Crkva na Udbini – falsifikat ninske crkve sv. Križa

Budući da se ovdje ne radi o crkvi koju u zabiti gradi seoski župnik sa svojim vjernicima, već je riječ o nacionalnom svetištu koje se gradi pod pokriviteljstvom Hrvatskog sabora i Hrvatske biskupske konferencije, onda se može govoriti samo o nacionalnoj sramoti. Zamagljujući motive svoje odluke, kojom degradira visoko pokroviteljstvo projekta i ignorira meritum eminentnog stručnog žirija, investitor nastoji umanjiti javnu odgovornost za izvršeni čin, kaže Nikola Bašić
Crkva Hrvatskih mučenika u Udbini i odustajanje od pobjednika natječaja, projekta zadarskog arhitekta Nikole Bašića, ponovno svraća pažnju javnosti otvorenim pismom Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. DPUH prije svega ukazuje da je crkva zapravo uvećana kopija starohrvatskog sakralnog spomenika nulte kategorije crkvice Sv. Križa u Ninu. Društvo je zatražilo od premijera Ive Sanadera da radi “zaštite prava na umjetnost” intervenira u slučaju odustanka od projekta arhitekta Nikole Bašića, po kojemu se trebala izgraditi Crkva hrvatskih mučenika na Udbini.
Odustajanje crkvenog poglavarstva od provedbe na natječaju legalno izabrana projekta, za koji je postojao nacionalni konsenzus, povjesničari umjetnosti u današnjem otvorenom pismu nazivaju “slučajem bez presedana”. Društvo novi naručeni projekt ocjenjuje “falsifikatom bez vrijednosti – posve neinventivnu, znatno uvećanu imitaciju starokršćanske crkvice sv. Križa u Ninu, za koju s povijesno umjetničkog i svakog drugog aspekta nema opravdanja”. Obrazloženje s pozivanjem na “nacionalni stil”, kojim Crkva opravdava svoj čin, posvjedočuje o posvemašnjem poremećaju univerzalnih vrijednosti, dodaje se u pismu. Osim autora nagrađena projekta, tim nekorektnim postupkom, kako se navodi, povrijeđena je i struka, te kulturna sredina kojoj se nudi bijedan surogat u zamjenu za suvremeno umjetničko djelo.
U ime struke traže od premijera da učini sve što je u njegovoj moći da se u Udbini ne propusti prilika za istinsku spomeničku vrijednost u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti, jer spomenici, kako se napominje, svjedoče o svome vremenu, ali i o onima koji su ih podizali. Društvo za razlog obraćanja premijeru, osim osjećaja profesionalne odgovornosti, navodi činjenicu da Vlada financijski u velikom dijelu potpomaže izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Glavni odbor za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini u svibnju je prihvatio obrazloženje ulagača, Biskupije gospićko-senjske, da se od Bašićeva projekta odustane, jer nadmašuje ulagačeve novčane mogućnosti.
Da je novi prijedlog crkve i memorijalnog središta na Udbini falsifikat, karikaturalna interpretacija, izrijekom nam je jučer potvrdio i sam arhitekt Nikola Bašić.
– U cijelom ovom slučaju bitno je da je moj projekt pobjedio na javnom natječaju među 28 ostalih projekata. Problem je nastao kad se išlo na natječaj za izvođača radova i kad je prihvaćen drugi ponuđač ali bez javne procedure. Ne radi se ovdje o privatnoj nego javnoj investiciji, memorijalnom sakralno i nacionalnom objektu čiju realizaciju provodi Gospićko-senjska biskupija, a kojoj su pokrovitelji Sabor RH i Hrvatska biskupska konferencija. Naknadno sam doznao da je biskup Mile Bogović glavnom odboru za provedbu projekta predstavio da moj projekt košta 176 mil. kn, a ja mogu predočiti ugovor koji se odnosi i na izgradnju crkve, uređenje okoliša te izgradnju župnog dvora u ukupnoj vrijednosti 55 mil. kn. Sad će se navodno napraviti Crkva hrvatskih mučenika za 33 milijuna kn, a projektira je onaj tko i izvoditi radove . Međutim, u tih 33 milijuna nema župnog dvora jer se za njega našla navodno druga lokacija u okviru doma za stare, kaže Nikola Bašić. Bašić dodaje da je Projekt Crkve hrvatskih mučenika izabran je jednoglasnom odlukom žirija između 23 natječajna projekta. Žiri je bio sastavljen od eminentnih arhitekata, povjesničara umjetnosti, liturgičara i samog investitora koji mu je predsjedavao. Nakon što je izveo suterensku etažu u kojoj je trebao biti smješten muzej Krbave, a koji oblikuje volumen postamenta na kojem će se na udbinskoj uzvisini uzdizati sama crkva, radovi su prekinuti. Investitor je odlučio napustiti projekt, nakon što sam odbio reinterpretirati izvorno rješenje crkve prema zahtjevima koji su se množili kako je odmicalo građenje.
– Moram istaknuti da su te promjene, pored oblikovnih elemenata, sadržavale i zahtjeve za programskim promjenama, stalno uvećavajući prateće sadržaje crkve, tako da su se oni u odnosu na izvorni projektni program trostruko povećali. Pritom treba naglasiti nespojivost ovih zahtjeva s ograničenim financijskim mogućnostima, koje je investitor opetovano iznosio kao teškoću koja dovodi u pitanje realizaciju projekta. Da investitor nije odustao od izvedbe mog projekta zbog visokih troškova, evidentno je iz obrazloženja odluke gdje on doslovce kaže: «Ipak to ne bi bila crkva u kojoj bi naš vjernik želio kleknuti i pobožno se moliti s osjećajem da se nalazi u crkvi, i to onoj u kojoj je s Kristovom patnjom povezana sva patnja našega naroda od prvih mučenika do danas. Zato smo krenuli prema novom projektu koji će tu ideju jasnije izraziti, pa makar pod drugim vidovima i ne dosegao umjetničku razinu prvog projekta. “A kakvu je umjetničku razinu dosegao taj novi projekt vidljivo je iz njegovog prostornog prikaza objavljenog u dnevnom tisku. Budući da se ovdje ne radi o crkvi koju u zabiti gradi seoski župnik sa svojim vjernicima, već je riječ o nacionalnom svetištu koje se gradi pod pokriviteljstvom Hrvatskog sabora i Hrvatske biskupske konferencije, onda se može govoriti samo o nacionalnoj sramoti. Zamagljujući motive svoje odluke, kojom degradira visoko pokroviteljstvo projekta i ignorira meritum eminentnog stručnog žirija, investitor nastoji umanjiti javnu odgovornost za izvršeni čin. Izgradnja CHM-a, kao uostalom više ili manje, izgradnja svake crkve u suštini je javna investicija. U slučaju kada se, crkva poput CHM-a, gradi iz milodara vjernika, onda je to javni poduhvat „par exelence”.
Izgradnja tog i takvog projekta predstavlja stoga javno obećanje. Zato se postavlja pitanje tko daje pravo Investitoru na naknadni, jednostrani i jamačno nekompetentan sud o svojstvima jednog projekta, tko mu daje pravo da ga po svojoj volji prekraja, tko mu daje pravo da prekida realizaciju tog projekta, nakon što je već izgradio njegov značajan dio, tko i s kojim pravom može promišljati novi projekt na izvedenoj osnovi, u kojoj je već «konzumirana» glavna autorska misao ? Što o svemu tome misli Ocjenjvački sud, a što Odbor za izgradnju kojem supredsjedavaju predsjednici Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatskog sabora ?
Ne vjerujem da moj projekt na Udbini može uskrsnuti, i ne prozivam sve ove institucije s tim ciljem, samo ih molim i zaklinjem da se suprotstave promociji kiča najniže razine koji se na Udbini želi ostvariti pod naslovom nacionalnog mučeničkog svetišta. To nije zaslužio ni hrvatski narod, niti hrvatski mučenici, naglašava arhitekt Nikola Bašić.

 BOGOVIĆ: PROJEKTANT NE MOŽE BITI IZNAD ŽUPNIKA

U povodu Apela Društva povijesničara umjetnosti Hrvatske premijeru dr. Ivi Sanaderu zbog promjene projekta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, biskup Bogović je za Dnevnik HTV-a izjavio: “Kako i zašto je došlo do prekida suradnje s zadarskim projektantom Nikolom Bašićem opsežno smo izložili u časopisu Hrvatska vjernosti br. 4 (2008.). Vidio sam da kritičari imaju krivu sliku o projektu i preporučujem svima da prouče ono što je Bašić predlagao i ovo što sada radimo pa će vidjeti o čemu je riječ. Poslat ćemo primjerak i Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske. Nikola Bašić je uvjetovao svoj daljnji rad uz ostalo i punom slobodom unutarnjeg uređenja, a nije ni jednim retkom naznačio kako bi to izgledalo. Takvu slobodu za uređenje bogoslužnog prostora ne smije dati nijedan župnik nijednom projektantu. Nisam ni ja to smio učiniti. U par napisa neki se s visoka nabacuju na novi projekt CHM. No doslovce me na ulicama vuku za rukav i čestitaju na ovom novom projektu. Vjernicima je on bolji i bliži. Za njih gradimo crkvu i svetište. Ja cijenim rad Nikole Bašića i njegov projekt, ali on je za nas financijski neizvediv, za održavanje pretežak i prema najnovijim uvjetima projektanta značio bi značajan otklon od ideje koju sam formulirao i predstavio javnosti. Nacionalni konsenzus nije se dogodio oko oblika građevine nego oko ideje Crkve hrvatskih mučenika. To mogu sa sigurnošću potvrditi jer sam o tome govorio u svim dijelovima domovine i svuda u inozemstvu gdje ima većih skupina Hrvata.”