Jedina zgrada s požarnim “dežurstvom”

Ono što nemaju druge zgrade je održavanje tzv. sprinkler ventilske stanice. To je uređaj, smješten u garažnome dijelu zgrade, koji “dežura” za slučaj požara i koji je izravno povezan s glavnim vatrogasnim dojavnim centrom u zadarskome Vatrogasnom domu
Između samo nekolicine tvrtki i Društvenoga doma u Suhovarama (?) tek je još jedna jedina stambena zgrada u cijelome Zadru izravno povezana sa zadarskim vatrogasnim operativnim centrom! I to odnedavno, od prije otprilike godinu dana, kada je za predstavnika novosagrađene zgrade u Zrinsko-frankopanskoj ulici došao Milan Rovis. On je jedan od stanara u stambenoj zgradi od 54 stana i 12 poslovnih prostora, koju je potkraj 2008. godine svojim kupcima predala tvrtka Lignum.
Odlična organiziranost
Valja kazati da je riječ o jednoj od najboljih, kažu stanari, i vrlo kvalitetno sagrađenoj stambenoj zgradi u Zadru, ali ugodnom stanovanju doprinosi organiziranost svakodnevnoga života u zajedničkoj zgradi, za što se brine predstavnik stanara. Osim onoga što obično rade ili, točnije, što bi trebali raditi svi predstavnici u stambenim zgradama, on je na raspolaganju svojim susjedima gotovo danonoćno. Mogu ga nazvati čak i noću! Gotovo da je pravi kućepazitelj, onakav kakve imaju stambene zgrade u mnogim europskim zemljama. On se također brine da svi stanari znaju koliko zgrada ima novca na računu kod upravitelja zgrade, koliko je za što plaćeno, koliko je ostalo, plaćaju li svi svoje obveze na vrijeme i o tome ih pismeno izvješćuje svaka tri mjeseca.
U ovoj zgradi na broju 20 a, b, c i d, koja ima 4.900 četvornih metara korisne površine, svaki kvadrat se u pričuvi plaća po tri kune, a zgrada ima niz izdataka. Uz ostalo, iz pričuve se plaća čistačica, koja tjedno dva puta čisti zajedničke dijelove zgrade. Potom se plaća potrošena struja u zajedničkim dijelovima, održavanje liftova, osiguranje zgrade, ali i ono što nemaju druge zgrade – održavanje tzv. sprinkler ventilske stanice. To je uređaj, smješten u garažnome dijelu zgrade, koji “dežura” za slučaj požara i koji je izravno povezan s glavnim vatrogasnim dojavnim centrom u zadarskome Vatrogasnom domu.
U toj se kućnoj stanici između ostaloga stalno kontrolira stanje vode u posebnom bazenu, odakle bi se u slučaju požara i pokretanja mehanizma za alarmiranje posebnim mlaznicama aktivirala voda i odmah bi se počeo gasiti požar, dok ne stignu vatrogasci. Oni bi stigli u najkraćem vremenu, tek od poneke minute, jer ako bi u zgradi ili na autima u garaži buknuo i najmanji požar, to bi se istodobno vidjelo i na uređajima glavnoga vatrogasnog operativnog centra na Putu Murvice.
Precrtati europski model
Zanimljiv je podatak da je isti građevinar sagradio još nekoliko stambenih zgrada u Zadru, na Smiljevcu, Plovaniji i Višnjiku i u svima je sagrađena i tzv. sprinkler stanica, ali one nisu u istom “pogonu” kao ova u navedenoj zgradi na Relji, nisu izravno povezane s vatrogascima. To očito ide drugačije, preko posrednika, pa time i sporije, što može, kako kažu vatrogasci, itekako utjecati na brzinu dolaska gasitelja. Milan Rovis je, pak, u traganju za što kvalitetnijim stanovanjem i za ispravnim korištenjem svega ugrađenog u zgradu “otkrio” i hitru vezu s vatrogascima.
I na kraju podsjetimo da kod nas još uvijek nisu “precrtani” poznati modeli iz Europe da se prilikom gradnje stambenih zgrada jedan stan namijeni kućepaziteljima pa da se oni brinu o održavanju stanova i zgrada, o pomaganju stanarima u svim pitanjima vezanim uz stanovanje. Ne samo da bi se time osigurao građanima znatan broj potrebnih stanova, nego bi se mnogi sposobni majstori tako zaposlili. Bili bi zadovoljni oni i stanari. Samo netko sve to treba organizirati, a to vani rade općine, odnosno gradovi.