Zaziranje od sadržaja i angažmana

Ljubica Srhoj Čerina u katalogu piše kako se Iris Mihatov Miočić za odabir teme odlučila jer je zanima odnos tehnika, slike i fotografije prije svega, “pokazavši tako, za njezin naraštaj slikara tipično, zaziranje od sadržaja i angažmana”

“Iris Mihatov Miočić pripada najmlađem naraštaju suvremenih zadarskih likovnih umjetnika, ali kao i velika većina njih ne živi u Zadru. Od prvog razgovora o njezinoj izložbi, po završetku Akademije, pa do realizacije prošle su tri godine čemu je dijelom razlog i situacija u kojoj se našla zadarska Galerija umjetnina kada je početkom 2006. godine zbog dotrajalosti iseljena ostavši tako bez svog izlagačkog prostora, reduciravši djelatnost na paviljon Gradske lože”, riječi su Ljubice Srhoj Čerina s početka kataloga za izložbu “Crno, bijelo”, Iris Mihatov Miočić, čije je otvorenje bilo u četvrtak u Gradskoj loži. Srhoj Čerina dalje piše, kao što je već više puta isticala, kako suvremena zadarska likovna scena nije poticajna za razvoj mladih likovnih stvaralaca.
“Salon mladih oko kojega su se okupljali mladi umjetnici, koji su ga i pokrenuli sada već daleke 1977., nakon ratne pauze obnovljen 2001., također je 2005. ugašen. Na njemu se pojavila najmlađa generacija zadarskih umjetnika i fotografa među njima i Iris Mihatov. Likovni kritičar Ivica Župan predstavio ih je kao grupu “Nadolazećih umjetnika” u šibenskoj galeriji Sv. Krševan 2004. godine”, piše Srhoj Čerina. Prilikom otvorenja naglasila je kako Iris Mihatov Miočić nije nepoznata zadarskoj publici. Naime, izlagala je na skupnim izložbama Salona mladih, HDLU-a, Zadarta, a predstavila se i samostalnom izložbom u Arsenalu. Završila je slikarstvo u klasi Igora Rončevića, “klasi koje se prisustvo osjeća na hrvatskoj likovnoj sceni kao svojevrsna neformalna škola”, piše Srhoj Čerina dodajući kako se autorica na izložbi “Klasa Rončević” u Rijeci predstavila s dva rada, što je bio začetak ciklusa “Crno, bijelo” koji izlaže na ovoj izložbi. Radovi su u “starinskoj”, klasičnoj tehnici kvarela koja stvalja naglasak na vještinu i osjećaj, disciplinu ruke, atmosferu, neponovljivost umjetničkog čina, što je u suprotnosti s replikativnom, poigravajućom slikom vršnjaka koji su hotimice zapostavili sliku kao prostor unikatne vrijednosti.”
Uz Srhoj Čerina u programu otvorenja sudjelovali su Hrvoje Perica, ravnatelj Narodnog muzeja, i Renata Peroš, zamjenica pročelnika za društvene djelatnosti u Zadarskoj županiji.
Peroš je u svom govoru kazala kako je slikarski put obilježen fotografijom, a Iris Mihatov Miočić je neprestano tragala za novim.
– Ljudi u njezinim slikama kao da su uhvaćeni u trenutku. Pokazatelj su njnoeg traganja za novim, kazala je Peroš dodajući na kraju kako će “djela Iris Mihatov i dalje zračiti nekom tajanstvenom privlačnošću”.
Ljubica Srhoje Čerina napisala je još u katalogu kako je Iris “na pitanje kako se odlučila za “snažnu”, socijalnu afroameričku temu (represija afroamerikancima 50-ih i 60-ih, njihova glazba… ) daleku intimnom svijetu portreta i autoportreta koje je slikala, odgovorila je da joj sadržaj sam po sebi i nema neko posebno značenje, pa ovo nije ni politički ni socijalno angažiran rad, te da je više zanima odnos tehnika, slike i fotografije prije svega, pokazavši tako, za njezin naraštaj slikara tipično, zaziranje od sadržaja i angažmana”.