Ispili šampanjac na Pozdravu Suncu

Tu smo se zaručili prije točno godinu dana, u međuvremenu smo se vjenčali. Ali sad smo opet tu u Zadru, kažu radosno Vladimira Hauerova i Martin Hauer

Koliko oni iz gornjih maglovitih kontinentalnih krajeva vole more, mi se ovdje “dolje” ne možemo načuditi. Što to treba Poljaku iz Gdanjska na Baltiku, ili Šveđaninu iz nekog tamo Nykopinga, da bi zaprašio preko cijele Europe, da bi smočio noge u našem moru? Možda je to ono cigansko u svima nama kad dođu topli dani pa moramo u pokret, negdje dalje. A kod nas je još uvijek po danu lijepo, evo možemo se još uvijek kupati, a tamo gore već ima i mraza.
Ovi sretni mladi ljudi su došli iz Češke, sjeli na Morske orgulje i nazdravljaju jedno drugome šampanjcem. Očito slave nešto.
– Naravno, slavimo što smo ponovno tu na vašem, ali i našem lijepom plavom moru. Tu smo se zaručili prije točno godinu dana, a u međuvremenu smo se vjenčali. I sad smo opet tu u Zadru, kažu radosno Vladimira Hauerova i Martin Hauer. U Češkoj je to tako, žena kad primi muževo prezime postane njegova ne samo u nominativu.
– Ove ljepote se ne možemo dovoljno nauživati, obećali smo jedno drugom da ćemo ponovno doći na mjesto naše sreće i evo nas, kaže zadovoljna Vladimira.
I baš na jučerašnji dan imali su pravi ugođaj – bistro vrijeme, na vezu je bio kruzer Aida, turistički vodiči se raspričali na desetak jezika vodeći znatiželjne turiste… A naši Česi uživaju u ostvarenju svojih snova, opijaju se plavetnilom, a malo će im u tome pomoći i šampanjac. A poslije će, obećali su, malo skočiti i u more jer nisu došli iz Praga samo gledati u njega.
A koliko je nas domaćih koji smo se ovog ljeta okupali jednom ili ni jednom? Previše. No kad budemo imali standard da jednako često kao naši sjeverni susjedi Europejci odlazimo u druge zemlje na odmor, onda nećemo gledati turiste koji dolaze do nas koncem rujna, u listopadu, pa čak u studenom, kao neku čudnu pojavu. Neka naših Čeha, neka uživaju kad mogu i znaju.