.
Onda je došlo ljeto 2008. koje je uvelike podsjetilo na 1997. Ipak, ovaj put društvo sa Stanova bilo je za nijansu bolje jer je prvi bod osvojen u 3. kolu kada je Zadar u Šibeniku ugostio Osijek zbog prvotnog nedobivanja licencije za odigravanje utakmice na Stanovima. Učinak od jednog osvojenog boda Zadar je imao sve do 10. kola kada je na svom terenu pobijedio Varteks golom Ante Puljića u posljednjim minutama utakmice. Nakon 9. kola momčad je napustio Dalibor Zebić, a Zadar je protiv Varaždinaca vodio Zvonimir Jurić. Na kraju sezone Zadar se nekako spasio. Croatia Sesvete upala je u probleme i završila kao posljednja dok su Zadrani uspjeli sakupiti 29 boda i završiti na pretposljednjem (11. mjestu).
Četiri ljeta kasnije nove zadarske muke. Kad se usporedi kako je Zadar “briljirao” u spomenute dvije sezone trenutačna četiri boda čak i ne izgledaju toliko katastrofično. No, razlika te 1997. i 2008. godine je velika. Posebno se to odnosi na 1997. kada je Zadar(komerc) držala nogometna euforija, kada se govorilo da Zadar ima momčad za Europu i kada je bilo pitanje trenutka kada će Katalinićev rad, ali i nesporna kvaliteta igračkog kadra, doći na naplatu. Zadar je gubio, ali je imao veliku podršku s tribina, podršku koju je u međuvremenu – izgubio. Kad je riječ o 2008. godini te sezone nitko nije ispao iz lige i takav se rasplet naslućivao od početka. Zbog toga su u Zadru i pokušali značajno pomladiti momčad i to s domaćim igračima. Kada je sve krenulo u neželjenom smjeru na brzinu su dovedena pojačanja od kojih se samo Marin Ljubičić pokazao dobrim izborom. I tu je najveća sličnost onoga što se događalo 2008. i onoga što Zadar danas proživljava. U klubu su se (olako) odrekli nekih igrača očito pogrešno procjenjujući vrijednost onih koji su ostali.
Najteža situacija
Današnji Zadar svojim je igrama rastjerao navijače, a najava odlaska Dalibora Zebića u slučaju rezultatskog neuspjeha (štogod to značilo) u strašnjem dvoboju s Interom dovoljno govori o ozbiljnosti situacije. Ostao Zebić ili ne, zadarski problemi neće se tako brzo riješiti. S novim trenerom ili bez njega.
Ipak, ono što Zadru i ostalima s dna ljestvice najteže pada jest to što iz lige ispadaju najmanje dva kluba, a bude li netko iz Druge HNL želio u Prvu iz elitnog će razreda ispasti tri momčadi. U tome je najveća razlika onoga što se događalo 1997. i 2008. kada se liga nije smanjivala.