“Ante je preminuo Šimi na rukama, a Josip je pronašao Marina

Tonći Stupičić, danas 28-godišnjak, u travnju 2010. godine svojim je citroenom u smrt odveo troje prijatelja na putu od Povljane prema Pagu
Kad sam došao svijesti, ruke su mi bile na volanu. Odmah sam upitao: ‘Jeste li svi dobro’, ali nikoga nije bilo u autu. Izišao sam van i prvo pronašao Darija Škodu. Bio je naslonjen na auto. S njegova sam mobitela odmah pozvao Hitnu pomoć i policiju, a onda sam na pet metara od auta pronašao Martinu i Antu. Marina nisam mogao naći, dok su mu suze tekle niz lice jedva je izgovarao Tonći Stupičić, danas 28-godišnjak, koji je u travnju 2010. godine svojim citroenom u smrt odveo troje prijatelja na putu od Povljane prema Pagu.
Sutkinji Općinskog suda u Zadru, Ivi Lovrin, Stupičić je iznoseći svoju obranu prethodno ispričao kako je tog kobnog dana ustao oko devet sati i s Darijom Škodom i još dvoje prijatelja otišao u Pag gdje su navozili neku zemlju i uređivali vrt. Tamo su i ručali, a oko 16.30 je došao kući gdje se otuširao i odmarao uz televizijski program. U večernjim satima, budući da je bio vikend, cijelo se društvo od njih 7-8 okupilo u mjesnom kafiću Kampanel, gdje su pričali, zabavljali se i pili. Stupičić je ispričao kako je popio 2-3 mala piva Becks te da su pred kraj radnog vremena, iza jedan u noći, njih nekoliko iz društva izišli vani te se tamo dogovarali gdje bi mogli otići i dalje se zabavljati.
Vozio 90 do 100 na sat
– Dogovorili smo se da idemo u Pag, a kako sam ja jedini bio automobilom, ja sam vozio. Marin je sjeo do mene, a Ante i Martina iza. Kad smo bili na izlazu iz mjesta Martina se sjetila da su joj u kafiću ostale cigarete pa smo se vratili po njih. Mislim da je nazvala Darija da joj ih iznese, a onda je njemu netko predložio da pođe s nama pa je sjeo na stražnje sjedalo uz Martinu, a iza Marina, pojašnjavao je na upit sutkinje Lovrin optuženi Stupičić dodajući kako sa sobom nisu iz kafića ponijeli nikakav alkohol te da su putem pjevali, smijali se i zabavljali.
– Svirala je glazba, vrijeme je bilo normalno i nije bilo magle. Vozio sam oko 90 do 100 na sat i sve je bilo u redu, no odjednom sam osjetio kao da je netko sa stražnjeg sjedišta gurnuo moje sjedalo. U tom trenutku desnim kotačem zahvatio sam šljunak uz kolnik i odmah naglo okrenuo volan u lijevo kako bi se vratilo na kolnik, a nakon toga se više ničega ne sjećam do buđenja u autu, ispričao je Stupičić koji od ove nesreće živi i radi kao konobar u Zagrebu s nevjenčanom, trudnom suprugom i djetetom. Iznimno je duže boravio prije godinu i pol jer mu je majka bolovala od karcinoma, a potom i preminula, odgovorio je na upit Željka Žuže, odvjetnika koji zastupa obitelji oštećenih te dodao kako za boravka u Povljani ne prolazi pokraj njihovih kuća. To stoga što je nakon izlaska iz pritvora preko drugih ljudi, a i Mate Pogorilića, brata pokojne Martine, doznao kako nitko od njih još uvijek nije spreman susresti se s njim.
Imao 0,93 promila
– I Ante i Martina još su bili živi, a u tom trenutku iz Pravca Povljane naišao je automobil koji sam zaustavio. Bili su to Josip Rumora i Šime Tičić. Ja sam držao Martinu, a Šime Antu, a Josipa sam molio neka potraži Marina. Ubrzo je Ante preminuo Šimi na rukama, a potom je došao Josip i rekao da je pronašao Marina i da je i on mrtav, boreći se sa suzama pričao je Stupičić dodajući kako je sljedeće čega se sjeća dolazak kući. Tamo se dovezao policijskim vozilom i samo mu je, kazao je, na pameti bilo da pronađe pušku.
Nakon nekoliko pitanja, ponajviše o količini popijenog alkohola, težini i visini optuženog te navikama uopće pijenja alkoholnih pića, zastupnik tužiteljstva Ivica Škara predložio je da se provede dodatno, kombinirano psihijatrijsko-psihološko-toksikološko vještačenje optuženog u kojemu bi vještaci odgovorili na pitanja je li i ukoliko jest, na koji način u smislu vozačkih sposobnosti, utjecao alkohol na Stupičića kobne večeri. Njemu je, naime, nakon vađenja krvi u OB Zadar izmjereno 0,93 promila alkohola što se smatra pripitošću. Stupičićev odvjetnik Andrej Korljan usprotivio se ovom vještačenju tvrdeći kako se ništa novo neće doznati, no sutkinja je ipak prihvatila prijedlog tužitelja kojemu se priklonio i Žuža koji je odmah na početku ročišta tražio odgodu, budući da nije uspio kontaktirati roditelje oštećenih.
– Znam da bi oni željeli biti nazočni i postaviti optuženiku pitanja. Nisam uspio doći do njih jer se nisu javljali na telefon, a nisu odgovorili ni nakon što sam im poziv uputio poštom. Rasprava bez njih nije korektna, kazao je Žuža no taj prijedlog mu nije uvažila raspravna sutkinja.
Suđenje se nastavlja nakon što vještaci dostave svoje nalaze.