Pišem istinu, što mi mogu!

Još uvijek nismo izvukli ispod tepiha sve naše povijesne gadarije. Njemačka to sustavno radi već 60 godina otvarajući arhive s kilometrima nacističkih dokumenata, to je čitav projekt suočavanja s prošlošću. Mi? Na ovim prostorima, i tu ne mislim samo na ono što se dogodilo za vrijeme rata, nego i danas, mnogi ljudi ne žele se suočiti s pravom istinom jer je laž koju smo konstruirali komotna. Naše odbijanje da se suočimo s istinom pogubno je, Hrvatska se i dalje koprca oko onog što se zapravo događalo, a mnoge stvari još uvijek se niti ne znaju, tek povremeno isplivaju na površinu. Zato ja stalno pišem o tome, mislim da je to neka moja misija, rekla je Daša Drnić odgovarajući na pitanje zašto kroz sve svoje romane i knjige uporno provlači dokumentarizam, iako je zbog toga više puta prozivana.
U Zadar je Daša Drndić, možda nedovoljno priznata, ali itekako poznata hrvatska spisateljica stigla kao gošća Udruge neafirmiranih zadarskih pisaca ZaPis kako bi zaključili još jednu sezonu, kako se moglo čuti uspješnog djelovanja. Dobitnica nekoliko priznanja, među kojima i onog britanskog lista Independenta za najbolji strani roman po izboru čitatelja, koju je odnio njezin Sonnenschein, na engleski preveden kao Trieste. Kada govorimo o hrvatskim književnim nagradama za romane Daša je uvijek tu negdje u konkurenciji, u onom najužem krugu među deset najboljih, a i sada je njezin najnoviji romaneskni uradak Belladonna nominiran za nagradu T-portala za roman godine te za nagradu Jutarnjeg lista za najbolji roman 2012. godine kao i nagradu “Meša Selimović”. Daša se na to samo smije i kaže kako ionako nijednu neće dobiti, a razlozi za to uglavnom su daleko od književnih.
Ako neki pisac još uvijek diže buru u hrvatskim medijima, ali i među kolegama to je svakako Daša Drndić. Na njen račun svako malo stižu optužbe da “pljuje po hrvatskim nacionalnim vrijednostima”, zatim da zlorabi književnost u političke svrhe, itd. Ona na sve to samo odmahuje rukom i kaže.
– Moja je književnost angažirana. Naravno treba uložiti dodatni napor da angažirana književnost postane i literatura, ali to sam jednostavno ja. Sad pišem ljubavni roman, ali nisam sigurna da se i u njega neće uvući nešto slično, barem neka izdaja, preljub i prijevara.
Ova spisateljica i aktivistica sigurna je kako će i ovaj naš kapitalistički sustav jednoga dana propasti.
– I carstva su se rušila, sve ima svoj rok trajanja, pa tako i kapitalizam. To neću doživjeti ja, a vjerojatno ni nitko od vas koji ste došli večeras ovdje, ali prije ili kasnije urušit će se.