Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Oni koji se okušaju u radu na Burnumu ostaju zaljubljenici u taj lokalitet

21.03.2011. 23:00
Oni koji se okušaju u radu na Burnumu ostaju zaljubljenici u taj lokalitet


Naravno rad u Burnumu studentima će značiti onoliko ovisno o tome kakav je odnos naše javnosti prema ovome što mi radimo i kakvo je stanje duha prema kulturi i znanosti općenito. Ali ja mogu reći da nekoliko od tih ljudi koji su radili s nama u Burnumu su postali znanstveni novaci, neki od njih su i pred doktoratom, barem desetak, petnaest ih se zaposlilo po muzejima i tako dalje – dr. sc. Željko Miletić


Ono što  studente arheologije Sveučilišta u Zadru čini  izvrsnima izvrsni su profesori,  ali i praksa na vrhunskim arheološkim lokalitetima. Oni  najsretniji imali su i imaju priliku sudjelovati na arheološkom nalazištu u Burnumu.
Burnum je smješten u Nacionalnom parku Krka i san je  svakog arheologa. Antički grad  pun arheološkog blaga sakriven pod stoljećima zemlje. Stotine dana i godina rada koje  predstoje prije nego sva raskoš  gradića, koji je nekad imao i do  20 tisuća stanovnika, bude otkrivena kalit će još brojne arheologe i studente arheologije.  No o kakvom se važnom projektu zapravo radi, gdje je i što  je točno Burnum te čiji je on  zapravo otkrio nam je jedan od  vodećih arheologa koji radi na  ovom nalazištu, arheolog Željko Miletić, profesor na Odjelu  za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Rimski grad i vojni  logor
– Radi se složenom projektu  u osnovi kojeg su arheološka  iskapanja u rimskom gradu i  vojnom logoru koji se zove  Burnum i nalazi se na desnoj  obali Krke u zaleđu grada Šibenika, objašnjava Miletić. Istraživanja započeta 2003. godine inicirao je tadašnji i sadašnji ravnatelj NP Krka Željko Bulat koji je, preko Joška  Zaninovića, ravnatelja malog,  ali aktivnog, muzeja u Drnišu  odlučio jedan dio turističke ponude prebaciti s donjeg toka  rijeke Krke na gornji, potpuno  zapostavljen. Na taj način htjeli  su privući veću količinu turista,  pokazati ljepote Krke i aktivirati prostor Bukovice, Miljevaca, Promine, sela koja su  opustjela i taj kraj koji je jako  pasivan.
– Poduzeta su arheološka istraživanja jer temelj za te nove  turističke aktivnosti trebao je  biti kulturološki turizam, odnosno uporište je trebao davati  ovaj arheološki park koji je u  izgradnji, arheološki park Burnum. Osim samog Burnuma, tu  na bližem prostoru postoji cijeli niz drugih atraktivnih lokaliteta – ovdje bih samo spomenuo cjeli niz srednjovjekovnih utvrda i to dvije tada možda  najmoćnije hrvatske velikaške  obitelji Nelipića i Šubića, nastavlja Miletić.
Od potecijalnog turističkog  projekta lokalitet Burnum postao je međunarodni arheološki projekt. Partneri Odjela  za arheologiju, Katedre za antičku arheologiju Sveučilišta u  Zadru, na ovom projektu su i  Odjel za arheologiju  Sveučilišta u Bologni iz kojeg  svake godine na nekoliko tjedana dolaze stručnjaci da bi  pretraživali teren nedestruktivnim metodama, bez kopanja,  pomoću softisficirane opreme  najnovije generacije. Oni također imaju i veliki laboratorij  koji im omogućuje da analiziraju dobivene podatke, a profesor Miletić ističe kako je  upravo to ono što Hrvatskoj  nedostaje. Većina tih sprava,  metoda i postupaka po prvi  puta u Hrvatskoj upotrebljava  se upravo na ovom lokalitetu u  Burnumu. Također na projektu  sudjeluju i Muzej u Drnišu, cijeli projekt nadgleda akademik  Nenad Cambi, kojeg se  sjećamo još dok je predavao na  Sveučilištu u Zadru. Akademik  Cambi znanstveni je voditelj  projekta te ključna osoba koja  je svojim velikim ugledom i utjecajem i omogućila uključivanje i povezivanje sa svim ovim  europskim institucijama. Za  turistički segment projekta brine se Nacionalni park Krka, u  jednom segmentu posla partner projekta bio je Odjel za  kroskulturalne studije  Sveučilišta u Kopenhagenu, zatim cijeli niz konzervatorskih  institucija, od Ministarstva kulture preko privatnih uključenih  na poslovima konzervacije. Veliki dio posla odradili su i timovi talijanskih stručnjaka koji  su napravili brojne konzervatorske zahvate. A kako je ovaj  važan posao dobila i mala, ali u  projektu veoma važna Katedra  za antičku arheologiju  Sveučilišta u Zadru otkriva Miletić.
Bez improviziranja
– Lokalitet Burnum je krupan problem, golemi zalogaj,  površina tih ostataka u užem  dijelu grada iznosi negdje dva  puta jedan kilometar. Znači bilo tko da dolazi na taj teren zna  da nema improviziranja, da to  nije jednokratna akcija od petnaest dana laganog kopanja  nakon kojeg će se pojaviti veliki  rezultati. Nema nikakve sumnje da se Burnumu moglo pristupiti jedino na način da se  postave velika sustavna istraživanja na velikoj razini. Kolega Joško Zaninović kojeg je  ravnatelj NP Krka ovlastio da  angažira ljude ponudio je to  prema više institucija,  međutim, tada nikakvog interesa nije bilo. Ja pretpostavljam da je razlog bio upravo  taj jedan strah od ulaska na taj  teren koji je jako zahtjevan i  financijski i organizacijski. Ponudio je i nama i naš Odjel za  arheologiju, odnosno Katedra  za antičku arheologiju, jer ovo  je antički lokalitet, krenula je u  izvid terena, obavili smo više  razgovora s našim sadašnjim  domaćinima i smatrali smo da  možemo odgovoriti tom pozivu  i toj aktivnosti i eto tako smo  uključeni. I onda, naravno, posao se jako razgranao jer na  tom lokalitetu ne sudjeluje samo naša katedra za antičku  arheologiju nego se to pretvorilo u međunarodna arheološka istraživanja.
Lokalitet Burnum od velikoga je značaja upravo zbog  onoga što je na njemu pronađeno. Još su autori 17. i 18.  stoljeća spominjali amfiteatar  u Burnumu no ta je ideja odbačena u 20. stoljeću. Prva stvar  koju su krenuli tražiti na lokalitetu bio je upravo taj amfiteatar.
– Amfiteatar je zgrada koja je  pomalo pompozna i velika i  zaista već nakon prvih nekoliko  dana rada pojavili su se prvo  kamenje iz zidova i otkrili smo  amfiteatar. Osim njega, ono na  čemu sada najviše i radimo,  otkrili smo jednu, do tada potpuno nepoznatu zgradu koja je,  ugrubo rečenih dimenzija oko  200X200 metara, a to je zgrada  za koju mi pretpostavljamo, a  vrlo brzo ćemo dokazati tu mogućnost ili neku drugu, da se  radi o vojnom vježbalištu, takozvanom campusu legijskog  logora u Burnumu. Nešto potpuno novo što smo još istražili  je i logor pomoćih postrojbi,  tzv. auzilijarnih jedinica, ala i  kohorti, odnosno pješačkih i  konjaničkih postrojbi koje broje oko 500 do 1000 ljudi. Istočno od legijskih logora ustanovili smo taj logor, najprije  obilaskom terena, pregledavanjem zračnih snimaka, a zatim  smo napravili nekoliko probnih  sondi da bismo bili sigurni da se  radi o tom objektu i bez ikakve  sumnje potpuno smo uvjereni  da se radi o jednom augzilijarnom castelu i time smo povećali broj poznatih takvih u  Dalmaciji na nekih pet ukupno  otkrivenih do sada. Uspjeli smo  rekonstruirati i mrežu rimskih  ulica i cesta koje se nalaze na  prostoru Burnuma, među ostalim ustanovili smo odakle  točno polazi i u kojem se smjeru kreće cesta koja je zabilježena na znamenitim salonitanskim natpisima gdje se kao  jedna od tih pet cesta, koje su  gradile sedma i jedanaesta legija koje su boravile ovdje u  Burnumu,  spominje upravo  ova.  Saznali smo i gdje se nalaze nekropole Burnuma, za  sada tu nismo ništa iskopavali  jer jednostavno sve je to golemi  zahvat koji nas čeka slijedećih  nekoliko stotina godina. Pronašli smo pružanje tzv. canaba,  a canabe su neka vrsta civilnih  polunaselja koje se formira oko  logora kao u jednom prstenu i u  koje dolaze svi oni koji su zainteresirani za tu vojsku. To su  nelegalne žene legionara ,  njihova djeca koja još nemaju  status djece, ali će ga dobiti po  časnom otpustu iz vojske, tu su  razni gostioničari, zanatlije koji  svi opskrbljuju tu jednu aglomeraciju Burnuma koja se ne  sastoji od vojnog i pomoćnog  logora nego se sastoji od canaba i naselja domorodaca, tzv.  Burnuma i kad se sve zbroji u  Burnumu je u prvo stljeću  možda bilo čak i do 20 tisuća  stanovnika i on je bio u to  vrijeme najveći grad u Liburnskom dijelu rimske provincije  Dalmacije, veći čak i od glavnog središta kolonije Zadar, samo su neka od važnih arheoloških otkrića objelodanjenih  istraživanjem Burnuma. No,  profesor Miletić, ističe kako su  jednako važni i zanimljivi i sitni  materijali koji su pronađeni u  slojevima iskopane zemlje i taj  sitni materijal omogućuje još  bolju i detaljniju rekonstrukciju života što je glavni cilj arheologije. Radi se naime o tisućama metalnim predmeta s  dijelova vojničke opreme, dijelovi oružja, golemoj količini  keramike, stakla, koštanih nalaza, a jedan mali djelić toga  izložen je u Muzeju u Burnumu. Upravo pomoću tih malih komadića Burnum je predstavljen u nekoliko desetaka  znanstvenih radova koji su objavljeni u Hrvatskoj i u svijetu, a  dio najnovijih spoznaja objavljen u je u doktorskim disertacijama, disertaciju o keramičkim nalazima u Burnumu  uskoro će braniti i asistent na  Odjelu za arheologiju Igor  Borzić. Znanstveni radovi plasirani vani plasirani su a uglednim međunarodnim konferecijama, a nalazište Burnum na  taj je način doslovno obišlo svijet. Unatoč svemu tomu rad na  Burnumu tek je načet, a arheologe, sadašnje i buduće,  čeka još mnogo posla.
Predstoji stotine  godina rada
– Koji put se prepadnemo  kad sve ono što smo napravili,  sve te površine stavimo na kartu Burnuma jer onda vidimo da  su to vrlo sitne točkice i crtice,  ali ipak se ne prepadnemo toliko da odustanemo. U Burnumu je početkom 20. stoljeća,  nešto prije početka 1. svjetskog  rata radio Austrijski arheološki  institut i tada su oni iskopali dio  te zapovjedne zgrade legijskog  logora, tzv. principij za kojeg su  oni mislili da je pretorij. Sedamdesetih godina napravljena su mala revizijska istraživanja na tom istom prostoru, a  tada je pokojni kolega Boris  Ilakovac iz Arheološkog muzeja u Zadru istraživao akvedukt i to je objavio u jednoj  sjajnoj radnji. Mi smo iskopali  jedan dobar dio amfiteatra,  počeli smo s opsežnim istraživanjem campusa, rekao  sam već gdje smo sve postavili  sonde, kolege iz Italije su ovim  nedestruktivnim metodama  pretražili nekoliko stotina tisuća kvadratnih metara i imamo kartu, tlocrte arhitekture  koja se nalazi u legijskom logoru, na prostoru nečeg što  pretpostavljamo za sada, vrlo  uvjetno, da je Forum i to je  pomoglo stvaranju te slike. I  premda smo stvarno odradili  golemi posao nema nikakve  sumnje da će se na prostoru  Burnuma raditi još doslovno  stotinama godina. Pretpostavljam da će se metode kojima  će se služiti budući arheolozi,  generacije Zvjezdanih staza, u  toj mjeri napredovati da će i  ova naša istraživanja podvrgnuti revizijama i možda nas i  opovrgnuti, popraviti ili potvrditi naše spoznaje, svakako  će doći i do novih informacija.  Što se tiče nas ovdje na Katedri  za antičku arheologiju i kolega  naših partnera mi i dalje namjeravamo raditi na tom terenu,  evo već ove godine ako nam  financijska sredstva dozvole  izaći ćemo na teren, najavio je  profesor Miletić. A financije  koje su potrebne za jedno  ovakvo opsežno istraživanje  moglo bi se reći da su pozamašne. Glavni izvor prihoda  istraživanja Burnuma su sponzorska sredstva, a glavnina tih  sredstva dolazi od NP Krka koji  je i naručilac posla. Dio sredstava, naročito za konzervatorske radove dolazi od Ministarstva kulture, nešto manju  količinu novca od toga ulaže  Odjel za arheologiju  Sveučilišta u Zadru i to su sredstva iz projekata Ministarstva  znanosti obrazovanja i športa,  dio sredstava donose talijanski  partneri, a to su redom sponzorska sredstva.
Kroz Burnum je do sada  prošlo i nekoliko desetaka studenata arheologije Sveučilišta  u Zadru. Oni koji se okušaju u  radu na Burnumu do kraja studentskih dana uglavnom ostaju  zaljubljenici u taj lokalitet i  stalni su istaživači na njemu, a  redovi se obnavljaju kada netko od studenata istraživača završi fakultet. Rad na međunarodnom projektu poput Burnuma mladim studentima trebao bi značiti ako ništa drugo  veliki plus u biografiji.
– Naravno rad u Burnumu  studentima će značiti onoliko  ovisno o tome kakav je odnos  naše javnosti prema ovome što  mi radimo i kakvo je stanje  duha prema kulturi i znanosti  općenito. Ali ja mogu reći da  nekoliko od tih ljudi koji su  radili s nama u Burnumu su  postali znanstveni novaci, neki  od njih su i pred doktoratom,  barem desetak, petnaest ih se  zaposlilo po muzejima i tako  dalje. Sad je li to rezultat i toga  što su oni stekli i ovdje, kakvu  su reputaciju stekli i kakvu reputaciju ima teren ne znam, ali  mogu reći da se velik broj tih  naših bivših studenata i pozapošljavao, istaknuo je profesor  Miletić. A osim hrvatskih studenata Burnumom je prodefilirao i veliki broj talijanskih  koji u Italiji čekaju čak i red  kako bi došli istraživati u Burnum.


Čiji je Burnum projekt?




Profesor Miletić pokušao nam je dočarati važnost ovog projekta tako  što nam je istaknuo još jednu činjenicu, striučnjaci za njega se  jednostavno otimaju. Tako Talijani rado kažu da je Burnum njihov projekt.  Odjel za arheologiju u Bologni ima projekte i lokalitete u Grčkoj, Albaniji,  Turskoj i još nekoliko zemalja pa i projekt za kojeg se bore i u Hrvatskoj.
 – Oni naravo ovdje rade ukladno našim zakonima o arheološkim  istraživanjima i kulturnim djelatnostima. Naravno mi svake godine u  Ministarstvima tražimo dovole za njihov rad, materijal koji oni publiciraju  najprije se mora publicirati u Hrvatskoj pa ga tek onda mogu publicirati  drugdje i slično. Znači oni rade po svim uzusima struke i stoga je to i njihov  lokalitet. Nedavno se digla velika medijska hajka na neke arheologe da su  oni veliki pljačkaši ove države, da oni dižu velike novce po terenima i ne  znam što, ja tvrdim da to ništa nije točno. Terenski posao po kojem mi  prepoznajemo arheologe, iako glavnina njihovog posla kabinetsa, je jako  težak i naporan i on zahtjeva određenu količinu novaca. Vi ako unajmite  radnika vi njega morate platiti i još više od toga morate platiti državi njene  dadžbine, znači to je skup posao, ali arheologija može i vratiti novac.  Međutim dok smo mi tako vikali kako su arheolozi čudni ljudi kod kojih  nestaje golemi novac s druge strane Talijanima je normalno da traže  sponzorska sredstva po Italiji i da ih onda ulože u hrvatski lokalitet za  dobrobit prije svega hrvatske kulture i naravno svjetske znanosti. Prema  tome to je odnos prema arheologiji kod nas i prema arheologiji u Italiji.  Talijani na svojim arheološkim lokalitetima dižu nekoliko desetaka milijardi  eura  i mislim da bismo trebali slično razmišljati i ponositi se ovim dijelom  naše baštine, ali i živjeti od nje, objašnjava Miletić.


 


Muzej Burnum


Prije nekoliko godina NP Krka je od Vlade RH na korištenje dobio  nekoliko zgrada bivše vojarne JNA. Iako je na prostoru NP Krka zabranjena  gradnja zahvaljujući već od prije postojećim zgradama NP je obnovio  derutne zgrade bivše vojarne i ugovorom između Vlade RH, NP Krka i  Svučilišta u Zadru dvije od tih zgrada su dane u trajno korištenje  arheološkoj ekipi koja radi na Burnumu. Jedna od tih zgrada podignuta je  i pretvorena je u Muzej, dok bi druga trebala biti osposobljena kao  spavaonica za istraživačku ekipu.
– Ostatak kompleksa posvetit će se također Burumu. Već je dovršena  i kongresna dvorana, u tijeku su radovi na postavljanju zbirke  Prirodoslovnog muzeja, a kad se sve to napravi i obnovi to će biti jedan  europski vrijedan znanstveo-istraživački kompleks čiji je vlasnik NP Krka.  Što se samoga Muzeja tiče u njemu je postavljena zbirka i on je prošle  godine u svibnju otvoren uz jednu izvanrednu ceremniju. Iskorisitili smo  priliku što je u Zagrebu bio Međunarodni kongres o rimskoj vojnoj opremi,  tzv. Romek. Pozvali smo sve sudionike, nekih stotinjak iz Zagreba, doveli  smo naše studente koji su kasnije upriličili indigirane gladijatorske borbe  u amfiteatru i uz još veliki broj zainteresiranih posjetitelja pompozno smo  otvorili taj muzej koji nije velikih dimenzija, međutim iznutra je potpuno  moderno napravljen, prisjetio se profesor Miletić ističući kako je otvaranje  Muzeja bitno upravo iz razloga jer je on u središtu ideje i čini jezgru da će  turisti početi dolaziti. Paralelno s podizanjem muzeja započeti su i radovi  a arheološkom parku Burnum i dobar dio početnih radnji već je napravljen,  obučavaju se ljudi koji će biti vodiči u parku, postavljeni su panoi, izišli su  prvi promidžbeni materijali, rade se konzervatorski zahvati i slično.