Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Palenta, brašno i fažol

Autor: Mario Padelin

21.11.2012. 23:00


UKUSNI RECEPTI ZA SIROTINJU
Eto, u moru izdanja, emisija i savjeta u vezi kulinarskog umijeća, konačno smo dočekali i ono najvažnije – “kuharica za sirotinju”. Reklama je samo takva: “Jela do 50 kuna”, “Hrana nikada nije bila ovako dobra”, i slično. Doduše, nigdje nije eksplicitno navedeno da se radi o tome o čemu se radi, ali svima nam je jasno o čemu se u stvari radi. Svima je jasno zašto se trenutno najviše hrane prodaje u pekarama, a kako sada stvari stoje, tj. kako se najavljuje, bit će još i gore. Zato je tu nova vrsta kuhanja. Nema više manitanja sa sastojcima koji koštaju kao sam vrag. Neće više biti egzotičnih jela, litara ekstra-turbo djevičanskog maslinovog ulja, parmezana, tartufa, telećih koljenica, svinjskog buta i da sada ne nabrajam više. Bit će aktualno – “kako nahraniti četveročlanu obitelj s krumpirom, palentom, grahom i ostalim specijalitetima”. A što ćete, netko mora ispaštati i vraćati dugove.
NIKADA DOSTA MATERIJALA ZA MEDIJE
Dnevnik 3 HRT-a, nam ovoga ponedjeljka najavljuje utorknu (ako vas ova riječ čudi, nema razloga. Jer, ako je nešto “nedjeljno”, zašto to isto ne bi moglo biti “utorkno”?) presudu gener… Ups, pardon. Bivšem premijeru Sanaderu. Novinar sa terena (tj. sa praznog trga ispred zgrade suda) nam kaže kako je jako napeto i da je svjetska i domaća javnost jako zainteresirana i sve u tom stilu. “Sve su oči uprte u zgradu zagrebačkog suda gdje se donosi presuda Ivi Sanaderu” – kaže naš reporter sa lica mjesta, s takvim zabrinutim izrazom lica kao da će se uskoro dogoditi nešto sudbonosno, nešto što će nam promijeniti živote. Iskreno, koliko se sjećam, početak suđenja je zbilja popratila svekolika javnost, a svima nam je ostala u sjećanju ona scena kada Sanadera, nakon što je prvi put sjeo u sudnicu, snima mala četa od petnaestak fotografa. S vremenom, s obzirom da su se stvari malo razvodnile, interes javnosti je opadao, a danas je samo može još malo prodrmati nekakva presuda. Ako ga oslobode, dići će se prašina, ako ga osude također, tj. javnost će se nekoliko dana imati sa čime zabavljati.
Ja slabo sve to pratim, ali mi je zanimljiva jedna stvar – koji je mehanizam povrata tog novca? Nije to pljačka lokalnog delikatesnog dućana nakon koje pljačkaš, po već ustaljenom običaju, ukradeni plijen ostavi u lokalnoj kladionici, već svota zbog koje se mora srezavati proračun. Što ja imam od toga što neku krupniju ribu (ne govorim sada naravno o Sanaderu. Nikoga se ne smije prozivati dok se ne dokaže) osude na deset godina zatvora? Hoće li to vratiti nestale novce u proračun? Poznato je, da je “imati pa nemati” najgora kazna. Doduše, i to kako kome.
AVET KALIMERA SE NADVIJA NAD SRBIJOM
U HRT-ovom Dnevniku su puštali izjave srpskih političara o tome što misle o cijeloj ovoj stvari s oslobađajućim presudama Gotovini i Markaču pa je tako svoje rekao i izvjesni Ivica Dačić za kojega ja ovako neinformiran nikada nisam čuo, iako se radi o srpskom premijeru, (ali to je već moj problem). A on kaže sljedeće: “Ne možemo da kukamo kao Kalimero.” E to mi je već postalo zanimljivo. Ma gdje se samo sjetio tog Kalimera? Ja ga se jedva sjećam, a imam sto godina. Pamtim da je umjesto kape imao ljusku od jajeta, ali i da je uvijek doživljavao neku nepravdu i stalno se žalio i vikao “To je nepravda! To je prava nepravda! Ali, reći ću ja njima kada odrastem!”
Onda je Kalimero naglo, bez objašnjenja nestao sa malih ekrana i to navodno zato što se u socijalizmu nije smjelo govoriti da je nešto nepravda. Meni je on pak puno nepoćudniji za ova vremena. Imao je on siromašne roditelje, a glavni mu je neprijatelj bio jedan odvratni, kreštavi patak čiji je otac, stari odvratni patak, bio neki bogatun pa je njegov sin (onaj isti odvratni, mali patak), za razliku od sirotog Kalimera imao svega i svačega i uvijek bi na kraju priče prolazio bolje, zeznuo bi sve oko sebe, a pritom postajao sve bogatiji i bogatiji… Jadni, mali Kalimero u takvom društvu.
LJUBAV AMERIKANACA PREMA NAFT… PARDON! PREMA MIANMARU
Obama je posjetio Mianmar. Posjet je trajao čak 6 sati (nije se tamo stigao čestito ni popi… Uf! Pardon!), a uspio je popričati sa tim i tim (tko bi pamtio ta njihova čudna imena), bivšim generalom vojne hunte, a odmah nakon toga i sa tom i tom (mislim da se zove Čiju Čiju, ili tako nekako), koju je ista ta vojna hunta držala u kućnom pritvoru nekih petnaestak godinica. Pa kako to – upitat će se svatko normalan kada to čuje. Kako to? Saznali smo kako to negdje pred kraj priloga. Mianmar, ili bolje rečeno Burma, ima goleme, neiskorištene izvore plina i nafte koje za sada iskorištava Kina, a s tim Amerikanci nisu očigledno baš zadovoljni. Eto, sada je svima jasna ta nagla ljubav Amerike prema simpatičnim vlasnicima naftnih izvora sa dalekog istoka. Eh, što ti je ljubav velikih prema malima.