Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Iza zatvorenih vrata “savršene” obitelji sve češće se otkriva nasilje

Autor: Valentina Mlađen

21.02.2013. 23:00
Iza zatvorenih vrata “savršene” obitelji  sve češće se otkriva nasilje

Foto: Vedran SITNICA



Resecija koja je počela prije nekoliko godina i sve dublja ekonomska kriza iznjedrila je ono najgore u društvu i nažalost, uvjetno rečeno, srednji sloj koji smo imali počeo je jednostavno pucati, kaže Markulin Ježina dodajući kako je u posljednje vrijeme dosta poziva žena, ali i muškaraca u savjetovalište jer traže pomoć
I Zadar je sudjelovao u globalnoj borbi protiv nasilja nad ženama pod nazivom “Milijarda ustaje”. Zadrani su se pridružili aktivistima diljem svijeta koji su plesom upozorili na milijardu zlostavljanih žena u svijetu i pridružili se obilježavanju 15. godišnjice V-dana, globalnog pokreta protiv nasilja nad ženama koji je pokrenula spisateljica i aktivistkinja Eve Ensler.
Naime, zlostavljanje žena veliki je društveni problem, događa se iza zatvorenih vrata savršene obitelji te često završava tragično. U vrijeme krize, upozorava Gordana Markulin Ježina, predsjednica zadarske udruge „Duga” za pomoć ženi i djetetu te koordinatorica Male kuće, jedinog skloništa za žene žrtve nasilja u Zadarskoj županiji, iz ljudi izlazi ono najgore.
Bez Grada bi se zatvorila Mala kuća
– Resecija koja je počela prije nekoliko godina i sve dublja ekonomska kriza iznjedrila je ono najgore u društvu i nažalost, uvjetno rečeno, srednji sloj koji smo imali počeo je jednostavno pucati, kaže Markulin Ježina. U posljednje vrijeme, pojašnjava, dosta je poziva žena, ali i muškaraca u savjetovalište koji traže pomoć jer ne mogu sami riješiti probleme i ne znaju na koji način razgovarati.
– Više ni nema razgovora, to su ljutnje, agresije, verbalne, a ponekad i fizičke razmirice, opisuje situaciju Markulin Ježina. Savjetovalište pokrivaju samo tri osobe, uz Markulin Ježinu tu je psihologinja i socijalna radnica, a imaju pune ruke posla. Ne iznenađuje stoga da je sklonište Mala kuća, sa svega 11 mjesta na područje Zadarske županije, po potrebi i šire, uvijek puno. Još veći problem je što Mala kuća financijski stoji jako loše. S pomoći i razumijevanjem Grada su zadovoljni, jer bez njega bi sklonište odavno zatvorili, ipak to nije dovoljno.
Savjetovalište je pokrenuto prije 11 godina, dok je sklonište Mala kuća obnovljeno s tri velike donacije iz Grada prije šest godina. Zahvaljujući razumijevanju Grada ova ustanova danas postoji, kaže Markulin Ježina napominjući kako je nekad ekonomska situacija bila puno bolja. Tada je Mala kuća pokrivena i videokamerama koje osiguravaju sigurnost korisnicama. Osim Grada manjim dijelom rad kuće pomaže i Županija, no koordinatorica upozorava kako su potrebe trenutačno toliko velike da čak ni otvaranje još jedne kuće ne bi zadovoljilo sve zahtjeve koji se pokazuju u Županiji i diljem Hrvatske, gdje postoji svega 17 ovakvih skloništa.
To ne znači, naglašava, da su žene kojima je pomoć u vidu skloništa potrebna, prepuštene same sebi.
– Naša Mala kuća uglavnom je uvijek puna, no kad se dogodi promptna situacija u kojoj se odmah mora reagirati uvijek smo u koordinaciji s policijom i Centrom za socijalnu skrb, s kojima vrlo dobro surađujemo. One žene koje ne možemo primiti uglavnom upućujemo u veće centre u Zagrebu i Rijeci koji imaju veće skloništa, kaže Markulin Ježina. Nažalost, na području Dalmacije sigurne kuće u Šibeniku i Splitu su premale, a neka područja poput Ličko-senjske županije nemaju svoje sklonište.
Žrtve su i djeca
Osim žena žrtava nasilja žrtve su često i djeca. Trenutačno su u skloništu četiri obitelji.
– Djece imamo svih uzrasta, od pet do 18 godina. Uglavnom su svi relativno dobri đaci, popravili su se otkad su došli u sklonište, a iako se prvenstveno radi s njihovim majkama radi se i s njima. Ta djeca često su zrelija od svojih vršnjaka i s obzirom na situaciju, uglavnom se, dobro nose s njom.
U većini slučajeva žene koje dođu do skloništa ne žele se vratiti nasilniku, jer se mahom radi o dugogodišnjim zlostavljanjima. Korisnice su uglavnom žene sa srednjom stručnom spremom, a manji broj njih s višom stručnom spremom, te je s njima u pravilu teže raditi jer misle da puno toga mogu same riješiti. Rad s korisnicama uvijek je delikatan.
– Kad dođu prvo ih jedno mjesec dana ostavimo na miru kako bi stekle sigurnost. Godinama izložene nasilju i uvijek istom obrascu ponašanja, nažalost, vjeruju da je nasilnik uvijek u pravu te da spriječe zlostavljanje pokoravaju se i slušaju, pojašnjava Markulin Ježina.
Korisnice u Maloj kući po pravilu Ministarstva mogu ostati od 3 do 6 mjeseci, maksimalno godinu dana, a po potrebi ostanu i duže. U jednom slučaju, kaže Markulin Ježina, imali su korisnicu koja je bila teško bolesna te su morali produžiti njen boravak na godinu i šest mjeseci. Danas se uspješno preselila, zaposlila, a dijete joj je uspješno u školi.
– Neki dan sam je srela i vrlo je zadovoljna. Kaže da nas nikada neće zaboraviti. To vas gura u poslu kada osjetite da je osoba prihvatila drugačiji način i obrazac ponašanja, kaže Markulin Ježina. No iako korisnice maksimalno ostaju godinu dana kada odu i dalje su pod nadzorom. Ako odlaze u novu sredinu nova sredina priprema se za njihov dolazak. Uključene su uvijek sve potrebne institucije koje mogu pomoći u sigurnosti, a ako ostaju prati ih se od 3 do 6 mjeseci, ponekad i više, po izlasku iz kuće.
Sklonište trenutačno radi punim kapacitetima te s lošim financijskim resursima. U posljednje vrijeme donacije jako rijetko dolaze što otežava rad savjetovališta, skloništa, ali i prevenciju.
– Prisutne smo u javnosti, ali nismo zadovoljne koliko. Kolegice volonterke vrlo rado osmislile bi programe kako bismo proširili kampanju „Stop nasilju u obitelji” započetu prije nekoliko godina, što je teško izvedivo bez sredstava.
Svaki građanin, ustanova ili poduzeće mogu se javiti na telefon „Duge” i tamo dobiti račun na koji je moguće uplatiti donacije.


 LOKACIJA SKLONIŠTA – STROGO ČUVANA TAJNA


Lokacija Male kuće je nepoznata, a anonimnost je upravo najveća sigurnost preplašenim žrtvama. Proboj sigurnosti dogodio im se, kaže Markulin Ježina, svega u jednoj prilici kada se jedna korisnica željela vratiti svome suprugu pa je bila u kontaktu s njim. Iako je on tvrdio da ne zna gdje je Mala kuća potpisao je izjavu o šutnji, a do sada se nije dogodilo da je otkriveno mjesto gdje se sklonište nalazi. Izjavu o tajnosti potpisuju i sve korisnice. Kuću okružuju kamere, a u prostorijama su ekrani gdje u svakom trenutku može vidjeti ako je netko nepodoban u blizini. Svugdje su dvoja vrata, a u škakljivim situacijama intervenira policija koja češće negoli inače vrši ophodnju oko kvarta gdje se sklonište nalazi.




 MISIJA SAVJETOVALIŠTA


U savjetovalištu se ponajviše razgovara sa ženama koje se javljaju na telefon te smatraju da su žrtve obiteljskog nasilja i da im treba pomoć. Tada se pokušava dogovoriti sastanak i razgovor. Iskustva su pokazala da je potrebno da u tom razgovoru sudjeluje i partner te je savjetovalište postupno preraslo u obiteljsko savjetovanje u koje su kasnije uključivana i djeca.
– U prvo vrijeme ti su nam se muškarci smijali i rugali, međutim, došli bi prvi put, drugi put i to bi krenulo. Mijenjali su mišljenje u hodu tako da smo u dosta situacija pomogli obitelji da se ponovno združi i nauči rješavati konflikte razgovorom, kaže Markulin Ježina.