O zadarskoj ranoj glazbi pišu svjetski autori

Zadar je grad čije opća povijest, ali i povijest umjetnosti, a osobito glazbe, u razdoblju srednjeg vijeka i renesanse više nego bogata, te je donedavno tu povijest na razini glazbenih manifestacija intenzivno njegovao. Trebamo li se prepustiti trendovima i olako se odreći izuzetno važnog dijela gradskog identiteta? Bismo li možda trebali revitalizirati bogatstva koja stoje pred nama ali ih ne vidimo? Je li rana glazba specifičnost ovog urbanog područja, koja bi mogla poslužiti kao visoko profilirani kulturni proizvod?
Sva ova pitanja otvorila su se na okruglom stolu u Kneževoj palači pod nazivom “Treba li Zadru rana glazba”, s autoritetima za ranu glazbu i povijest umjetnosti.
Dina Bušić, ravnateljica Koncertnog ureda Zadar kazala je kako je naslov bio malo provokativan, te izrazila nadu kako je ovo jedan dobar početak i impuls.
– Ne moramo se mi nikome dokazivati, imamo tradiciju, samo trebamo dovesti druge ovdje. Primjerice, kreativne radionice kroz sedam dana, da ih vodi Katarina Livljanić, i onda bombončić od festivala s nekoliko koncerata, jedan je od prijedloga Hane Breko.
Ona je na samom početku govorila o povijesti glazbe u Zadru. Kao jedinstven primjer je navela Skriptorij Sv. Krševana, koji ima dragocjene glazbene rukopise, a danas se nalaze u Oxfordu, Berlinu itd. Riječ je o djelima kao što su primjerice Čikin časoslov i Zadarski evanđelistar. Navela je i tradiciju zadarskih lauda, u čast vladara, koje traju sve do kraja Prvog svjetskog rata.
– Svjetski autori pišu o zadarskoj ranoj glazbi. Zadar uopće ne treba dokazivati svoju bogatu povijest, istaknula je Breko.
Dr. sc. Pavuša Vežić je govorio o sakralnoj arhitekturi, ističući kako je vrlo važno dobro napraviti akustiku. Pri tome je, naravno, kao neizmjerno akustičnu građevinu naveo crkvu Sv. Donata.
Sama definicija rane glazbe je, prema Katarini Livljanić, vrlo krhka i teška.
– Današnja bolest mnogih festivala je da podcjenjuju vlastitu publiku. Festival treba biti umjetnički slobodan od svog sponzora. Zadar je imao i ima građansku publiku jednih nespecijalaca. Drago mi je da u Kneževoj palači nije banka kao u Sv. Tomi, već se vratilo ono što je bilo. Treba povezati baštinu, neke teme, imati smjelosti, istaknula je Livljanić.