Ostat ćemo u ligi jer ovi igrači vole svoj klub

Kad sam preuzeo momčad bio sam optimist, a nakon Preloga sam još više siguran da ćemo na kraju uspjeti. Vidio sam da su igrači silno motivirani, da se bore za svaku loptu, iako su prije toga od 12 utakmica pobijedili samo jednu – kaže Perinović

Kad Romano Perinović sjedne na klupu rukometaša Zadra, to obično  znači da situacija u momčadi  nije najbolja. Makar kad je  riječ o rezultatu.
– Tako se čini. Trenerski  posao u Zadru me uglavnom  uhvati kad je momčad u nekakvoj krizi – kaže Perinović  koji više nije sasvim siguran u  koliko je već navrata bio trener prve momčadi.
– Mislim da je ovo peti put.
Dakle, kao i 2006., kada je  Zadar bio na dnu Druge lige,  Perinović se uhvatio posla.  Prije četiri i pol godine  momčad mu je prepustio  Zlatko Saračević, a ove godine  Miroslav Čačić.
– Razlika ove i situacije od  prije četiri i pol godine je  utoliko što su se te sezone iz  prve momčadi, na ovaj ili onaj  način, maknuli iskusniji igrači.  Teško mi je reći stariji igrači  jer su svi oni tada imali 20,  najviše 22 godine. Nikad nisam bio za takve rezove, posebno ne da se u jednoj sezoni  potpuno promijeni momčad.  Sada je situacija drugačija,  momčad ima igračku kvalitetu, ali rezultati nisu bili u  skladu s mogućnostima koje  Zadar ima.
Zašto nisu?
– Ne bih ulazio u veliku  analizu onoga što je iza nas.  Zadar je u 12 kola imao četiri  boda u ligi čija kvaliteta doista  nije impresivna. Igor Nikolić  je radio kako je najbolje znao  prvih sedam kola. Onda je  pokušao Čačić, no i on se brzo  potrošio. Na kraju su zvali  mene i odlučio sam pomoći.  Ako klub misli da kao trener  mogu pomoći, onda nema razloga ne uhvatiti se posla.
Stariji i mlađi
Zašto ste tog posla niste  uhvatili prošlog ljeta, kada je  bilo vrlo izgledno da će te na  klupi naslijediti Roka Paleku?
– Nisam htio biti trener jer  se praktički do početka sezone nije znalo tko će uopće  igrati. Većina iskusnijih igrača  je bila upitna i nisam se želio  upuštati u takav posao. Zadar  sebi ne smije dopustiti luksuz  da olako gubi domaće igrače,  od kojih neki još nisu ni ušli u  najbolje rukometne godine.  Uvijek sam se zalagao da imamo domaću momčad u koju  svake godine možemo ubaciti  ponekog mlađeg igrača. To je  trebao biti dugoročni cilj Zadra, posebno kad se zna da se  u hrvatskom rukometu na  duže staze jedino tako može  opstati.
Prvi put ste momčad vodili  u Kupu protiv Olimpije. Nakon toga prošle subote u zaostaloj utakmici 12. kola Zadar je došao do pobjede u  Prelogu kod izravnog konkurenta u borbi za ostanak. Što  se to promijenilo s momčadi  koja je do tada redovito,  uglavnom i uvjerljivo, gubila  na gostovanjima?
– Promijenio se pristup.  Igračima sam jasno rekao da  nema jurnjave po terenu, da  trebaju biti strpljivi i da samo  tako možemo do rezultata.  Utakmica u Prelogu je na najbolji način pokazala ono što  od momčadi očekujem i u  nastavku sezone. Jerak i  Humbolt, kao najiskusniji  igrači, su i najviše vukli, što je  bio poticaj mlađima. Kad je  riječ o mladim igračima, oni se  ne mogu u seniorsku momčad  ubacivati tek toliko da su tu i  da gube po 10-15 razlike. Uz  njih trebaju biti stariji igrači  koji će preuzeti odgovornost  kad je najpotrebnije. To je ono  što sam u Prelogu dobio od  Jeraka i Humbolta.
Borba za ostanak
Unatoč dva boda iz Preloga  situacija je nakon jesenske  polusezone i dalje vrlo teška  za Zadrane. S obzirom na to  da je Županja pobjegla (13  bodova) na dnu se Umag,  Mladi rudar, Zadar, Hrvatski  dragovoljac i Prelog bore za  izbjegavanje tri posljednje  pozicije koje donose selidbu u  niži rang.
– Jasno nam je što nas čeka  u nastavku sezone. Imamo  šest bodova, pretposljednji  smo i trebat će dosta muke da  izbjegnemo ispadanje. Ipak,  kad sam preuzeo momčad bio  sam optimist, a nakon Preloga  sam još više siguran da ćemo  na kraju uspjeti. Vidio sam da  su igrači silno motivirani, da  se bore za svaki loptu, iako su  prije toga od 12 utakmica pobijedili samo jednu. Ono što  znam je to da ovi igrači vole  klub. Takav pristup igrača, uz  kvalitetu koju sigurno imamo,  garancija su da ćemo se na  kraju nekako izvući.
Svojevremeno ste izjavili da  je bolje imati dva ili tri kvalitetna treninga tjedno nego  pet na kojima se zbog manjka  igrača ne može raditi.
– Dio naših igrača svakodnevno ima obveza na poslu i  nije uvijek moguće da budu na  treningu. Ako tjedno budemo  imali tri treninga na kojima  ćemo biti kompletni, bit će  dobro. Naravno, moja je želja  da koliko je god to moguće  svaki trening bude poput  utakmice jer atmosfera koja je  na treninzima kasnije prati  momčad i na utakmicama.
 

Surać ostaje, poziv Brkljači

Kako će momčad izgledati u  nastavku sezone?
– Računam na sve igrače koji  su nastupali za Zadar prošle jeseni. To znači i Domagoja Suraća  za kojeg vjerujem da će se dogovoriti s klubom i da neće otići.  Zvao sam i Kristijana Brkljaču da  se vrati iz Crikvenice. Brkljača bi  nam itekako dobro došao. Ako i  ostanemo samo na igračima koje  sada imamo, očekujem da će  nam to biti dovoljno za ostanak.

Sjajni vratar Zadar Gortana

Romano Perinović rođen je 1967. u Zadru, a rukometnu je karijeru  izgradio kao odličan vratar. Prvi ga je u rukomet u OŠ Stanovi uveo Milan  Zekanović, profesor tjelesnog odgoja. Već u srednjoj školi prešao je iz  Zadra u Medveščak, gdje je tada bio trener Velimir Kljajić. U  Medveščaku nije imao mnogo prilike. S druge strane, u to vrijeme u RK  Zagreb rasla je generacija igrača koja je u juniorskom uzrastu bila puno  bolja od Medveščakove. Tako i Perinović prelazi iz Medveščaka u  Zagreb koji je tada igrao Drugu ligu. Dvije godine zaredom juniorska  momčad Zagreba osvaja dva Prvenstva Jugoslavije zaredom i ulazi u  Prvu ligu. U Zagrebu, s kojim je bio prvak Jugoslavije, Perinović je igrao  je do 1990. kada je otišao u Drugu ligu s nekoliko suigrača u zagrebački  Borac. Perinović ima i 30 nastupa za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije, a bio je i u nekoliko akcija seniorske reprezentacije  nekadašnje države. Početkom Domovinskog rata vraća se u Zadar u  kojem je bio jedan od ključnih igrača Zadar Gortana koji je sredinom  90-ih ostvarivao sjajne rezultate (finale PH, polufinale Kupa EHF-a).  Nakon ispadanja Zadra iz Prve lige 1997. Perinović se polagano iz  vratarskih prebacio u trenerske vode.