Cijenim trud poznatih hrvatskih talijanista

Cijenim trud poznatih hrvatskih talijanista koji svojim radovima svjedoče o kulturnim prožimanjima dvaju naroda i spašavaju od zaborava autore „nezanimljive” talijanistima u Italiji – Andrijana Jusup Magazin

Disertaciju pod naslovom  “Pier Alessandro Paravia i talijanska književna kritika prve  polovice 19. stoljeća” Andrijana Jusup Magazin obranila  je na Sveučilištu u Zadru prije  desetak dana. U razgovoru za  Zadarski list otkriva zašto se  odlučila upravo za ovu tematiku rada, vrijeme koje je  utrošila na izradu rada…
Biblioteca Comunale  Paravia
Kako ste došli do odabira  ove teme doktorata?
– Iz naslova je vidljivo da se  bavim osobom koja je nezaobilazna u povijesti zadarskih  kulturnih ustanova: svima je  poznato kako se zahvaljujući  Paravijinoj donaciji u Zadru  osniva Biblioteca Comunale  Paravia (kao temelj današnjoj  Znanstvenoj i Gradskoj  knjižnici). Pri dolasku na  Sveučilište, zajedno s mentorom prof. dr. sc. Živkom  Nižićem, istraživala sam odjeke njegova djelovanja u rodnom gradu uvidom u zadarsku periodiku 19. stoljeća. Tada sam uočila nesrazmjer između popularnosti koju je za  života uživao u Italiji, i činjenice kako se nakon njegove  smrti spominje samo u jednom  povijesnom pregledu talijanske književnosti i to u negativnom kontekstu. Nametnulo  se pitanje objektivne procjene  njegovog opusa, posebice dijela koji pripada području znanosti o književnosti.
O čemu je, zapravo, riječ u  Vašem doktorskom radu?
– U doktorskom radu analiziram ta djela (dijelom objavljena, većinom u rukopisima) i sistematiziram njegova  književnokritička stajališta.  Kako se u 19. stoljeću mijenja  književna paradigma, logično  je da novosti u književnom  stvaralaštvu utječu i na promjenu pristupa u proučavanju  književnosti. Stoga se 19. stoljeće navodi kao prijelomni  trenutak u rađanju moderne  književne kritike, trenutak u  kojem raste interes za sistematizacijom i periodizacijom  književnih djela. Povijesna  kontekstualizacija Paravijinih  radova ukazala je na koji način  Paravia odgovara na najvažnija pitanja znanosti o književnosti prve polovice 19. stoljeća. Odmak od retorike osnovni je preduvjet promjene  književne paradigme, a time i  novog shvaćanja povijesti  književnosti i književne kritike. Paravijini prilozi ukazuju  na stalno naglašavanje retoričkih pravila i klasičnih uzora.  Ipak ova neklasicistička dosljednost ne smije biti povod  oštre kritike: usporedba s tematski bliskim radovima njegovih suvremenika ukazuje na  specifičnost talijanskog romantizma, specifičnost koja  početkom 20. stoljeća navodi  kritičare da opovrgnu njegovo  postojanje. Događanja na talijanskoj književnoj sceni neodvojiva su od dinamične političke situacije talijanskog Risorgimenta. Težnja za ujedinjenjem talijanskog naroda  nadređena je svim ostalim kriterijima književnog vrednovanja, što potvrđuju i Paravijini  prilozi. Time, kao i njegovi  suvremenici, bez obzira na naklonost klasicizmu ili romantizmu, odgađa nastanak moderne književne kritike.
Koliko Vam je vremena trebalo za izradu rada i čime ste  se sve služili?
– Primarnu bibliografiju čine  naravno Paravijina djela: od  onih objavljenih u cijelosti,  preko priloga u raznim časopisima, pa sve do bogate rukopisne baštine (sačuvane u  Znanstvenoj knjižnici u Zadru, ali i u knjižnici Museo  Civico Correr). Uz opširnu bibliografiju posvećenu svim pitanjima vezanima uz promjenu književne paradigme, uz  priloge o Paraviji nastale u 19.  i 20. stoljeću, uzor su mi bila i  dosadašnja istraživanja hrvatskih talijanista. Prikupljanje  materijala potrajalo je nekoliko godina: kao stipendistica  Sveučilišta u Padovi pri Dipartimento di Italianistica, a  na temelju prijavljenog projekta Pier Alessandro Paravia  – tra le due sponde, 2007.  godine tri sam mjeseca boravila u Padovi. Taj boravak  omogućio mi je uvid u fond  padovanskih, trevizanskih i venecijanskih knjižnica i konzultiranje onih djela koja se ne  mogu pronaći u Znanstvenoj  knjižnici Zadar.
Hrvatski talijanisti
Koji bi bio doprinos znanosti ovog rada?
– Možda nije primjereno da  sama govorim o tome. Činjenica je da se radi o istraživanju  koje nudi uvid u izvore dosad  većim dijelom nepoznate hrvatskoj znanstvenoj javnosti.  U radu se objektivno analiziraju djela ovog istaknutog  Zadranina i revalorizira njegova uloga u talijanskoj  književnoj kritici prve polovice  19. stoljeća.
Hoćete li se nastaviti baviti  ovom tematikom?
– Vjerojatno. Pritom ne mislim isključivo na Pier Alessandra Paraviju, premda se i tu  otvara čitav niz novih tema.  Cijenim trud poznatih hrvatskih talijanista koji svojim radovima svjedoče o kulturnim  prožimanjima dvaju naroda i  spašavaju od zaborava autore  „nezanimljive” talijanistima u  Italiji.
Čime se trenutačno bavite?
– Osim nastavne aktivnosti,  trenutno pišem članak vezan  uz suvremnog talijanskog  knjiženika Tiziana Scarpu,  točnije uz zbirku pjesama koja  je nastala za vrijeme njegovog  boravka u Zadru. Ova se zbirka uklapa u osobni interes za  odnos putopisa i fikcionalnih  žanrova, ali i za književne predodžbe o vlastitoj zemlji tj.  gradu i narodu.