Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

DALMATINSKA TUKA MIRITA KAO ZAGORSKI PURAN

Autor:

21.11.2008. 23:00
DALMATINSKA TUKA MIRITA KAO ZAGORSKI PURAN


– Naše tuke borave u prirodnim, ekološkim uvjetima, s brojnim biljnim vrstama, skakavcima, pužima i obiljem sitnog pijeska i kamena, što im pomaže u probavi hrane, pojašnjava Divna Baković, banjevačka nevjesta iz drniškog kraja. Zašto su u Dalmaciji tuke (purice) cjenjenije negoli tukci (purani)?
Prošlo je Martinje i krštenje mošta, uljare još uvijek rade punim kapacitetom jer masline još nisu obrane, a povrćari obilaze polja i promatraju, za ovo doba godine neuobičajene, nove cvjetove paprike, rajčice i krastavaca u nadi da će biti ploda.
Nikad dosta i previše.
No, jesen neminovno ide dalje, svojim kistom prirodi daje novo ruho i priprema je za zimu. Kako priroda, životinje tako i ljudi slijedom potreba i navika pune svoje konobe, ostave i hladnjake za, nedajbože, dugu i hladnu zimu.
E, a da bi se imalo za čim piti, treba i dobar zalogaj.
Izvorne, a nepriznate
Najbolji i najdostupniji zalogaj u jesenskom razdoblju daje perad, domaća perad koja šeće dvorištem i poljem i sretna je kada vrijedni težak ne pokupi baš svako zrno i svaki plod prirode.
Najvažnije mjesto među domaćom peradi pripada tukama.
Meso tuka u Dalmaciji uživa status izvornog lokalnog proizvoda iako takav status formalno još nema. Unatoč tome što dalmatinske tuke još nisu znanstveno obrađene kao zasebna, prepoznatljiva autohtona pasmina, one imaju jasno prepoznatljive tjelesne odlike. Tipične osobine te forme su arhaična građa, mala tjelesna masa, tamna pigmentacija, pokretljivost, živost, zadovoljavajuća plodnost, samostalnost u reprodukciji, dobra otpornost, prilagođenost i snalažljivost te velika sposobnost prikupljanja hrane u prirodi.
Iskustvo iz Bukovića
– Ne samo da je sposobna u prikupljanju hrane iz prirode, nego ne može opstati bez trave, kaže jedan od najvećih proizvođača dalmatinskih tuka za lokalno tržište Ratko Vrcelj (1944.) iz Bukovića.
Do Domovinskog rata, danas 64-godišnji Ratko bio je djelatnik porezne uprave. Možda se uzgojem tuka bavi samo čekajući starosnu mirovinu?!
– Ne bih se složio s tom konstatacijom, kaže Ratko, a podržava ga i supruga Gordana. – Mi se uzgojem domaćih tuka bavimo najmanje 30 godina, otkriva. Gordana i dodaje: – Ja od djetinjstva. Dok su druga djeca čuvala ovce, ja sam tuke. Tada sam ih zavoljela. Ali i moji roditelji, otac bi prodao janje kako bi kupio kukuruz za tuke, prisjeća se Gordana.
Danas Vrcelji imaju jato od stotinjak tuka koje dijele prostor od 0,3 ha sa stadom od 60 ovaca izvrsne kondicije.
Nije samo obitelj Vrcelj sklona tukama, u svakom ravnokotarskom mjestu barem trećina gospodarstava uzgaja tuke. Tuka je posvema uključena u tradiciju kraja, a uspjela se održati zbog izričite sklonosti žitelja prema tradicionalnim oblicima te zbog njihove visoke primjerenosti ruralnom uzgoju. Žitelji Dalmacije izričito su skloni pripremati tuke na tradicionalni način, peče se čitav trup, pod pekom ili u pećnici. Interesantno je što taj način pripreme i posluživanja sa zadovoljstvom prihvaćaju ne samo domaći ljudi, već i došljaci i turisti. Pečena tuka je upadno drugačijeg izgleda, mirisa i okusa nego jela pripremljena industrijski proizvedenih purana.
Osobitosti dalmatinske tuke
U čemu je tajna osobitosti dalmatinske tuke, pojasnila je Divna Baković (1972.), banjevačka nevjesta iz drniškog kraja, također poznatog po tradicionalnom uzgoju i pripremi tuka.
– Kao prvo naše tuke borave u prirodnim, ekološkim uvjetima, s brojnim biljnim vrstama, skakavcima, pužima i obiljem sitnog pijeska i kamena, što im pomaže u probavi hrane. Naravno, nastavlja Divna, prihranjujemo ih i domaćim žitaricama, puno koprive, lista od kapule, a često i lukovice, a prilikom pripreme ne dodajem masnoće jer naša tuka ima sočno mišićno tkivo pa je dovoljno par kapi maslinova ulja, a pred kraj pečenja zalijevam je vinom ili otopinom meda i naranče.
Na pitanje utječe li spolna pripadnost na kakvoću mesa, jer je poznato da su u Dalmaciji tuke (purice) cjenjenije negoli tukci (purani), za razliku od razvijenoga svijeta i kontinentalnih krajeva Hrvatske, nisu znali ili nisu htjeli odgovoriti ni Vrcelji ni Divna. Ratko je samo konstatirao kako svi žele izričito tuke te da je prošle godine ostao bez jedne tuke koju je ostavio za reprodukciju, jer je kupac uhvatio tuku i nikako nije htio odustati.
U čemu je razlika i što utječe na kakvoću mesa tukca i tuke?
Istraživanje u Bukovici i Ravnim kotarima
Vrlo brzo, za dvanaest mjeseci, koliko traje provedba VIP – projekta pod nazivom Dalmatinska tuka – fenotipske odlike i ekološke odrednice areala dobit ćemo odgovor na to, kao i na druga pitanja, odnosno osobitosti dalmatinskih tuka.
Naime, na natječaju Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (MPRRR), putem Vijeća za istraživanja u poljoprivredi i seoskom području (VIP), putem VIP – projekata 2008. godine ovaj je projekt pozitivno ocijenjen u punom iznosu koji je zatražen (240.000 kuna) te će istraživanje nesmetano početi s početkom iduće godine. Budući da je meni osobno ukazana čast i povjerenje od strane voditelja projekta dr.sc. Anamarije Ekert-Kabalin s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za stočarstvo kao suradnika na projektu i da će se istraživanja dijelom provoditi na OPG-a Ravnih kotara i Bukovice, projekt uz znanstvene rezultate može imati i veliki značaj u ruralnom razvoju kraja. Ponajprije povećanjem proizvodnih kapaciteta jer proizvodnjom od 200 tuka uz prodaju po premijskim cijenama ostvaruje se dopunski izvor zarade, dok proizvodnja od 400 tuka može ostvariti prosječnu mjesečnu plaću. Ravni kotari i Bukovica trebaju iskoristiti svoje resurse i čvrsto ograničen areal.
Naime, dalmatinska tuka je rasprostranjena na relativno uskom području zaleđa dalmatinskih gradova, od rijeke Zrmanje do Cetine te nešto južnije oko Vrgorca i Imotskog. Zbog ekoloških uvjeta proizvodnje kojima preferira, kao i osobitih prilika gospodarstava nije rasprostranjena na obali i otocima, a jednako tako niti u planinskom zaleđu prema sjeveru. Šire gledano, njihov gastronomski status u ovom arealu odgovara statusu zagorskog purana u Zagorju i u okolici Zagreba.
Nakon završenog istraživanja i dalmatinska tuka će dobiti svoj status, prepoznatljiv tržni identitet, jasnu deklaraciju i poticaje MPRRR-a koje sada ostvaruje samo zagorski puran, a iznosi 150 kn po kljunu. Bit će to poticaj za ozbiljnu tržišno orijentiranu proizvodnju koja bi mogla ostvarivati znatan dohodak te podignuti kvalitetu življenja u ruralnim zajednicama.


 CILJEVI PROJEKTA “DALMATINSKA TUKA”


Kako se u novije vrijeme u arealu dalmatinskih tuka sve češće ekstenzivno uzgajaju recentni importi, nužno je što prije ustanoviti približne veličine populacije dalmatinske tuke te njihovih prosječnih fenotipskih (morfoloških i fizioloških) osobitosti:
Utvrđivanje standardne boje (ili više sojeva po boji), prosječne veličine i težine jedinki (prosječna masa po spolu i dobi) te pojedinih izmjera (duljina trupa, duljina prsne kosti, duljina batka, duljina glave, duljina kljuna, širina glave, širina trupa, dubina prsiju), sastav trupa te sastav i kakvoća mesa, osobine nesivosti (prosječna nesivost, težina jaja) kao i karakteristika staništa pojedinih jata.
Utvrđene morfološke i fiziološke osobine bit će osnova za prepoznavanje dalmatinskih tuka kao autohtone pasmine dalmatinskog zaleđa.
Uz navedeno, cilj projekta je potaknuti daljnji uzgoj arhaične forme na obiteljskim gospodarstvima, radi očuvanja biološke raznolikosti flore i faune te ruralnog razvitka područja. Na temelju preliminarnih zapažanja te očekivanog porasta plasmana predložit će se modeli proizvodnje koji bi bili ekonomski prihvatljivi za obiteljska poljoprivredna gospodarstva te potpomogli ruralnom razvoju kraja, kao i plasmanu tradicionalnih kulinarskih specijaliteta pripremljenih od njihova mesa.