Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Cilj mi je privući mlade u kazalište

21.03.2011. 23:00
Cilj mi je privući mlade u kazalište


Cilj mi je privući mlade u kazalište i cijelo vrijeme dok radim na projektu razmišljam o tome što bi se njima svidjelo, što bi se svidjelo meni, nekom mojih godina. A Krleža, njegove rečenice, njegov način je dosta nezanimljiv mladima, možemo se praviti i govoriti da nije, ali većina nas kad smo čitali Krležu u srednjoj školi mislili smo da je dosadan. Cilj je približiti im kazalište i dovesti ih, napravit ćemo projekt u kojem mladi rade za mlade u ovom gradu – Vinko Radovčić


Nakon zapaženog glumačkog uspjeha u pomalo kontroverznoj predstavi Hrvatskog  narodnog kazališta Zadar “I to  je ljubav”, premijerno prikazanoj u veljači ove godine, mladi  zadarski glumac Vinko Radovčić priprema novi projekt.  Ovoga puta, nakon niza glumačkih uloga, Vinko će se naći  u ulozi redatelja. Naime, na  pozornicu HNK Zadar namjerava postaviti ni manje ni više  nego jednu od Krležinih prvih  Legendi “Adama i Evu”. Tako  će Zadar nakon “Michelangela  Bounarottija”, kojeg je na daske postavilo Kazalište lutaka  Zadar, premijerno u travnju  imati priliku pogledati još jednog Krležu. Projekt u glavi  Vinko usavršava već gotovo tri  godine u stalnom pokušaju realizacije. Nakon njegovih nedavnih uspjeha kojima je mladi  glumac dokazao svoj talent i  umijeće Glumačka radionica  odobrila je projekt te će se  predstava “Adam i Eva” raditi u  produkciji HNK Zadar. Mentor radionice i dalje će biti Jasna Ančić koja će nadgledati rad  mladog redatelja i glumaca, ali  najveću odgovornost za realizaciju predstave nosit će, naravno, sam Vinko. Kako to da  se odlučio na jedan ovakav pothvat, i to još s Krležom i njegovim Legendama, koje su se  mnogi redatelji libili postaviti  na pozornicu otkrio je sam Vinko.
Zajednički projekt  troje mladih  kreativaca
– “Adama i Evu” Krleža je  pisao negdje na samom početku dok se još uvijek nije bio  razvio kao veliki književnik i  pisac. Stoga, što se tiče tog  dijela književnog djela mislim  da ga nije toliko teško napraviti  i uprizoriti. Uostalom, radim s  dvoje mladih glumaca za koje  smatram da su jako talentirani  tako da će mi i oni dosta pomoći. Bit će to jedan zajednički  projekt, kaže Vinko. A dvoje  mladih glumaca na koje Vinko  računa u ovom projektu su Ivana Begović, poznata iz niza  predstava iz Glumačke radionice te Ivan Boško Habuš, mladi perspektivni Zadranin koji  radi na Sveučilištu u Zadru na  projektu “Onomastica Adriatica”, član je Udruge zadarskih  pisaca “ZaPis”, te je veliki zaljubljenik u glumu i kazalište.
Iako je navikla na pozornicu  i glumište Ivani je ovo svakako  velik pothvat. Glumiti prvu  ženu na svijetu kako ju je vidio  jedan Krleža nije lak zadatak, a  kakav je to osjećaj otkriva nam  ona sama.
– Sasvim netipično – reći će  Ivana – s obzirom na priču iz  Biblije. Međutim nekakve bazične stvari tu ostaju iste, a to su  recimo ta želja za predavanjem  koja je u biti cijelog tog procesa. Težište ove predstave je  na međuljudskim odnosima, na  ženskoj želji za predavanjem i  na muškarcu kao lovcu. Krležini ženski likovi su uglavnom  prikazani crno-bijelo, on prikazuje žene ili kao kurve ili kao  svetice, što je najvidljivije iz  barunice Castelli i Angelice.  Eva je u potpunosti podređena  muškarcu, njezin jedini cilj u  životu je da se uda i da na što  konvencionalniji način oblikuje svoj život. To je ono nešto što  imamo i u današnjem svijetu  kad uzmemo ženu koja po cijeli  dan gleda sapunice, nije joj toliko stalo do obrazovanja, a ako  i završi fakultet opet su joj neke  druge stvari primarne i mislim  da po tom pitanju nismo baš  daleko odmakli od početka 20.  stoljeća kad je nastala ova drama. Eva je jedno veoma krhko i  osjetljivo biće koje, zapravo,  čisto zbog te nekakve iskonske  želje za ljubavlju i pripadnošću,  završava samoubojstvom – okarakterizirala je lik kojeg utjelovljuje mlada glumica. A u  njemu se, kao moderna žena  21. stoljeća, ipak teško pronalazi. Stoga će motivaciju za  uživljenost u ulogu pokušati crpiti na nekim drugim izvorima.
Inspiracija za Evu u  sudbinama drugih  ljudi
– Kad sam tek pristupila  iščitavanju teksta bilo mi je veoma teško uživjeti se u lik Eve.  Međutim koliko živiš kroz sebe, vlastitu osobnost, toliko  promatraš i stvari oko sebe,  tako da glumac ne mora nužno  iskopavati neke stvari iz sebe  da bi ih prikazao na sceni, može  se služiti i tuđim iskustvima. S  druge strane neke stvari vezane  za Evu ne gledam samo u kontekstu muško-ženskih odnosa,  nego i u kontekstu žene koja se  boji napuštanja, što je neki univerzalni strah, tako da si je  mogu približiti barem kroz jedan takav motiv, smatra Ivana.  U ulozi alfa-mužjaka ne pronalazi se ni Boško, no, veseli se  izletu i istraživanju dijelova sebe koje do sada nije upoznao.
– Lik Adama moja je sušta  suprotnost. On je taj koji upravlja, djeluje samouvjereno,  bahato, on je jedan veliki egomanijak, ali taj svoj ego ne koristi u dobre svrhe već se nastoji  agresivno nametnuti svojoj  družici na pozornici. Kod mene  je to, uglavnom, ulaženje u lik  kroz nekakve elemente inspiracije, a to ili imate u sebi ili  nemate. Ako imate u sebi taj  poriv koliko god taj lik bio daleko od vas i vaša suprotnost,  ako se dovoljno potrudite da se  poistovjetite s njim, moguće je  ući u njega, zaključuje Boško  kojem se ovo iskustvo toliko  svidjelo da se namjerava i dalje  baviti ovim novopronađenim  talentom.
Predstava za mlade
Vratimo se još Vinku koji je  pokrenuo čitav projekt i njegov  je nosioc. Prva stvar s kojom se  suočio prije nego su krenule  probe bila je adaptacija teksta.
– Jako malo stvari smo izbacili iz originalnog teksta, a to  su, više-manje, za našu predstavu neke suvišne sitnice. Drama je mala sama po sebi, ima  jako malo stranica i kratko će  trajati tako da i nisam imao  prostora za neke velike adaptacijske pothvate, istaknuo je  Vinko, a za čitatelje Zadarskog  lista otkrio je i što možemo  očekivati od predstave koja će  se premijerno prikazati u travnju.
– Tekst je, kako sam rekao,  jako malo izmijenjen, a što se  scenografije tiče ostavio sam  sve na glumcima, nema nikakve scenografije, kulisa, sve je to  nekako škrto. Puno je poveznica na današnje vrijeme, recimo ta recesija koja se stalno  spominje, ali ono najbitnije su  muško-ženski odnosi koji se po  meni nisu ni promijenili od Krležinog doba. Baš to je ono na  što nas Krleža uvijek upućuje, a  to je stalno ponavljanje jednog  te istog, otkriva mladi redatelj.
Kako su ciljana publika ove  predstave mladi grada Zadra, i  to ponajviše srednjoškolci, u  predstavi možemo očekivati i  neke zanimljive inovacije, scene koje bi se mogle svidjeti  upravo mladima i pokazati im  kako kazalište nije dosadno i  konzervativno, nego zabavno i  otvoreno.
Na Kazališno ljeto ako  zadovolje
– Bit će nekih scena koje će  možda nekoga zaintrigirati jer  cilj kazališta je da nas navede  na razmišljanje i nakon predstave. Ovu predstavu namijenio sam za mlade mojih godina,  pa i mlađe u srednjoj školi. Već  i za premijeru imam nekakvu  viziju koju još uvijek razvijam s  marketingom da možda premijera konkretno bude napravljena samo za srednje škole i  mlade. Cilj mi je privući mlade  u kazalište i cijelo vrijeme dok  radim na projektu razmišljam o  tome što bi se njima svidjelo,  što bi se svidjelo meni, nekom  mojih godina. A Krleža, njegove rečenice, njegov način je  dosta nezanimljiv mladima,  možemo se praviti i govoriti da  nije, ali većina nas kad smo  čitali Krležu u srednjoj školi  mislili smo da je dosadan. Cilj  je približiti im kazalište i dovesti ih, napravit ćemo projekt  u kojem mladi rade za mlade u  ovom gradu, zaključuje Vinko i  otkriva nam za kraj hoće li  nositi dio programa 17. Zadarskog kazališnog ljeta.
– E, tu moramo zadovoljiti  produkciju, a ukoliko to napravimo onda postoji velika  mogućnost da predstava ode  na Ljeto. Ipak, onda bismo  opet prerežirali, to bi bio jedan  novi zadatak, jer ovdje su kulise  i nekakvi rekviziti na koje  računam, a tamo je u potpunosti gola scena, završava Vinko. A uz ovoliko entuzijazma  koji zrači iz mladih nada zadarskog kazališta ne sumnjamo  da će “Adam i Eva” osvojiti  naša srca.


Teško je biti i režiser i glumac




Kako se iskušao i kao glumac, a sada i kao režiser pitali smo Vinka da  nam otkrije koja uloga mu je bila teža.
– Mislim da je teže biti režiser jer režiser mora toliko toga uhvatiti, ali  teško je biti i glumac. Možda ja previše posla obavljam u ovom trenutku  jer se brinem i za kostime, režiju, za to kako će izgledati svjetlo i slično.  U nekim kazalištima to ipak rade drugi ljudi. Ali teško je biti i glumac, ipak  izvedba leži na njemu. Kad je premijera režiser je tamo negdje iza, a  glumac pred reflektorima i publikom, zaključuje Vinko.


 


Svakodnevne probe


Uz manju ulogu koju će odigrati Vinko, glavne uloge pripale su Bošku i  Ivani. Nositi cijelu predstavu i zadržati pozornost publike neće biti nimalo lak  zadatak za dvoje mladih glumaca.
– Da negdje duboko u sebi ne vjerujem u to vjerojatno to ne bih ni radila.  Da se suočavam svaki dan s nekakvim osobnim nedoumicama isto tako da,  ali zato je naš Vinko veliki radoholičar i lijepo nas svaki dan tjera da dajemo  sve ode sebe i smatram da će to na kraju uroditi plodom, smatra Ivana, alias  Eva, a njen Adam Boško se nadovezuje.
– Ovo je nešto sasvim novo, to je jedna velika pozornica, velika predstava  i tu nema šale. Na manjim projektima vam se može dogoditi greška, ali u  ovom slučaju ne. Naravno da me drže neke nedoumice no to je jedan strah  koji nastojim prebroditi na jedan pozitivan način. Znači sva ona trema koja  se rađa u jednom trenutku u meni nastojim da se ona odrazi i u publici i na  meni samom kao jedan pozitivan impuls.


 


Tko je Boško Habuš i kako se počeo baviti glumom?


Ivan Boško Habuš, 27-godišnji Zadranin, radi na Sveučilištu u Zadru na  projektu “Onomastica Adriatica” Centra za Jadranska onomastička  istraživanja. Član je Udruge zadrskih pisaca “ZaPis” gdje se već istaknuo  svojom poezijom na više jezika, a radi i na doktorskoj disertaciji. Glumom se  do sada bavio dosta marginalno i ovo mu je prvi veći glumački projekt.
– Oduvijek sam osjećao taj jedan poriv prema svjetlima pozornice, to je  nešto što me jako privlačilo i do sada jednostavno ili nije bilo prilike ili bih se  uhvatio nekih drugih stvari kao što su pisanje ili faks pa ne bih stigao. Bilo  je tu manjih teatarskih projekata na fakultetu u raznoraznim dramskim  skupinama, znači nešto malo iskustva sam prikupio tako da nisam baš  potpuni novajlija, predstavio se Boško.