Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Razvojni put spoznaja o obliku Zemlje

Autor: Branimir Vukosav

22.04.2010. 22:00
Razvojni put spoznaja o obliku Zemlje

Foto: Zvonko KUCELIN



Ovim prigodnim predavanjem koje je, u skladu s ciljem manifestacije, imalo svrhu približiti široj javnosti neke od znanstvenih i popularno-znanstvenih spoznaja, docent Faričić, inače pročelnik Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, ponudio je kratak pregled povijesti ljudskih spoznaja o obliku planeta Zemlje
U sklopu održavanja “Festivala znanosti”, ove godine posvećenog Zemlji, u srijedu je u Velikoj dvorani Sveučilišta u Zadru održano predavanje doc. dr. sc. Josipa Faričića, pod nazivom “Planet Zemlja: oblik kugle, naranče, limuna ili…”. Ovim prigodnim predavanjem koje je, u skladu s ciljem manifestacije, imalo svrhu približiti široj javnosti neke od znanstvenih i popularno-znanstvenih spoznaja, docent Faričić, inače pročelnik Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, ponudio je kratak pregled povijesti ljudskih spoznaja o obliku planeta Zemlje.
– Danas su nam poznate mnoge definicije i pojmovi vezani uz oblik, dimenzije i kretanje Zemlje, kao i njen položaj u Sunčevom sustavu i Mliječnoj stazi. Naravno, čak i današnje spoznaje ograničene su dosezima tehničkih i tehnoloških dostignuća, kao i stupnjem suradnje i razmjene podataka između različitih akademskih i znanstvenih institucija. No, znakovito je da je znanstveni put ovih spoznaja tekao vrlo sporo sve do razdoblja renesanse, prije svega zbog toga što su znanja ljudi bila ograničena skromnim astronomskim instrumentarijem, naveo je Faričić u uvodnom dijelu izlaganja, istaknuvši kako se spoznajni put može podijeliti u tri etape – etapu pretpostavki, etapu dokazivanja i etapu demonstriranja.
Prvi je čovjek imao skromna znanja o prostoru u kojemu živi, sakuplja i lovi hranu i bori se za golu životnu egzistenciju. Ipak, tijekom prapovijesti, čovjek se odmicao sve dalje od svoje postojbine na što ga je tjerao i sam način života. S razvitkom prvih civilizacija, čovjekova znanja o prirodi sve su veća, no još uvijek nedostaju osnovni uvidi u oblik i kretanje Zemlje. Primjerice, u Mezopotamiji je astronomija bila također dosta razvijena, ali se smatralo da je Zemlja ravna ploča, na što upućuje Babilonska karta svijeta iz 500. g. pr. Kr. koja prikazuje Zemlju kao okruglu ravnu ploču s Babilonom u središtu te okruženu velikom rijekom.
Nove spoznaje
Helenistička kultura donosi nove spoznaje, bliže današnjem poimanju Zemlje. Grčki matematičar Parmenid u prvoj pol. 5. stoljeća smatrao je da ljudi žive na kugli jer je kugla, prema njegovu učitelju Pitagori, bila savršeno geometrijsko tijelo. Parmenidova razmišljanja svojim je zapažanjima potkrijepio i Aristotel koji je na temelju četiri prirodne pojave pretpostavio sferni oblik Zemlje, a iz razdoblja helenističke civilizacije potječe i prvi globus, model Zemlje u obliku kugle, a izradio ga je Krates s otoka Malosa oko 150. g. pr. Kr. Stečena znanja o Zemlji zaboravljena su u vrijeme barbarskih provala i pada Zapadnoga Rimskog Carstva, a u okrilju Crkve tijekom 14. i 15. st. Počela je u Europi oživljavati antička znanstvena tradicija.
Doc.dr.sc. Faričić spomenuo je i doprinose istraživača Kolumba i Magellana u vrijeme velikih geografskih otkrića koje je obilježilo etapu dokazivanja, a krajem 15. St. Martin Behaim iz Nürnberga izradio je globus – prvi model Zemlje koji je sačuvan do danas. Posljednja faza (etapa demonstriranja) razvojnog puta spoznaja o obliku Zemlje započinje prvim snimkama većega dijela Zemlje iz zraka – snimkom napravljenom iz rakete 1946., s visine od 170 km. Snimanja su nastavljena uz umjetnih satelita koje su prvi u orbitu Zemlje poslali Sovjeti. Svojevrsni vrhunac ove faze činilo je prvo spuštanje čovjeka na Mjesec 1969., kada su astronauti prvi put Zemlju snimali i gledali sa nekog drugog nebeskog tijela.
Geografska obilježja
– Sa znanstvenog aspekta problematičan je pojam „pravi oblik Zemlje”, jer on zapravo uključuje sva geografska obilježja Zemljine površine, koja se zbog različitih prirodnih i antropogenih utjecaja stalno mijenjaju. Međutim, da bi se definirala matematička osnova karte, potrebno je odabrati geomotrijski model koji najbolje aproksimira oblik Zemljina tijela, naglasio je Faričić, navevši nastojanja znanstvenika Richera, Huygensa i, konačno, Newtona koji je prvi sugerirao spljoštenost Zemlje na polovima. Prema zaključcima Newtona i Huygensa Zemlja ima oblik „rotacijskog elipsoida” – tijela koje nastaje rotacijom elipse oko male osi. Suprotno tome, Cassini je pogrešno pretpostavio da je Zemlja spljoštena na području ekvatora. Newtonove i Cassinijeve dvojbe znanstvenici su nazivali pitanjem „naranče ili limuna”. Geofizičar Johann Benedict Listing upotrijebio je termin „geoid” koji je blizak onome što bismo nazvali „pravim oblikom Zemlje”.
– S geografskog aspekta, ploština Zemlje nije jednaka ploštini geoida, uz ostalo i zato jer se ne određuje na temelju gravitacijskog polja već na temelju geomorfoloških značajki, od osnovnih geomorfoloških struktura do najsitnijih geomorfoloških oblika. Za potrebe kartografije i geodezije, odnosno za geodetska računanja i definiranje matematičke osnove karte, Zemlja se u približnosti određuje kao kugla i kao rotacijski elipsoid određen preciznim vrijednostima duljine male i velike osi, zaključio je Faričić.