Istanbul dolazi u obzir kad prestane najezda Hrvata

Baš se mislim gdje bih mogla za Novu jer me ekipa već poslovično počela pilati s time dva mjeseca ranije. Pa su u igri Istanbul, Lika, Metropola, ali i još neke vanžupanijske destinacije.
U Liku na smrzavanje više ne idem, to sam probala prošle godine i uopće me ne privlači ta ideja. Ne da mi se ni u Metropolu jer mi je dosta novih godina provedenih tamo u vrijeme studiranja. Mislim, ne znam što bih još tamo mogla doživjeti, a da je ludo i nezaboravno, a da to do sada nisam već doživjela. I htjela zaboravit što prije, ofkors.
Istanbul zvuči kao sasvim ok odredište, ali ne u situaciji kad su svi okinuli po Šeherezadi. Ne privlači me baš sad otić skoro na drugi kraj polusvijeta pa da tamo sretnem Šimu, Matu, Radu, Sandru… i ostale, naravno. Osim toga, ne bih bila skoro pa jedina plavuša i ne bih bila te sreće da me neki zgodni kao onaj iz nove sapunice otme. A osim toga, jedva smo se Turaka riješili, još sad da opet spadnemo pod njihov jaram…
Enivej, ne bi bilo ni politički korektno dok smo u ovakvoj banani, da sad negdje otputujem. Jedino pod uvjetom da dignem neki nenamjenski kredit od par sto iljada eura i da nestanem zauvijek, pa makar bilo to i u Tursku… U suprotnom, izazoveš jal i susjeda i poslovnih kolega: Ima se, štedi se… A odakle majketi od crkavice koju mjesečno zarađujem?!
Zato ću iz solidarnosti prema takujinu, ali i svim onim ženama koje će morati raditi do šezdesetpete, a među njih spadam i ja, ostat lijepo doma. Pa predlažem da se sve skupimo i zapalimo svijeće svaka na svom prozoru, jer smo sve žrtve sistema. Mislim, križa me već sad rasturaju i nekim čudom izbjegavam fizikalnu terapiju, a što će bit do šezdesetpete? Fizikalnu izbjegavam čisto iz uvjerenja. Jebateled, zamisli da dođem tamo i da me netko od potencijalnih frajera vidi da izlazim s fizikalne terapije ili da tamo u Ledo kavani pijem kavu. Odmah te takav prekriži s liste potencijalnih dama s kojima bi pio kavu. Tako da, ako mislim rješavati zdravstvene probleme, morat ću nabaviti šešir i periku, da me se ne prepozna. Na fizikalnu ću, ako se ikad udam. Jebe mi se onda, kad sam se udala. Ovako ću pričekati. Ali ako me i dalje bude kočilo, a ne udam se u određenom roku, odo ja prisilno tamo. A možda mi se i posreći da nađem nekoga, kao Doli, starčića na izdisaju, pa da mi prepiše kuću ili stan. E, onda bih kao relativno još mlada udovica sama sa sobom otišla u taj Istanbul. Pa kud svi Turci tu i mala Mare. Na Baazar, po kilu zlata, a valjda bi se našao i neki Onur za mene. Ali čisto neobavezno, da ne kažem da nisam probala.
Čini mi se da ću i ovu Novu provesti doma. Valjda će se skupiti još koja luda sa mnom. Moram priznati da mi je to najzafrkanije doba godine. Jer je svaka od njih sa svojim, jedino ja nemam svoga. Ali kako imam čuti, a i najave su već krenule, od ekipe jedino ja soliram i nemam zlatni okov, a čini mi se da ćemo uskoro početi organizirati partije za razvode. Pa će opet biti tuluma. A bogme i razloga za pijanke. A možda nas nekoliko tamo na proljeće, kad prestane najezda Hrvata i odemo u taj Istanbul. Mada ja ni protiv Tunisa i safarija po pustinji ne bih imala ništa protiv. Jebeš Onura, kad je skladna ženska ekipa u pitanju, ne treba nam nitko.
Mare