Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Svojom knjigom sam želio pomoći svima koji nisu znali što vjerovati

21.03.2011. 23:00
Svojom knjigom sam želio pomoći  svima koji nisu znali što vjerovati


Ono što sam u svojoj knjizi i obrazložio, napisao sam komentar na nju iz razloga da pomognem. Kad sam došao za Božić kući susreo sam neke svoje studentice koje su se jednostavno u tom Brownu izgubile. Želeći pomoći njima i vjerojatno nekim drugim mladim ljudima koji su se našli u tome i nisu znali odgovor što vjerovati, ili ne vjerovati, jednostavno me to ponukalo i napisao sam svoju knjigu. Naravno kad su prošle godina, dvije, sve više ljudi je uočavalo o čemu se radi


Prošlog tjedna u Znanstvenoj knjižnici Zadar gostovao  je doc. dr. sc. Darko Tomašević, profesor Katoličkog  bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i autor knjige, među  ostalima, “Da Vincijev kod –  istine ili laži?”. Profesor Tomašević u Zadru je gostovao  na poziv dr. sc. Vande Babić u  sklopu kolegija “Mit, obred,  običaj”, u organizaciji Odsjeka  za hrvatski jezik i književnost  Sveučilišta u Zadru, a studentima i drugim zainteresiranim  posjetiteljima održao je predavanje na temu “Da Vincijev  kod – mit kojeg prihvaćamo  kao nešto uobičajeno?!”.
Profesor Tomašević, kako je  sam istaknuo na početku predavanja, u Zadar je došao kako bi prikazao mitsku stranu  Brownove knjige “Da Vincijev  kod”. Govorio je o izvorima na  kojima je Brown crpio inspiraciju za svoje djelo, čitao izvatke iz gnostičkih evanđelja  kojima se Brown služio te  predstavio Browna kao autora  koji je svjesno išao diskreditirati Crkvu kako bi na tome  zaradio novac. O svojoj knjizi,  koja je samo jedna u nizu knjiga nastalih kao odgovor na  Brownovo djelo, ali i o položaju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu govorio je otvoreno za naš list.
Pogođeno vrijeme
Istaknuli ste kako je knjiga  “Da Vincijev kod” prodana u  više od 40 milijuna primjeraka. Imate li podatak u koliko primjeraka su prodane  knjige nastale kao odgovor na  tu knjigu?
– Ne znam koji je broj prodanih knjiga koje su nastale  kao odgovor, pa čak ni u koliko je knjiga prodana ova  knjiga koju sam ja napisao kao  komentar i odgovor na “Da  Vincijev kod”. Ali koliko  imam saznanja sve te knjige  nisu došle ni blizu brojke koju  je ostvario Brown sa svojom  knjigom. To je bio definitivan  bum, knjiga koja se doslovno  gutala.
I prije su pisane knjige na  tu temu. Što mislite zašto je  baš ova knjiga doživjela takav  odjek, je li Brown pogodio  pravo vrijeme?
– Dijelom jest. Prije svega  način na koji je on pisao je  zanimljiv, majstorski je uklopio brojne elemente: arhitekturu, Leonarda da Vincija, temu Opusa deia, kontroverznu  temu o Isusu i Mariji Magdaleni. Pogodio je vrijeme kad  je i ideja feminističkog pokreta kroz književnost puno  naglašenija, a isto tako sve  prethodne knjige nisu izašle u  toj mašineriji američke ekonomije i američkoga marketinga. To je bila cijela mašinerija koja je medijski pripremila  plodno tlo za ono što je došlo,  a ne treba ni zanemariti da je  knjiga zanimljiva za čitanje.
S jedne strane imamo one  koji su svjesni toga da se radi  o fikciji, a s druge strane one  koji su skloni povjerovati u  istinitost ideje koju izlaže “Da  Vincijev kod”. Odakle toliko  oprečna mišljenja?
– Oni koji uzimaju ovu knjigu kao relaksaciju, uzimaju da  je knjiga napisana takvim stilom koji je zgodan način da se  čovjek zabavi i prikrati si vrijeme. Način na koji je pisana:  intrigantnost, neka vrsta krimi-romana koji je jako čitak i  zanimljiv, nešto što čovjeka u  književnom smislu privlači  naišao je na plodno tlo kod  čitatelja. Druga vrsta ljudi jesu  ovi koji pomalo vjeruju u ono  što su u njoj našli. Razlog je  sigurno vjerska površnost, nedovoljno poznavanje vjere s  jedne strane, a s druge strane  problem je isto tako u tome što  Crkva više ne uživa ono povjerenje koje je nekad imala te  postoji relativno velik broj  onih koji jedva čekaju da se  Crkvu nekako napadne da bi  onda opravdali neke svoje stavove s kojima se Crkva ne  slaže.
Mnogi se pitaju zašto je Crkva uopće tako snažno reagirala na ovo djelo. Nije li  Crkva upravo svojom reakcijom pokazala određeni  strah od ove knjige?
– Službena Crkva uopće nije  reagirala i tu treba napraviti  distinkciju, nego su neki, recimo ja kao svećenik, reagirali.  Ja sam knjigu pročitao gotovo  godinu dana nakon što je knjiga izdana i prije toga uopće  nisam čuo za nju. Međutim,  ono što sam u svojoj knjizi i  obrazložio, napisao sam komentar na nju iz razloga da  pomognem. Kad sam došao za  Božić kući susreo sam neke  svoje studentice koje su se jednostavno u tom Brownu izgubile. Želeći pomoći njima i  vjerojatno nekim drugim mladim ljudima koji su se našli u  tome i nisu znali odgovor što  vjerovati, ili ne vjerovati, jednostavno me to ponukalo i  napisao sam svoju knjigu. Naravno kad su prošle godina,  dvije, sve više ljudi je uočavalo  o čemu se radi.
Vjera i teologija  uvijek su bile  zanimljive
Smatrate li da su općenito  knjige na tematiku iskorištavanja katoličke vjere u beletrističke svrhe opasne i da bi  takve teme trebalo izbjegavati?
– Čovjek nikada ne može  nekome zabraniti da piše što  želi pa i na tu temu. Vjera i  teologija uvijek su bile zanimljive i bit će zanimljive, ali  naravno s negativne strane.  Nemam ništa protiv beletristike koja osobito dobro koristi  ove teme, ali istina i ljubav su  ono što nas treba voditi, a ne  senzacionalizam, osobito ako  dovodi u zabludu i ako se piše  samo zbog toga da bi čovjek  izvukao neku osobnu korist od  toga. Tad jednostavno rušimo  temelje na kojima stojimo, dovodimo u pitanje moralnost i  čovječnost.
Predavač ste na Katoličkom  bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Možete li nam reći  kakva je sad situacija s fakultetom s obzirom na pomalo  nepovoljan položaj Katoličke  Crkve u Bosni i Hercegovini?
– U rujnu 2009. godine Vatikan nas je uzdignuo na rang  fakulteta i mi smo time postali  prvi Katolički bogoslovni fakultet u Bosni i Hercegovini  što je velika čast, ali ujedno i  velika obveza. Po uputama iz  Rima naš fakultet trebao bi se  pripojiti Sveučilištu u Sarajevu  i taj proces pridruženja nije  bio nimalo lak.
Naime, prije petnestak dana  službeno je potpisan ugovor o  pridruženju, ali pripojeni smo  samo kao pridruženi član.  Znači po sadašnjem, važećem,  kantonalnom zakonu teološki  fakulteti ne mogu biti punopravni članovi Univerziteta,  nego samo pridruženi. S tim  da kasnije po tom zakonu  županija, tj. kanton nema nikakvih financijskih obveza  prema pridružnim članovima  fakulteta. Može ako hoće pomagati, ali ne mora. Tako da  smo mi i dalje negdje u tome  nigdje. S te strane kao fakultet  vjerujem da ćemo tražiti poništenje tog zakona jer je diskreditirajući.
 To je zakon koji određuje da  teološki fakulteti ne mogu biti  punopravni članovi fakulteta,  što je paradoksalno, s jedne  strane recimo, a da s druge  strane imamo Pravoslavni teološki fakultet u Foči i koji je  punoporavni član Sveučilišta  u Sarajevu sa svim pravima i  svim obavezama.
Može li se reći da ste pomalo šikanirani?
– Šikaniranje je možda preteška riječ, ali činjenica je da  smo mi Hrvati u Bosni i Hercegovini manjinski narod, to je  nešto što čovjek koji živi tamo  mora prihvatiti. Kao Hrvat ja  u Sarajevu na papiru ima sva  prava, nešto slično kao što i  Srbi u Hrvatskoj na papiru  imaju sva prava, međutim u  praksi to nemaš jer si u manjini.