Svijet kojeg je čovjek stvorio postaje njegovim gospodarom

Unatoč svim deklaracijama o ljudskom dostojanstvu i ljudskim pravima, čovjek se danas osjeća sporednim i beznačajnim. Ranjen i izgubljen u svijetu materije nije sposoban graditi bolje odnose, bolje društvo, jer se osjeća bezvrijednim, istaknuo je nadbiskup Puljić jedan od problema o kojem svećenici moraju voditi brigu
Misno slavlje na spomen utemeljenja euharistije i svećeništva na Veliki četvrtak u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, posvetivši pritom ulja koja se koriste u slavljenju sakramenata. Na misi su sudjelovali svi svećenici djelatni u nadbiskupiji, koji su obnovili svećeničko obećanje, kao i ovogodišnji krizmanici, katekumeni, vjeroučitelji i župni suradnici. Tijekom euharistije u svečanom ophodu na oltar su donesena ulja za krizmu, katekumene i bolesničko pomazanje.
Mons. Puljić je u propovijedi potaknuo na zahvalnost za dar euharistije i neprocjenjivi dar svećeništva.
– Ovo je za nas velika misa, osobito za nas svećenike koji u duhu idemo u dvoranu Posljednje večere prisjetiti se onog svetog događaja i trenutka kada je Gospodin ustanovio euharistiju i zaredio svoje prve suradnike, svećenike, rekao je nadbiskup.
Neke rane liječe se samo molitvom
Potaknuo je i na molitvu za svećenike, za Crkvu zadarsku, bogoslove, sjemeništarce kao i za sve one koji će se odlučiti poći za Isusom.
– Još nam odjekuju riječi proroka Izaije koje smo slušali, koje Isus citira i navodi kad se našao u sinagogi: “Duh Gospodnji na meni je.” Možda nikada u godini kao na ovaj dan, mi svećenici ne razmišljamo tako intenzivno o toj velikoj milosti i velikom Božjem daru da je Duh Gospodnji na nama. Na nama kako bismo naviještali njegovu Radosnu vijest, ostvarili onaj program koji nam je danas objavio Izaija i Isus ga ponovno pročitao kako bismo pjevali o Božjoj ljubavi. Svećenik je u službi ljudima, poslužitelj njihova spasenja, sreće i oslobođenja, govorio je mons. Želimir Puljić.
Istaknuo je da su svećenici u vidu ispunjenja konkretne misije i zadataka koji traže njihovo vrijeme, dužni vidjeti koje su potrebe suvremenog čovjeka, koje su njegove rane i praznine koje Crkva treba liječiti.
– Ratne nevolje donijele su nam mnoštvo rana i problema koje smo liječili onako kako smo znali, našom pažnjom, Božjom Riječju i sakramentima. No ima rana koje se mogu liječiti samo molitvom i sakramentalnim životom. Ima velikih praznina koje jedino Evanđelje može popuniti. Opažamo kako se čovjek sve više otuđuje od proizvoda svojih ruku. Svijet kojega je taj čovjek stvorio postaje njegovim gospodarom pred kojim se klanja i koji njime manipulira. Unatoč svim deklaracijama o ljudskom dostojanstvu i ljudskim pravima, čovjek se danas osjeća sporednim i beznačajnim. Ranjen i izgubljen u svijetu materije nije sposoban graditi bolje odnose, bolje društvo, jer se osjeća bezvrijednim. Ima li netko tko bi ga mogao ponovno uvjeriti da je vrjedniji od proizvoda ruku svojih? Ima li itko tko bi mu pokazao prostore gdje je sasvim svoj, slobodan, “kod kuće”, nezamjenjiv i nenadmašiv, naveo je mons. Puljić upozorivši potom na opasnost relativizma.
Čovjek se osjeća izgubljeno i nesigurno
– Druga rana suvremenog čovjeka je opasnost od relativizma o kojem je u više navrata govorio Benedikt XVI. Konfuzija koja vlada u glavama suvremenih ljudi razlogom je da se čovjek osjeća i izgubljeno i nesigurno. A kad k tome izgubi osjećaj za vlastitu vrijednost te ostane bez čvrstog uporišta, on se najednom nađe u prostoru praznine. Ne razumije zašto živjeti, boriti se i patiti.
Nadbiskup je na kraju euharistijskog slavlja čestitao svećenicima te ih potaknuo da i nadalje budu vjerni u ljubavi prema Bogu i čovjeku, imajući na pameti Riječi: “Duh Gospodnji na meni je”.
– Molite za svoje svećenike. Na nama je Duh Gospodnji da o njegovoj ljubavi pjevamo, njegovu Radosnu vijest naviještamo, ljude odgajamo za plemenite akcije i djelovanja i sami ustrajemo u onome što smo obećali, zaključio je mons. Želimir Puljić.