Još dvije godine pa gotovo?!

O ovome datumu govori i zbirka zapisa proročanstava Maya Chalam Balam, koju su u kolonijalnom razdoblju zapisali Španjolci. U nekoliko inačica spominje se i baktun kao dan kad će doći bog ili se dogoditi ono o čemu je bog govorio pretcima. Autorstvo ovih stihova pripisuje se Proroku Jaguaru, no postoji dosta sporova i oko autentičnosti kao i točne datacije, jer nije sigurno da su prvi zapisivači točno izračunali datume po majanskom kalendaru

Već više od tisuću godina  pronose se povremeno glasovi o nužnom smaku svijeta,  strašnom sudu ili sudnjemu  danu. Još su u srednjemu  vijeku zabilježeni slučajevi  panike i drugih oblika nerazumnog ponašanja potaknutog uvjerenjem o skorom i  neminovnom kraju civilizacije. Ljudi su rasprodavali i  razdijelili svoja dobra, prepuštajući se neki pokori i  molitvi, a drugi raskalašenim  zabavama. Bježalo se u brdska i planinska područja ne  bi li se izbjeglo očekivani potop ili zbog razloga da se bude  bliže nebesima iz kojih će,  kako se vjerovalo, sići božanski spas.
Ovakva su vjerovanja s vremenom ipak sve više blijedila  te ih nema u zadnjih nekoliko  stoljeća u kojima materijalistički i prirodno-znanstveni  pogled na svijet sve više prevladava. Oživjela su,  međutim, upravo u dvadesetom stoljeću, kad se činilo  da su spomenuti svjetonazori  dosegli vrhunac. Posebice je  to došlo do izražaja s dolaskom dvije tisućite godine  kada je od devetog rujna  1999. do kraja 2002. ponuđeno nekoliko scenarija  katastrofe, no svi su u potpunosti izostali. I kad se već  možda činilo da su se milenaristi umorili i ostali bez  inspiracije, stigla je priča o  2012.
Preciznost  majanskoga kalendara
Ovaj put, međutim, upozorenje se temelji na nekoliko  izvora, od kojih je jedan posebno intrigantan – kalendar  drevnih Maya. Ovaj kalendar  odavno zbunjuje znanstvenike jer ako se i izbjegne odgovor na pitanje na njegovo  podrijetlo i astronomsku preciznost, ostaje ono o samoj  svrhi takvoga gigantskoga poduhvata. Maye su, naime,  imale tri kalendara: Sunčev,  Mjesečev i Venerin, također  su računali cikluse Jupitera i  Saturna, a u preciznosti podatka o točnom trajanju godine približili su se idealnom  više od ijednog starog naroda;  njihova je godina trajala  365,242 što je samo za 0.0002  sekunde dulje od današnjih  mjerenja temeljenih na atomu cezija.
 Zamršeni ciklus preklapanja različitih kalendarskih odnosa bio je kod Maya sređen i  smislen i imao je vrhunac u  “baktunu” ili ciklusu koji je  obuhvaćao 144.000 dana. Period od 13 baktuna bio je  “Zemljina dob” i kad se on  završi dolazi do kraja, odnosno novog početka svijeta.  Upravo je to ono što bi se  trebalo dogoditi 2012. godine.
 Priča kako je predočena u  dešifriranim majanskim tekstovima kazuje kako je naša  civilizacija zapravo “Četvrti  svijet” koji je započeo 11. ili  13. kolovoza 3114. godine stare ere. Prethodna tri svijeta  predstavljaju neuspjele  božanske kreacije u čemu se  mitologija Maya slaže s mnogim drugim predajama širom  svijeta: indijskom, židovskom, muslimanskom, klasičnom kao i starohrvatskom  kako je sačuvana u najstarijim legendama, Veyskim povedama s otoka Krka. No  zbog nemogućnosti preciznog  čitanja knjige Poglavarstva  naroda Kiče, “Popol Vuh” ostala je dvojba oko početka, a  samim time i kraja svijeta koji  se tako može očekivati 21. ili  23. prosinca 2012. Ono što je  svakako posebno zanimljivo,  a danas veoma slabo poznato  jest da su istraživanja majanskoga kalendara,  uključivši i predviđanja “Kraja svijeta”, obavljena prije  skoro pola stoljeća, ponajviše  u razdoblju između 1957. i  1966. godine.
 Tada je istraživač Michael  D. Coe napisao kako kalendar Maya predviđa da će tog  dana degenerirane narode  svijeta i svu kreaciju iznenaditi Armagedon te da će  postojeći svijet biti uništen  kad se ispuni veliki ciklus  Kalendara Maya. Ovo  mišljenje se uglavnom prihvaćalo i u stručnim krugovima sve do devedesetih godina kad su se pojavile kritike  i drugačija tumačenja. Mlađi  proučavatelji Popol Vuha i  drugih spomenika ističu da  kraj ciklusa, tzv “baktun”, ne  može biti kraj svijeta jer ga  Maye, Azteci i drugi srednjoamerički narodi smatrahu  razlogom za slavlje. Sandra  Noble, izvršna direktorica  Fundacije za unapređenje  srednjoameričkih studija na  Floridi, smatra da su priče o  Sudnjem danu temeljene na  kalendaru Maya, obične neutemeljene spekulacije koje za  cilj imaju ostvarivanje imovinske koristi. Drugi noviji  autori poput Wyllysa Andrewsa, direktora Srednjoameričkog istraživačkog instituta  sveučilišta Tulane, uvjeren je  da baktun ne može značiti  kraj svijeta jer su Maye pretpostavljale druge cikluse prije  ovoga pa analogno tome i  kraju ovoga uslijedit će  početak idućega.
Bog podzemnog  svijeta
Meksički arheolog Guillermo Bernal, pak, primijećuje  da potomci Maya koji žive u  Gvatemali i poznaju stari kalendar nemaju nikakvo  mišljenje ni tumačenje baktuna i ne bi znali odgovoriti  na pitanje što se tog dana  treba dogoditi. Ipak, pristaše  hipoteze o smaku svijeta upozoravaju da današnji Maye ne  moraju biti pokazatelj što je  taj datum značio prije tisuću  ili više godina kad je civilizacija Maya bila na vrhuncu.
Jedini spomenik iz tog doba koji se nedvojbeno odnosi  na ovaj datum je Tortugero u  državi Tabasco u Meksiku koji proriče silazak boga Yolon  Bokte Kuha. No i tu je slaba  pomoć jer je značenje toga  božanstva u majanskoj predaji još u klasičnom dobu bilo  prilično maglovito. Riječ je o  veoma staroj koncepciji koja  se rijetko javlja, a zastupljena  je i na ploči u Palenqueu na  kojoj je Erich von Daeniken  prepoznao reljef astronauta.  Treba reći i da se von Daeniken prije godinu i pol dana  izjasnio kao pristaša postavke  o baktunu kao svojevrsnom  kraju naše civilizacije.
Yolon Bokte Kuh,  međutim i dalje ostaje nepoznanica. Tolika da ni  stručnjaci ne mogu reći je li  riječ o jednom ili više božanstava. Ono što su uspjeli  dešifrirati majanisti Markus  Eberl i Christian Prager svodi  se na to da izraz sadrži pojmove “devet” i “bog”, a treći  dio je neprotumačen. Ovog  boga se uspjelo povezati s  ratom, svađom i podzemnim  svijetom. Prikazan je s konopcem oko vrata i torbom s  tamjanom što simbolizira žrtvu na kraju vremenskog razdoblja.
O ovome datumu govori i  zbirka zapisa proročanstava  Maya Chalam Balam, koju  su u kolonijalnom razdoblju  zapisali Španjolci. U nekoliko inačica spominje se i  baktun kao dan kad će doći  bog ili dogoditi ono o čemu  je bog govorio pretcima. Autorstvo ovih stihova pripisuje  se Proroku Jaguaru, no postoji dosta sporova i oko  autentičnosti kao i točne datacije, jer nije sigurno da su  prvi zapisivači točno  izračunali datume po majanskom kalendaru.
I računala kažu kraj
Dodatno zanimanje oko  ovog datuma koji nas čeka za  samo dvije godine pobuđuju  i teorije koje do njega dolaze  neovisno od majanskoga kalendara. Ima ih nekoliko, a  najpoznatija je ona Terrencea McKenne, autora mnogih knjiga i svojevrsne ikone  New Age i Rave pokreta,  kojeg je izrazito cijenio i  Timothy Leary označivši ga  kao čovjeka koji će nastaviti  njegovo djelo. U svojoj teoriji novotarija McKenna  označava 6. kolovoza 1945.  kao početak završne faze civilizacije koji se okončava  22. prosinca 2012. Do tog  zaključka je došao nizom sofisticiranih postupaka temeljenih na elektroničkoj  analizi I-Činga, ali i uporabom gljiva psylocibae koje  je smatrao pokretačem evolucije čovjeka koja bi veoma  brzo trebala ući u potpuno  novu fazu.
“Mislim da je ono što se  događa nestanak granica.  Tope se sve granice: između  muškaraca i žena, između  društva i prirode te konačno,  granica između života i smrti”, navodi McKenna 1983. u  “Evolucijskom umu”, dok je  u “Novoj mapi Hipersvemira” ustvrdio da će čovječanstvo, veoma skoro tj. 2012.  izići iz sadašnjeg načina postojanja i formirati “tantričku uniju” sa svemirskom  Nadsviješću.
Osim McKenne i mnogi  drugi autori ponudili su svoje viđenje zbivanja za dvije  godine. Nađe se tu i sudara s  crnom rupom ili prolaska  Zemlje i cijelog Sunčevog  sustava kroz polja osobitih  energija koje će uzrokovati  nesagledive posljedice za  život i ljude. George Ure,  autor posebnog računalnog  programa koji pretražuje internet i tako sklapa numerološko-slovne i semiotičke  kriptograme i koji tvrdi da je  tim načinom predvidio događaje 11. rujna, također se  uključio u raspravu; tvrdi da  “svijet završava 21. prosinca  2012.
I tako nam nema druge,  nego strpiti se još dvije godine, što i nije tako dugo.  Čudi jedino činjenica da nikad dosad nije bilo toliko  argumentiranog smaka svijeta i istodobno toliko malo  zabrinutosti zbog toga. Ili  ljudi više ne vjeruju katastrofičarima ili ih mogući kraj  ne brine previše.