Zmije čuvaju krhki ekosustav

U NP Paklenici posljednji je ujed zabilježen prije desetak godina, jer zmije zaobilaze putove kojima prolaze turisti, kaže Gordan Lukač
Od ukupno 12 vrsta zmija koje su zabilježene na području Nacionalnog parka Paklenice, svega dvije su otrovne i vrlo opasne za ljudski život. Riječ je o najljućoj zmiji Europe poskoku i planinskom žutokrugu. Nedavni ujedi zmija, na području Gračaca i Perušića, ponovno su aktualizirali ovu vrstu opasnosti s kojom se u ovo doba godine susreću neoprezni izletnici i planinari.Prema riječima biologa i stručnog voditelja u NP Paklenici Gordana Lukača, zadnji ugriz dogodio se u na području NP-a još prije desetak godina, kad je češkog turista ugrizao poskok. Razlog zašto ugriza nije bilo više, kaže Lukač, možda se krije u činjenici da NP Paklenicu godišnje posjeti oko 100.000 ljudi. Zmije zaziru od ljudi i povlače se podalje od glavnih, frekventnih staza. Dodiri sa zmijama događaju se izvan glavnih planinskih staza, ili kad se planinari uhvate za granu na kojoj se, vješto kamuflirana, odmara zmija. Također, ugrizi se događaju ako neoprezni šetači ugaze na zmiju. Obje situacije nisu rijetke, ovih dana, upravo među beračima šparoga. Stoga se u planinu ne bi trebalo kretati u sandalama, kao što je to bio slučaj baš kod nesretnog češkog turista, nego u čvrstim tenisicama, po mogućnosti pravim gležnjačama.Osim poskoka i već spomenutog žutokruga, koji naraste do 50 cm i obitava u istočnom dijelu NP ispod Svetog brda, tu su još i poluotrovnice crna krpa i zmajur, koji obitava u južnom dijelu kod ulaza u nacionalni park. Crna krpa ima otrovne tek zadnje zube, ali je vrlo agresivna te je ljudi nerijetko zamjenjuju s poskokom. Zanimljivo je da na području Nacionalnog parka Paklenice nema riđovki, jer su sjeverni obodi parka prema Lici na nadmorskoj visini 1.500 m, što je ipak previsoko za stanište ove, druge po otrovnosti zmije u Hrvatskoj. Žutokrug, koji se nalazi u Crvenoj knjizi gmazova Hrvatske, je zaštićena zmija u nas i u Europi, a poskok nije. No, unutar NP-a sve su životinjske vrste zaštićene i za njihovo uništavanje plaćaju se visoke kazne. U ovo doba poskok se ujutro povlači u manje pristupačne dijelove Velebita. Zna se odmarati uz vlažne predjele Male i Velike Paklenice te na Buljmi. Ujesen, u rujnu i listopadu, poskok se zna odmarati na vrhovima grmova, nekad i na samim granama stabla, što opet predstavlja opasnost za neoprezne.U NP-u su sve do 2000. držali dozu ativiperina, seruma protiv zmijskog ujeda. Problem je što se serum, kaže Lukač, mora držati na temperaturi od 4-6 stupnjeva pa ga i zbog toga što nije godinama bilo ugriza, NP Paklenica više ne naručuje. Seruma, dodaje Lukač, sigurno ima u ambulanti u Starigradu.– Kad se dogodi ugriz, unesrećenog je potrebno što hitnije transportirati do Hitne pomoći. Problem je ako se to dogodi npr. kod doma, pa je unesrećenog potrebno transportirati najmanje sat i pol do podnožja. Ranu treba podvezati prije transportiranja, a zbrinjavanje osobe koju je ugrizla zmija otrovnica potrebno je učiniti u roku 2-4 sata, što opet ovisi o nizu drugih čimbenika. Osobito je važno paziti da se serum ne daje alergičnoj osobi, rekao je Gordan Lukač.Lukač je naglasio da se zmije ne smiju ubijati bez razloga, jer su poglavito u ovo doba vrlo važne za ekosustav. Kako zima nije bila oštra, mnogo je glodavaca, miševa, ali i bolesnih životinja kojima se zmije hrane i tako doprinose očuvanju ionako krhkog ekosustava.