Pet štićenika u kući boje lavande

Ja sam u kući već pet mjeseci i mogu reći da sam od tad puno zadovoljniji nego prije jer sam samostalniji. Sami se brinemo za sebe, kuhamo, čistimo, peremo. Kad ne radim u kući, onda radim u vrtu Doma, jer sam u “cvjetnoj grupi” u sklopu radne terapije, a u čemu uživam, kaže 36-godišnji Nediljko, ističući da mu je u kući najbolje to što ima privatnost

Nakon pet godina priprema u krugu Doma  za psihički oboljele odrasle  osobe Zemunik od prošlog je  ljeta u funkciji i objekt za  samostalno stanovanje, uočljiva kuća boje lavande, u kojoj  trenutačno živi pet štićenika  Doma. Kako pojašnjava ravnateljica Doma Davorka  Krnčević, riječ je o prvoj fazi  projekta “Život u lokalnoj zajednici”, koji za cilj ima tamošnje štićenike pripremiti za  samostalan život te ih postupnim i detaljnim pripremama integrirati u društvo.
Prema preseljenju u  stan
– Ovo je projekt koji smo  osmislili još prije pet godina, a  za koji su nam sredstva osigurana iz pretpristupnih fondova EU, dok je jedan dio  sredstava u iznosu 55 tisuća  kuna osigurala i Zadarska  županija. No tek nakon što su  sve proceduralne pripreme  završene, odnosno nakon što  je nadležno povjerenstvo resornog ministarstva dalo suglasnost, kuću smo u kolovozu  prošle godine stavili u funkciju. Štićenici koji su tamo  smješteni znaju da je to prva  faza projekta, odnosno priprema za drugu fazu, a koja  podrazumijeva preseljenje u  stan u Zemuniku u kojemu će  živjeti samostalno, integrirani  s mještanima, pojašnjava  Krnčević, napominjući da je  riječ o zapravo dva stana na  području Zemunika, a koje bi  Dom zdravlja, u čijem su vlasništvu, ovih dana trebao dodijeliti Domu u Zemuniku u  svrhu provođenja projekta.
Nakon rješavanja vlasničkih  odnosa, kako najavljuje ravnateljica, počet će adaptacija  tih stanova, koja bi trebala  trajati sve do kraja lipnja, nakon čega će se četvero štićenika danas smještenih u kući  boje lavande, za koje se procijeni da su sposobni, preseliti  u stan.
Ovo je zapravo velika novost, potpuno nova vrsta usluge, koju Dom u Zemuniku  ima jedini na Jadranu, a u  cijeloj Hrvatskoj postoje samo još dvije ovakve kuće i to  obje u Zagorju. Ravnateljica  je pojasnila da bi nakon ove  druge faze, za one štićenike  koji budu napredovali, uslijediti i treća faza projekta,  a koja bi za jedan dio štićenika značila povratak u obitelj,  dok bi oni koji se nemaju  gdje vratiti ostali živjeti u  stanu uz podršku stručnjaka.
Kako pojašnjava Anita  Čačić, psihologinja u Domu,  u kuću je trenutačno  smješteno pet osoba, koje su  prethodno prošle procjenu  sposobnosti, a koju su vršili  stručnjaci, nakon čega je za  svakoga od njih postavljen individualni plan rada.
– U cilju nam je svakoga od  njih pojedinačno pratiti i pripremiti za život u lokalnoj  zajednici i upravo za to se oni  trenutačno osposobljavaju.  Zato nadgledamo sve njihove  aktivnosti, od održavanja  osobne higijene, higijene prostora, pripremanja obroka te  komunikacijskih vještina i izvršavanja radne terapije. Pratimo svu njihovu brigu o sebi  na svim područjima života,  pojasnila je Čačić, ističući da  ih se u kuću useljavalo postupno, dvoje po dvoje, a od  njihova useljenja do danas  uočljiv je veliki napredak.
Namjera je, kako je kazala,  na ovaj način utvrditi na kojim  je područjima i koliko često  svakome od štićenika potrebna stručna pomoć kako bi se  utvrdile njihove sposobnosti i  kako bi se znalo u kojim situacijama će im, kada budu  živjeli u stanu, biti potrebna  pomoć.
Osamostaljenje i  zaposlenje
– Svatko od stručnih radnika  u Domu s njima radi na svom  djelokrugu posla. Štićenici  imaju plan rada, i ovisno o  planu i potrebama, netko im  asistira. Mi ih zapravo učimo  da samostalno primjenjuju  svoje sposobnosti i ranije  stečena znanja i vještine, pojašnjava Čačić, naglasivši kako  su i sami štićenici vrlo pozitivno reagirali na ovu promjenu, jer na ovaj su način  zapravo dobili priliku konačno pokazati što znaju i  umiju.
Petero ovih štićenika za sebe na raspolaganju ima pet  soba, pet kupaonica, prostran  dnevni boravak i modernu  kuhinju, a s obzirom na to da  se u “kući za osamostaljenje”  sve radi po planu i svakodnevni je jelovnik isplaniran, a  iako je u skladu s jelovnikom  Doma, ručak u kući štićenici  pripremaju sami. Prošlog je  ponedjeljka tako došla na red  “pašta bolonjeze” koju je spremala Jela, a Nikola joj je  vješto asistirao, dok su Nada,  Nediljko i Blaženka gledajući  televizor strpljivo čekali  ručak.
– Ja sam u kući već pet  mjeseci i mogu reći da sam od  tad puno zadovoljniji nego  prije jer sam samostalaniji.  Sami se brinemo za sebe,  kuhamo, čistimo, peremo.  Kad ne radim u kući, onda  radim u vrtu Doma, jer sam u  “cvjetnoj grupi” u sklopu radne terapije, a u čemu uživam,  kaže 36-godišnji Nediljko, ističući da mu je u kući najbolje  to što ima privatnost.
– Najveća želja mi je da se  što prije osamostalim i da se  vratim u prirodno okruženje,  u svoju obitelj. Volio bih da se  mogu zaposliti, a radio bih  bilo što iako su mi najdraži  poslovi u poljoprivredi i  građevini, navodi Nediljko.  Zajedno s Nediljkom u “cvjetnoj grupi” radi i 53-godišnja  Blaženka, kojoj je osamostaljenje i zaposlenje također  velika želja, a s promjenama s  kojima se susrela u “kući” jako  je zadovoljna i Nada.
– Ja sam tu od početka, od  kolovoza prošle godine. Najviše mi odgovara samostalnost koju tu imam, kao i privatnost. S obzirom na to da  imamo svatko svoju sobu i  kupaonicu, uvijek se mogu  odmaknuti i odmoriti se ako  želim biti sama. Ovdje mi je  puno bolje jer se osjećam korisno, a ja pomažem i u kuhinji  u Domu gdje perem suđe,  priča nam Nada, dodajući da  je jako zanima i stan u koji bi  se trebali preseliti, a najveća  želja joj je zaposliti se i zarađivati, iako je svjesna da će  se, danas kada je nezaposlenost velika, i tu susresti s  poteškoćama.