Vodoopskrba zadarskih otoka pokušat će se riješiti europskim novcem

Tvrtka Hidroprojekt-ing izradila je idejno rješenje vodoopskrbe zadarskih otoka. Ukupna investicija se procjenjuje na 223,1 milijuna kuna. Projekt vodoopskrbe zadarskih otoka Zadarska županija namjerava kandidirati za strukturne fondove Europske unije, ali preduvjet za to je sređena projektna dokumentacija, a to bi mogao biti problem

Vijećnica Akcije mladih Marjana Botić uputila je Zadarskoj županiji prijedlog o naplati posebnih troškova zbrinjavanja otpada za plovila. Botić radi paralelno i na prijedlogu revitalizacije školskih zgrada na otocima, a u sklopu toga i na obnovi seoskih gusterni. Tu je, kaže, vidjela kako joj nedostaju podaci o aktualnom stanju vodovodizacije, odnosno projektu vodovodizacije zadarskih otoka. Budući da je vodovodizacija integralan projekt, vijećnica Botić tražila je da joj se daju aktualni podaci o tome do kud se došlo u vodovodizaciji otoka, koliki su gubici vode, kolika je potrošnja te postoje li i u kojoj mjeri nelegalni priključci.
U odgovoru na vijećničko pitanje pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo Dario Ivankov kaže kako je prema Vodoopskrbnom planu Zadarske županije idejno rješenje vodoopskrbe otoka razmatrano u tri cjeline i to podsustav Ugljan-Pašman, južna skupina otoka Iž, Rava i Dugi otok te zapadna skupina otoka u koju pripadaju Rivanj, Sestrunj, Zverinac, Dugi otok, Molat, Ist, Premuda, Olib i Silba.
– Podsustav Ugljan-Pašman zasniva se na dovodu vode podmorskim cjevovodom s kopna iz crpne stanice “Borik” na Puntamici do centralnog vodospremnika “Starešin” na Ugljanu. Taj podmorski cjevovod je napravljen i voda je dovedena na otok Ugljan. Za potrebe otoka Ugljana u cijelosti su riješeni magistralni cjevovodi, međutim za dostatne potrebe otoka Ugljana potrebno je izgraditi projektom previđene četiri mjesne vodospreme: Preko, Kali, Kukljica i Ugljan. Za sada je izgrađena vodosprema u Kalima koja se nalazi u funkciji, a iz nje se osim Kali opskrbljuje i Kukljica. Izgradnjom vodosprema rasteretio bi se magistralni cjevovod, no uzevši u obzir visok stupanj izgrađenosti mjesnih mreža, postojeće stanje sustava na otoku Ugljanu nije zadovoljavajuće, no to stanje je privremeno, kaže Ivankov.
Osim dovoda vode podmorskim cjevovodom od Borika do Malog Lukorana, alternativni paralelni smjer dovoda vode do mještana na otoku Pašmanu je od vodospreme “Straža” u Sv. Filipu i Jakovu, podzemno kopnom do Turnja, podvodno do otoka Babca te podvodno do mjesta Pašman, a na otoku Pašmanu se nalazi magistralni cjevovod na koji su priključene mjesne mreže. U ljetnim mjesecima na ovom otoku potrebno je izgraditi dvije projektirane vodospreme i to u Tkonu i Mrljanima, budući da bez njih ljeti kroz cijevovod može proći samo određena količina vode, pa ljeti dolazi do pada tlaka, odnosno pritiska vode zbog čega često dolazi do poteškoća u vodoopskrbi.
Osim vodosprema na otoku Ugljanu još treba izgraditi dva kraka magistralnog cjevovoda, jedan za južnu skupinu otoka, a drugi za zapadnu skupinu. Pročelnik Ivankov pojašnjava kako za dovođenje vode do ovih skupina otoka postoje dva načina. Prvi način je podvodnim cjevovodom od Ugljana do Iža, te od Iža do Rave i dalje do Dugog otoka. Drugi način je brodom-vodonoscem koji bi se punio na obalama otoka Ugljana (Prtljug i Muline) i vodu prevozio do vodosprema na određenom otoku. Problem bi se, međutim mogao pojaviti kod vodosprema budući da veći dio otoka raspolaže ograničenim brojem visinskih kota, teren je dosta nepristupačan, a velikim dijelom ne postoje prometnice pa bi bilo otežano polaganje cjevovodnih trasa.
Ostali otoci u pravilu se koriste gusternama, a vodoopskrba se odvija pomoću vodonosaca.