Sreća na Viru i Poluotoku

Slika korisnika valentinam
TV SVEKRVA
VIRANI ODUŠEVLJENI PREMJEŠTANJEM KLIZALIŠTA NA NJIHOV OTOČIĆ. ODLIČNO. NEKA UZMU I VLAKIĆ.

Kao što smo mogli vidjeti u Županijskoj panorami, a par dana kasnije i u Središnjem dnevniku, jedna od najvažnijih vijesti u ovoj zemlji je ta da je otok Vir dobio svoje klizalište. Kao što se to u prilogu vidi, cijeli otok, od malog djeteta pa do starih ribara, više je nego oduševljen ovom prazničkom promjenom, koja im je izmijenila i obogatila živote. Nadovezuje se ta priča na ono natezanje koje smo imali – hoće li ove zime biti klizališta ili ne, a koju smo mi stanovnici Poluotoka pratili s podsmjehom i strahom u isto vrijeme. U cijeloj sam toj priči ja ispao najveći naivac, jer sam ovako nezreo kakav jesam mislio da se radi o novcu koji vlasnik klizališta treba dati za najam, a ispalo je u stvari da još njemu treba davati novce samo da postavi klizalište.

Sada će netko reći da sam sebično stvorenje koje radi svog vlastitog mira koči svaki napredak na Poluotoku, ali siguran sam da svi ovi stanovnici otoka Vira nakon što se vrate svojim stanovima (pardon – svojim kućama) imaju svoj mir, i što je najvažnije, svoje parkirno mjesto. Neću sada o tome dalje, jer ima nas još nekoliko stotina stanovnika u samome gradu koji bi htjeli život dostojan čovjeka, ali bi još nešto predložio da dodatno usrećim Virane i nas građane. Naime, radi se o onom vlakiću koji nas izluđuje već nekoliko godina svojom bezobrazno sporom i nepotrebnom vožnjom kojom predstavlja opasnost za normalan promet. Osim klizališta, potpuno nam je nepotreban i taj vlakić. Slobodno ga uzmite uz klizalište dragi Virani. Bit ćemo vam neizmjerno zahvalni.

SVIJET VILINSKIH BIĆA – NA UŽAS AUTORA

Ovoga smo ponedjeljka mogli vidjeti zadnju od tri epizode dječje serije „Anka“ redatelja Dejana Aćimovića. U stvari, to je film koji se prikazuje kao serija što i nije loša ideja. Ono što je najvažnije u cijeloj priči je to što se radi o ekranizaciji knjige „Anka Brazilijanka“ genijalnog hrvatskog pisca za djecu Mate Lovraka. Problem je u tome što je taj roman puno kraći od proslavljenih „Družbe Pere Kvržice“ i „Vlaka u snijegu“ pa se moralo malo odugovlačiti, a to se napravilo tako da se u priču ubacila družina vilenjaka, žena zmija, patuljaka i ostalih bića iz svijeta mašte. Sve je to, govoreći o maskama, izvedeno na svjetskom nivou, ali je mali problem što sam ja jedan od najvećih fanova ovoga pisca pa imam sva njegova djela i stručna razmišljanja pa tako i o uvođenju fantastike u dječju literaturu, a tamo piše doslovno ovako: - „Moje je lično mišljenje da bi djeca koja čitaju i misle, te koja se pravilno u školi i u domu uzgajaju, izbacila iz svog „sna mladosti“ fantastičke priče sa zmajevima, palčićima, vješticama itd, ... Sve je ovo trebalo istaknuti kako bi se bolje mogla shvatiti borba pedagoga protiv zastarjele, tradicionalne i u današnjem suvremenom uzgoju djece apsolutno nemoguće literature, naročito protiv fantastičnih priča sa sedmoglavim aždajama, vilama, vješticama, patuljcima i drugim nemogućim bićima bili oni glavni junaci ili samo sporedni statisti. Suvremenoj pedagogiji se upravo nameće sama od sebe imperativna dužnost da povede križarski rat protiv fantastične priče za djecu, jer je ona nemoguća, apsurdna i štetna za fizički i duševni razvoj djeteta. Odlučno stojim na stanovištu da iz dječjeg života treba ukloniti priče o čudesnim i nemogućim zbivanjima, o isto takvim stvorenjima, jer je to sve laž.“ /završen citat/.

GLUMCI SA SVIH STRANA

Inače serija je dobra. Oni što prigovaraju govoru glavnog glumca-nogometaša Erika Kantonaea nemaju pojma što govore. Tip glumi sasvim pristojno, a naglasak je dio njegove uloge s obzirom na to da se radi o ulozi čovjeka koji je veći dio života proveo u Brazilu. Ima tu i drugih dobrih glumaca, kako domaćih tako i gostiju poput uvijek odličnog Nikole Koje, a redatelj je uspio dovabiti i mladu glumačku zvijezdu iz susjedne zemlje Vuka Kostića, vjerojatno da film pokupi neke pare i s one strane Dunava. Moje je mišljenje da ipak ne bi trebalo davati uloge ljudima koji se druže s cajkama, ali pustimo sada mene bolesno perverznog. Ipak, ne mogu a ne primijetiti dvije fantastične hrvatske glumice koje se zovu Anđela Ramljak i Linda Begonja, koje su toliko lijepe, simpatične i uvjerljive da se samo radi njih isplati pogledati ovaj film. Uostalom, Lovrak ima još puno odličnih knjiga pa valjda nećemo čekati opet četrdeset godina do ekranizacije sljedeće.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno