“Nećemo imati mira dok ne čujemo snimke Božina poziva na broj 112”

Roditelji prije 12 dana nestalog ribara ogorčeni su funkcioniranjem službi iz kojih ih, kažu, od tada nitko nije kontaktirao niti dao informacije o tijeku potrage. Još veće ogorčenje izazvalo je odbijanje DUSZ-a da im ustupi snimku poziva koje je u nedjelju u noći na broj 112 uputio njihov sin. Sumnjaju da je nesuvislo zvučao zbog pothlađenosti, a nadu da je živ još ne gube
Ni 12 dana otkako se 28-godišnji ribar iz Sukošana, Božidar Pavić – Božo, iz mjesne lučice brodicom na vesla otisnuo na more, njegova obitelj ne zna kakva ga je sudbina zadesila. Sve što su o posljednjim sinovim kontaktima putem dvaju mobitela i njegovu kretanju do trenutka otkako mu se izgubio svaki trag doznali, kažu, neslužbeno je.
– Nitko na naša vrata od nadležnih osoba u ovih 12 dana nije zakucao. Sve što o potrazi za našim sinom doznajemo, dolazi od naših prijatelja i iz medija. Do snimki njegova razgovora s centrom 112 i 9155 nismo uspjeli doći, niti znamo hoćemo li ikad dobiti priliku čuti zadnje riječi našeg sina – na granici suza, drhtavim glasom govori Petar Pavić, otac nestalog ribara. Upravo on je, kaže, tu subotu navečer, 9. travnja sinu na vezu u Zlatnoj luci dodao osti i plastičnu kantu za eventualni ulov ribe, i ne sluteći ništa loše pogledom ga, dok se djedovom drvenom brodicom na vesla lagano uz svjetlo ferala udaljavao, ispratio do svjetionika i Punte, a potom se uputio kući. Da se iz večernjeg ribolova nije vratio prva je primijetila mladićeva majka Zdenka koja je probudivši se u nedjelju oko pet sati zavirila u sinovu sobu. Ugledavši prazan ležaj odmah je naslutila kako je nešto pošlo po zlu pa je sina pokušala nazvati na mobitel.
Sami organizirali potragu
– Mobitel mu je bio ugašen pa sam nazvala na drugi broj, jer je imao dva mobitela kod sebe, ali je i taj poziv bio bez uspjeha – kaže mladićeva majka Zdenka koja je odmah sve ispričala suprugu, a on se biciklom uputio prema mulu u luci gdje im je vez za brodicu. No, tamo nije zatekao ni brodicu, a ni sina pa je krenuo biciklom uz obalu pogledavajući prema Pašmanskom kanalu ne bi li gdje ugledao sina.
– Sreo sam jednog sumještanina koji mi je rekao da je kod Punte vidio brodicu pa sam krenuo tamo, ali ta se brodica na putu prema luci okrenula i uputila ponovno natrag u pravcu Biograda. Kasnije sam doznao tko je to bio – s uzdahom dodaje Petar. Beznadan oko 7.15 sati nazvao je policiju i prijavio im sinov nestanak, a potom su policajci došli na njihovu kućnu adresu i zapisali sve podatke koje su im mogli dati. Nedugo potom doznali su da je u Kalima pronađena brodica, no da njihova sina ribar, koji je na nju slučajno naišao kod Ždrelca, 200-tinjak metara od obale otoka Ugljana, u brodici nije zatekao. Saznali su da je pokrenuta službena potraga u koju se uz policijske brodove uključila i Lučka kapetanija, no prvi je dan, koji je za njih trajao cijelu vječnost, prošao bez ikakvih rezultata. Noć koja je uslijedila za cijelu obitelj Pavić i Božinu djevojku bila je besana, a s nadolazećim jutrom njegov je stariji brat Ante pozvao sve svoje prijatelje i sumještane da se uključe u potragu. Na isti je način isposlovao i odobrenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za potragu koćaricama kojoj su se odazvala petorica ribara. No i to je prošlo bez uspjeha, kao i narednih, reći će očajni roditelji, 11 dana i noći.
– Našem sinu, unatoč potrazi na moru i kopnu, pretraženoj kompletnoj obali od Bibinja pa do Sv. Petra, otoka Ugljana i obale Ždrelca i dalje nema ni traga. Očajni smo i bespomoćni, a nitko nam ništa ne govori – kaže mladićeva majka Zdenka dodajući kako ni ona, a ni njezin suprug i sin Ante nisu izgubili nadu da im je sin još uvijek živ. No ne može, kaže, shvatiti, tko je taj čovjek u centru 112, koji je u nedjelju u noći zaprimio tri vapaja u pomoć od njezina sina, odlučio da mu pomoć neće dati. Njegova djevojka koju smo zatekli u obiteljskoj kući Pavićevih i sama je propješačila dobar dio obale u nadi da će naći neki Božin trag.
– Zadnji put sam s njim razgovarala u nedjelju oko jedan sat i sve je bilo u redu. Otišla sam spavati, a ujutro sam na mobitelu zatekla dva propuštena poziva. Ponovno me nazvao u 2.33 i 2.36. Nakon mene nazvao je triput 112 i jednom 9155. I ja se pitam tko je ta osoba hladnog srca koja se te noći igrala Boga i odlučila da mom Boži neće pružiti pomoć – kaže djevojka koja se i jučer s prijateljicom uputila u potragu obalom kao i prethodnih 10-ak dana.
Nada da je još živ nije izgubljena
– Njegove cipele koje su u brodu pronađene nekako nam daju nadu da je još živ. Pretpostavljamo da je nakon što su mu odbili pružiti pomoć u odsukavanju brodice izišao iz broda u tu plićinu i sam ga pogurao, a onda da je u brodici izuo mokre cipele. To što su iz centra 112 kasnije rekli da im je zvučao nesuvislo i da je tvrdio kako on nije u opasnosti već da mu samo treba odsukati brod meni izgleda više kao da je već bio bunovan jer je tako mokar na buri promrzao. Osim toga, želim čuti tu snimku njegovih poziva pa ću znati procijeniti što je moglo biti, a i mirniji bi svi bili nakon toga – kaže Petar Pavić potiho dodajući kako mu ne ide u glavu zašto ga, pogotovo ako je zvučao nesuvislo i zvao ih triput, kasnije nisu pokušali nazvati, provjeriti je li se odsukao, je li sve u redu ili mu poslati policiju da s kopna provjeri o čemu se radi.
Iz policije, međutim, kažu kako potragu za nestalim ribarem po proteku od tri dana preuzima Središnjica za traganje i spašavanje na moru Rijeka. Policija potragu i dalje vodi na moru i kopnu u sklopu svojih redovitih poslova u što, kažu, ne spada kontaktiranje i obavještavanje obitelji nestalih osoba o njihovim postupcima, sve dok se ne pronađe neki trag ili im ne zatreba neka dodatna informacija. Obalna potraga uz pomoć pasa tragača zbog proteka vremena više, ističu, nije moguća.
Kontaktirati obitelj nisu dužni ni iz Središnjice, pa stoga dok se zakon ne izmijeni, obitelji Pavić i ostalima u sličnim situacijama, nažalost, očito ne preostaje ništa nego čekati. Pavićevi su to i učinili, no to ne umanjuje njihovu bol i ogorčenost razvojem situacije. Nadaju se da će barem zaposlenima u Centru 112 i svim ostalima koji su u nedjelju u noći zakazali i na ljudskoj i na profesionalnoj razini u reakciji prema vapajima u pomoć njihova sina, ovo biti pouka pa da netko drugi ubuduće neće proći jednako.