Pakleni šund

O ne, ne čini mi se nego je činjenica da se nekim čudom u ovoj recesiji sezona produljila. Špica još uvijek traje. Turista k’o Rusa po gradu. Ovo Rusa je figurativno, ofkors, ali turista je stvarno nikad više. I glede i unatoč tome što će popraviti naše posrnulo gospodarstvo, nisam više u stanju to trpjeti za lovu koju radim. Dođu, prevrnu mi sve police, ništa ne kupe, pa ti moja Mare slaži. Druže Bajs, sori, ali pun mi je kokot svega. I drugarice Jaco, sori, ali oću u prijevremenu mirovinu, ma što god vi mislili o tome.
Najavili su i deveti mjesec isto ovako pakleno vruć, pa mojim frustracijama, očito, nikad kraja. A nakon što se narintam, vjerojatno će mi šef reći kako je država u banani, pa će mi još i smanjiti plaću. Pa ću zimu odhibernirati…
Još uvijek se, osim financijski, osjećam sigurno u ovom kutku naše male planete. Što se za neke ne može reći. Jer se, aproksimativno stanju u tom kutku, zaredala samoubojstva i ubojstva. Znam da ne postoji lijepo ni ubojstvo ni samoubojstvo, ali ovo što čitam posljednjih dana ježi mi one rijetke dlake na ručicama. Ubijenom skidao skalp pa ga navlačio na glavu. Ja sam mislila da takve pizdarije postoje samo u Đim Kerijevim filmovima… Mislim, tko normalan s frajera kojeg je ubio može skidati kožu s lica, a zatim je navlačiti na sebe?! Pa nakon toga skuhati gulaš od ljudskog mesa i slasno ga zaliti vinom?! A rugamo se tamo nekim bantu plemenima…
Još više mi je poremećeno kad znaš da svaka šuša oko tebe vjerojatno nosi pištolj ili bombu i u bilo kojem trenutku, ako ga krivo pogledaš, to može i upotrijebiti. A žalosno je da ne može žalosnije biti kada nezaštićeno žensko prijavi prijetnje od jačeg spola, a na to nitko ne reagira. Dobro, gotovo nitko. Zaprime u policiji prijavu, kroz jedno im uđe, kroz drugo izađe. I onda se još ismijavaju na račun toga. Jer, je li, da ga nije provocirala, bila ovakva ili onakva, ne bi joj frajer ni prijetio… Sve u svemu, žrtve su uvijek krive što su žrtve i što neke u konačnici završe pod zemljom. Žrtve su uvijek te koje provociraju, koje daju povoda da ih neki manijak pretvori u svoju metu. Bilanca je “samo” zavidan broj ubijenih bivših supruga, djevojaka, eto sad i njihove braće… Da se moglo spriječiti – moglo se. Da institucije rade svoj posao ubijenih bi bilo manje, a budala koje oduzimaju tuđe živote više iza bolničkih i zatvorskih rešetaka. Ali na kraju nitko nije kriv. Institucije peru ruke, svode svoj posao samo na crnu statistiku, a obiteljima najbliže nitko ne može vratiti. Ni objasniti im zašto se to sve moralo dogoditi. Gdje je i tko je zakazao. I što bi bilo kad bi nadležne institucije radile svoj posao. Recimo, ozbiljnije shvaćale prijavljene prijetnje. Pa recimo i kad bi poveli računa o manijacima koji imaju preko stotinu prijava zbog prekršaja u prometu, a ne reagirati kad ubiju nedužne ljude na cesti.
Možda bi žene na jugoistoku kontinenta, da ne kažem baš na Balkanu, trebale sa sobom u torbi kad idu vani nositi ganove. Kao u šund filmovima s Anđom koja nam dolazi pa ne dolazi. Jer nikad ne znaš kad ćeš naletjeti na neku budalu. Pa je bolje gan izvaditi prva nego igrati ruski rulet i živjeti u strahu hoće li te netko ili neće i u kojem trenutku upucati u kafiću ili nasred ceste. Zato što je on “gazda” i jer mu se tako ćefnulo.
O da, ima nešto na ovim prostorima što mračnjak Anđelinu stalno tjera da nam se vraća.
Mare