Sef i MMF

Oko proračuna za iduću godinu nisu se previše lomila konstruktivna financijska koplja već uobičajeno ona politička koja ponovno pogodiše da se radi ne (samo) o temeljnom financijskom dokumentu nego prije svega o političkom testamentu za ostavštinu vlasti.
Glavni financijer Šuker predvidio je 122 milijarde kuna s rupom od od 15-ak milijarda kuna za državni sef u koji se nikako ne bi smio petljati MMF, a oporba katastrofično vrišti da je time popločan put ravno u pakao.
Na tome je oporba gradila kritike proračuna, dodadajući, naravno, politički privjesak da se u predizbornoj godini ne smiju naljutiti glasači.
Pitanje je što bi današnja oporba napravila da je na vlasti i bi li ti isti kritičari imali snage napraviti rezove koji bi skresali socijalu, plaće i mirovine.
Zato je premijerka ponosno istaknula da se u ugrožene kategorije neće dirati, no u zraku su ostale milijunske svote za neke stavke koje su se povezivale s vraćanjem političkog duga. Ostao je u zraku program gospodarskog oporavka jer nije ukomponiran u proračun pa se građanima preostalo samo čudom čuditi tko u cijeloj priči oko proračuna više blefira vlast ili oporba.
Blef ili MMF možda su dobro zaključili vladajući, no možda su previše optimistični i možda se nadaju da će novac pasti s neba, da će se dogoditi neko gospodarsko čudo i da će se sve srediti do parlamentarnih izbora kada bi to značilo i novu izbornu pobjedu. Naravno, uz uvjet da se odmetnuti Sanader “metne” tamo gdje su oni predvidjeli i da ih prestane ironično ismijavati i plašiti s onim što bi mogao otkriti. Naravno i uz uvjet da jezgro HDZ-a ostane netaknuto pričama o tome kako su milijuni navodno putovali “torbobusom” u sef vladajuće stranke.
Previše se problema premijerki odjednom sručilo na glavu da bi se bezbrižno smješkala i bila zadovoljna s proračunom koji je reforme ostavio po strani i nastavio po starom. Previše je prašine podignula hajka na Sanadera, za kojega Šeks reče da je na samom moralnom dnu, da bi se bivši premijer mogao nonšalantno ušetati u sabornicu kada se donosi proračun i rugati se kako on neće ništa govoriti, već će slušati “pametne riječi”.
Gotovo da čovjek ne povjeruje vlastitim očima i ušima i da se počne na neki čudan način diviti takvim političkim personama pitajući se gdje crpe snagu za takve istupe.
Slično se može reći i za oporbu koja je suprotno očekivanju ponajviše promatrač iz prikrajka. Valjda misli da će se ionako sve raspetljati u njihovu korist jer se, ističu, njihovi stavovi podudaraju s primjedbama MMF-a i guvernera Rohatinskog. No, likovanje kako će HDZ poraziti sam sebe nije dovoljno za osvajanje vlasti.
Kako će se proračun prodati građanima, kao realni ili kao predizborni, nije trebala biti preokupacija raspravljača u sabornici jer će građani ionako sami brzo procijeniti žive li bolje ili su opet preveslani.
Izlazak iz krize, moraju shvatiti političari žedni vlasti, bit će glavni uvjet za zadobivanje povjerenja, a ono je kada je u pitanju i vlast i oporba – na kocki.
Istina, najbolje je probleme u kući riješiti sam bez savjeta sa strane, no u popriličnoj političko – gospodarskoj konfuziji koja se prelila i na proračun, Vlada će, čini se, morati s puno žara moliti da joj “s neba padne” novac u državni sef, da ne dođe novi “šef” – MMF!