Naravno rad u Burnumu studentima će značiti onoliko ovisno o tome kakav je odnos naše javnosti prema ovome što mi radimo i kakvo je stanje duha prema kulturi i znanosti općenito. Ali ja mogu reći da nekoliko od tih ljudi koji su radili s nama u Burnumu su postali znanstveni novaci, neki od njih su i pred doktoratom, barem desetak, petnaest ih se zaposlilo po muzejima i tako dalje – dr. sc. Željko Miletić
Ono što studente arheologije Sveučilišta u Zadru čini izvrsnima izvrsni su profesori, ali i praksa na vrhunskim arheološkim lokalitetima. Oni najsretniji imali su i imaju priliku sudjelovati na arheološkom nalazištu u Burnumu.
Burnum je smješten u Nacionalnom parku Krka i san je svakog arheologa. Antički grad pun arheološkog blaga sakriven pod stoljećima zemlje. Stotine dana i godina rada koje predstoje prije nego sva raskoš gradića, koji je nekad imao i do 20 tisuća stanovnika, bude otkrivena kalit će još brojne arheologe i studente arheologije. No o kakvom se važnom projektu zapravo radi, gdje je i što je točno Burnum te čiji je on zapravo otkrio nam je jedan od vodećih arheologa koji radi na ovom nalazištu, arheolog Željko Miletić, profesor na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Rimski grad i vojni logor
– Radi se složenom projektu u osnovi kojeg su arheološka iskapanja u rimskom gradu i vojnom logoru koji se zove Burnum i nalazi se na desnoj obali Krke u zaleđu grada Šibenika, objašnjava Miletić. Istraživanja započeta 2003. godine inicirao je tadašnji i sadašnji ravnatelj NP Krka Željko Bulat koji je, preko Joška Zaninovića, ravnatelja malog, ali aktivnog, muzeja u Drnišu odlučio jedan dio turističke ponude prebaciti s donjeg toka rijeke Krke na gornji, potpuno zapostavljen. Na taj način htjeli su privući veću količinu turista, pokazati ljepote Krke i aktivirati prostor Bukovice, Miljevaca, Promine, sela koja su opustjela i taj kraj koji je jako pasivan.
– Poduzeta su arheološka istraživanja jer temelj za te nove turističke aktivnosti trebao je biti kulturološki turizam, odnosno uporište je trebao davati ovaj arheološki park koji je u izgradnji, arheološki park Burnum. Osim samog Burnuma, tu na bližem prostoru postoji cijeli niz drugih atraktivnih lokaliteta – ovdje bih samo spomenuo cjeli niz srednjovjekovnih utvrda i to dvije tada možda najmoćnije hrvatske velikaške obitelji Nelipića i Šubića, nastavlja Miletić.
Od potecijalnog turističkog projekta lokalitet Burnum postao je međunarodni arheološki projekt. Partneri Odjela za arheologiju, Katedre za antičku arheologiju Sveučilišta u Zadru, na ovom projektu su i Odjel za arheologiju Sveučilišta u Bologni iz kojeg svake godine na nekoliko tjedana dolaze stručnjaci da bi pretraživali teren nedestruktivnim metodama, bez kopanja, pomoću softisficirane opreme najnovije generacije. Oni također imaju i veliki laboratorij koji im omogućuje da analiziraju dobivene podatke, a profesor Miletić ističe kako je upravo to ono što Hrvatskoj nedostaje. Većina tih sprava, metoda i postupaka po prvi puta u Hrvatskoj upotrebljava se upravo na ovom lokalitetu u Burnumu. Također na projektu sudjeluju i Muzej u Drnišu, cijeli projekt nadgleda akademik Nenad Cambi, kojeg se sjećamo još dok je predavao na Sveučilištu u Zadru. Akademik Cambi znanstveni je voditelj projekta te ključna osoba koja je svojim velikim ugledom i utjecajem i omogućila uključivanje i povezivanje sa svim ovim europskim institucijama. Za turistički segment projekta brine se Nacionalni park Krka, u jednom segmentu posla partner projekta bio je Odjel za kroskulturalne studije Sveučilišta u Kopenhagenu, zatim cijeli niz konzervatorskih institucija, od Ministarstva kulture preko privatnih uključenih na poslovima konzervacije. Veliki dio posla odradili su i timovi talijanskih stručnjaka koji su napravili brojne konzervatorske zahvate. A kako je ovaj važan posao dobila i mala, ali u projektu veoma važna Katedra za antičku arheologiju Sveučilišta u Zadru otkriva Miletić.
Bez improviziranja
– Lokalitet Burnum je krupan problem, golemi zalogaj, površina tih ostataka u užem dijelu grada iznosi negdje dva puta jedan kilometar. Znači bilo tko da dolazi na taj teren zna da nema improviziranja, da to nije jednokratna akcija od petnaest dana laganog kopanja nakon kojeg će se pojaviti veliki rezultati. Nema nikakve sumnje da se Burnumu moglo pristupiti jedino na način da se postave velika sustavna istraživanja na velikoj razini. Kolega Joško Zaninović kojeg je ravnatelj NP Krka ovlastio da angažira ljude ponudio je to prema više institucija, međutim, tada nikakvog interesa nije bilo. Ja pretpostavljam da je razlog bio upravo taj jedan strah od ulaska na taj teren koji je jako zahtjevan i financijski i organizacijski. Ponudio je i nama i naš Odjel za arheologiju, odnosno Katedra za antičku arheologiju, jer ovo je antički lokalitet, krenula je u izvid terena, obavili smo više razgovora s našim sadašnjim domaćinima i smatrali smo da možemo odgovoriti tom pozivu i toj aktivnosti i eto tako smo uključeni. I onda, naravno, posao se jako razgranao jer na tom lokalitetu ne sudjeluje samo naša katedra za antičku arheologiju nego se to pretvorilo u međunarodna arheološka istraživanja.
Lokalitet Burnum od velikoga je značaja upravo zbog onoga što je na njemu pronađeno. Još su autori 17. i 18. stoljeća spominjali amfiteatar u Burnumu no ta je ideja odbačena u 20. stoljeću. Prva stvar koju su krenuli tražiti na lokalitetu bio je upravo taj amfiteatar.
– Amfiteatar je zgrada koja je pomalo pompozna i velika i zaista već nakon prvih nekoliko dana rada pojavili su se prvo kamenje iz zidova i otkrili smo amfiteatar. Osim njega, ono na čemu sada najviše i radimo, otkrili smo jednu, do tada potpuno nepoznatu zgradu koja je, ugrubo rečenih dimenzija oko 200X200 metara, a to je zgrada za koju mi pretpostavljamo, a vrlo brzo ćemo dokazati tu mogućnost ili neku drugu, da se radi o vojnom vježbalištu, takozvanom campusu legijskog logora u Burnumu. Nešto potpuno novo što smo još istražili je i logor pomoćih postrojbi, tzv. auzilijarnih jedinica, ala i kohorti, odnosno pješačkih i konjaničkih postrojbi koje broje oko 500 do 1000 ljudi. Istočno od legijskih logora ustanovili smo taj logor, najprije obilaskom terena, pregledavanjem zračnih snimaka, a zatim smo napravili nekoliko probnih sondi da bismo bili sigurni da se radi o tom objektu i bez ikakve sumnje potpuno smo uvjereni da se radi o jednom augzilijarnom castelu i time smo povećali broj poznatih takvih u Dalmaciji na nekih pet ukupno otkrivenih do sada. Uspjeli smo rekonstruirati i mrežu rimskih ulica i cesta koje se nalaze na prostoru Burnuma, među ostalim ustanovili smo odakle točno polazi i u kojem se smjeru kreće cesta koja je zabilježena na znamenitim salonitanskim natpisima gdje se kao jedna od tih pet cesta, koje su gradile sedma i jedanaesta legija koje su boravile ovdje u Burnumu, spominje upravo ova. Saznali smo i gdje se nalaze nekropole Burnuma, za sada tu nismo ništa iskopavali jer jednostavno sve je to golemi zahvat koji nas čeka slijedećih nekoliko stotina godina. Pronašli smo pružanje tzv. canaba, a canabe su neka vrsta civilnih polunaselja koje se formira oko logora kao u jednom prstenu i u koje dolaze svi oni koji su zainteresirani za tu vojsku. To su nelegalne žene legionara , njihova djeca koja još nemaju status djece, ali će ga dobiti po časnom otpustu iz vojske, tu su razni gostioničari, zanatlije koji svi opskrbljuju tu jednu aglomeraciju Burnuma koja se ne sastoji od vojnog i pomoćnog logora nego se sastoji od canaba i naselja domorodaca, tzv. Burnuma i kad se sve zbroji u Burnumu je u prvo stljeću možda bilo čak i do 20 tisuća stanovnika i on je bio u to vrijeme najveći grad u Liburnskom dijelu rimske provincije Dalmacije, veći čak i od glavnog središta kolonije Zadar, samo su neka od važnih arheoloških otkrića objelodanjenih istraživanjem Burnuma. No, profesor Miletić, ističe kako su jednako važni i zanimljivi i sitni materijali koji su pronađeni u slojevima iskopane zemlje i taj sitni materijal omogućuje još bolju i detaljniju rekonstrukciju života što je glavni cilj arheologije. Radi se naime o tisućama metalnim predmeta s dijelova vojničke opreme, dijelovi oružja, golemoj količini keramike, stakla, koštanih nalaza, a jedan mali djelić toga izložen je u Muzeju u Burnumu. Upravo pomoću tih malih komadića Burnum je predstavljen u nekoliko desetaka znanstvenih radova koji su objavljeni u Hrvatskoj i u svijetu, a dio najnovijih spoznaja objavljen u je u doktorskim disertacijama, disertaciju o keramičkim nalazima u Burnumu uskoro će braniti i asistent na Odjelu za arheologiju Igor Borzić. Znanstveni radovi plasirani vani plasirani su a uglednim međunarodnim konferecijama, a nalazište Burnum na taj je način doslovno obišlo svijet. Unatoč svemu tomu rad na Burnumu tek je načet, a arheologe, sadašnje i buduće, čeka još mnogo posla.
Predstoji stotine godina rada
– Koji put se prepadnemo kad sve ono što smo napravili, sve te površine stavimo na kartu Burnuma jer onda vidimo da su to vrlo sitne točkice i crtice, ali ipak se ne prepadnemo toliko da odustanemo. U Burnumu je početkom 20. stoljeća, nešto prije početka 1. svjetskog rata radio Austrijski arheološki institut i tada su oni iskopali dio te zapovjedne zgrade legijskog logora, tzv. principij za kojeg su oni mislili da je pretorij. Sedamdesetih godina napravljena su mala revizijska istraživanja na tom istom prostoru, a tada je pokojni kolega Boris Ilakovac iz Arheološkog muzeja u Zadru istraživao akvedukt i to je objavio u jednoj sjajnoj radnji. Mi smo iskopali jedan dobar dio amfiteatra, počeli smo s opsežnim istraživanjem campusa, rekao sam već gdje smo sve postavili sonde, kolege iz Italije su ovim nedestruktivnim metodama pretražili nekoliko stotina tisuća kvadratnih metara i imamo kartu, tlocrte arhitekture koja se nalazi u legijskom logoru, na prostoru nečeg što pretpostavljamo za sada, vrlo uvjetno, da je Forum i to je pomoglo stvaranju te slike. I premda smo stvarno odradili golemi posao nema nikakve sumnje da će se na prostoru Burnuma raditi još doslovno stotinama godina. Pretpostavljam da će se metode kojima će se služiti budući arheolozi, generacije Zvjezdanih staza, u toj mjeri napredovati da će i ova naša istraživanja podvrgnuti revizijama i možda nas i opovrgnuti, popraviti ili potvrditi naše spoznaje, svakako će doći i do novih informacija. Što se tiče nas ovdje na Katedri za antičku arheologiju i kolega naših partnera mi i dalje namjeravamo raditi na tom terenu, evo već ove godine ako nam financijska sredstva dozvole izaći ćemo na teren, najavio je profesor Miletić. A financije koje su potrebne za jedno ovakvo opsežno istraživanje moglo bi se reći da su pozamašne. Glavni izvor prihoda istraživanja Burnuma su sponzorska sredstva, a glavnina tih sredstva dolazi od NP Krka koji je i naručilac posla. Dio sredstava, naročito za konzervatorske radove dolazi od Ministarstva kulture, nešto manju količinu novca od toga ulaže Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru i to su sredstva iz projekata Ministarstva znanosti obrazovanja i športa, dio sredstava donose talijanski partneri, a to su redom sponzorska sredstva.
Kroz Burnum je do sada prošlo i nekoliko desetaka studenata arheologije Sveučilišta u Zadru. Oni koji se okušaju u radu na Burnumu do kraja studentskih dana uglavnom ostaju zaljubljenici u taj lokalitet i stalni su istaživači na njemu, a redovi se obnavljaju kada netko od studenata istraživača završi fakultet. Rad na međunarodnom projektu poput Burnuma mladim studentima trebao bi značiti ako ništa drugo veliki plus u biografiji.
– Naravno rad u Burnumu studentima će značiti onoliko ovisno o tome kakav je odnos naše javnosti prema ovome što mi radimo i kakvo je stanje duha prema kulturi i znanosti općenito. Ali ja mogu reći da nekoliko od tih ljudi koji su radili s nama u Burnumu su postali znanstveni novaci, neki od njih su i pred doktoratom, barem desetak, petnaest ih se zaposlilo po muzejima i tako dalje. Sad je li to rezultat i toga što su oni stekli i ovdje, kakvu su reputaciju stekli i kakvu reputaciju ima teren ne znam, ali mogu reći da se velik broj tih naših bivših studenata i pozapošljavao, istaknuo je profesor Miletić. A osim hrvatskih studenata Burnumom je prodefilirao i veliki broj talijanskih koji u Italiji čekaju čak i red kako bi došli istraživati u Burnum.
Čiji je Burnum projekt?
Profesor Miletić pokušao nam je dočarati važnost ovog projekta tako što nam je istaknuo još jednu činjenicu, striučnjaci za njega se jednostavno otimaju. Tako Talijani rado kažu da je Burnum njihov projekt. Odjel za arheologiju u Bologni ima projekte i lokalitete u Grčkoj, Albaniji, Turskoj i još nekoliko zemalja pa i projekt za kojeg se bore i u Hrvatskoj.
– Oni naravo ovdje rade ukladno našim zakonima o arheološkim istraživanjima i kulturnim djelatnostima. Naravno mi svake godine u Ministarstvima tražimo dovole za njihov rad, materijal koji oni publiciraju najprije se mora publicirati u Hrvatskoj pa ga tek onda mogu publicirati drugdje i slično. Znači oni rade po svim uzusima struke i stoga je to i njihov lokalitet. Nedavno se digla velika medijska hajka na neke arheologe da su oni veliki pljačkaši ove države, da oni dižu velike novce po terenima i ne znam što, ja tvrdim da to ništa nije točno. Terenski posao po kojem mi prepoznajemo arheologe, iako glavnina njihovog posla kabinetsa, je jako težak i naporan i on zahtjeva određenu količinu novaca. Vi ako unajmite radnika vi njega morate platiti i još više od toga morate platiti državi njene dadžbine, znači to je skup posao, ali arheologija može i vratiti novac. Međutim dok smo mi tako vikali kako su arheolozi čudni ljudi kod kojih nestaje golemi novac s druge strane Talijanima je normalno da traže sponzorska sredstva po Italiji i da ih onda ulože u hrvatski lokalitet za dobrobit prije svega hrvatske kulture i naravno svjetske znanosti. Prema tome to je odnos prema arheologiji kod nas i prema arheologiji u Italiji. Talijani na svojim arheološkim lokalitetima dižu nekoliko desetaka milijardi eura i mislim da bismo trebali slično razmišljati i ponositi se ovim dijelom naše baštine, ali i živjeti od nje, objašnjava Miletić.
Muzej Burnum
Prije nekoliko godina NP Krka je od Vlade RH na korištenje dobio nekoliko zgrada bivše vojarne JNA. Iako je na prostoru NP Krka zabranjena gradnja zahvaljujući već od prije postojećim zgradama NP je obnovio derutne zgrade bivše vojarne i ugovorom između Vlade RH, NP Krka i Svučilišta u Zadru dvije od tih zgrada su dane u trajno korištenje arheološkoj ekipi koja radi na Burnumu. Jedna od tih zgrada podignuta je i pretvorena je u Muzej, dok bi druga trebala biti osposobljena kao spavaonica za istraživačku ekipu.
– Ostatak kompleksa posvetit će se također Burumu. Već je dovršena i kongresna dvorana, u tijeku su radovi na postavljanju zbirke Prirodoslovnog muzeja, a kad se sve to napravi i obnovi to će biti jedan europski vrijedan znanstveo-istraživački kompleks čiji je vlasnik NP Krka. Što se samoga Muzeja tiče u njemu je postavljena zbirka i on je prošle godine u svibnju otvoren uz jednu izvanrednu ceremniju. Iskorisitili smo priliku što je u Zagrebu bio Međunarodni kongres o rimskoj vojnoj opremi, tzv. Romek. Pozvali smo sve sudionike, nekih stotinjak iz Zagreba, doveli smo naše studente koji su kasnije upriličili indigirane gladijatorske borbe u amfiteatru i uz još veliki broj zainteresiranih posjetitelja pompozno smo otvorili taj muzej koji nije velikih dimenzija, međutim iznutra je potpuno moderno napravljen, prisjetio se profesor Miletić ističući kako je otvaranje Muzeja bitno upravo iz razloga jer je on u središtu ideje i čini jezgru da će turisti početi dolaziti. Paralelno s podizanjem muzeja započeti su i radovi a arheološkom parku Burnum i dobar dio početnih radnji već je napravljen, obučavaju se ljudi koji će biti vodiči u parku, postavljeni su panoi, izišli su prvi promidžbeni materijali, rade se konzervatorski zahvati i slično.
najnovije
najčitanije
Svijet
TURSKI PREDSJEDNIK
Erdogan čestitao Putinu i ponovno ponudio posredništvo oko Ukrajine
Hrvatska
KAMPANJA SE ZAHUKTAVA
Grbin: “Imamo ustavni udar pištoljem na vodu”. Božinović: “Oni nemaju ni program, ni ljude, ni stranku”
Crna Kronika
OPTUŽEN JE
Osječki policajac optužen za ubojstvo djevojke službenim pištoljem
Hrvatska
STRANI RADNICI
Ličke pastire zamijenili strani radnici s Dalekog istoka, zadovoljni su plaćom i uvjetima
Hrvatska
NEVIĐENA KAMPANJA
SDP objavio sliku “onoga čije se ime ne smije izgovoriti”
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak
TEŠKA NESREĆA Pijan izazvao frontalni sudar u Zagradu, ozlijeđene tri osobe
Nogomet
dobio po glavi