Voda iz slavina uz kanjon Paklenice nije za piće

Voda iz slavina duž planinarske staze od recepcije NP Paklenice do Planinarskog doma nije prikladna za piće. Da voda iz cijevi koje su označene pločom pitka voda ne udovoljava pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode pokazala su mjerenja njenih bioloških karakteristika koja su proveli učenici Osnovne škole Zadarski otoci u sklopu GLOBE programa. Temeljito istraživanje, koje su učenici proveli zajedno sa svojim mentoricama profesoricom biologije i kemije Irinom Kozličić i profesoricom kemije Vesnom Mujagić te u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo, otkrilo je da je na pet lokacija voda tijekom dijela godine štetna za ljudsko zdravlje. Pozitivni rezultati za cijelu godinu o zdravstveno ispravnoj vodi dobiveni su jedino kod uzoraka uzetih na slavini kod planinarskog doma.
Cjevovod iz 1938. godine
U četrdeset i osam istraživanja provedenih na šest lokacija tijekom prošle godine, uzorak nije udovoljavao propisanoj razini kvalitete jedanaest puta. Uzroci pokazuju povećanu koncentraciju Escherichia coli i drugih bakterija. Po mišljenju profesorice Kozličić, koja se inače bavi istraživanjem kvalitete vode na području Zadarske županije, ta povećana koncentracija ne može značajno ugroziti ljudsko zdravlje. Ipak postavlja se pitanje zašto o tome nisu obaviješteni izletnici u NP Paklenicu. Štetne posljedice po zdravlje su ipak moguće, i tko zna kakve su mogle biti kod osjetljivijih osoba.
Uzrok lošoj kvalitete vode su dotrajale cijevi dijela vodovoda u NP Paklenica, koje su u zemlju položene još 1938. godine. Riječ je o cijevima od gusa (lijevanog željeza) koje su spojene zavarima olova i aluminija. Samo dio vodovoda i to od Doma do Lugarnice je zamijenjen novim polietilenskim cijevima je 1982. godine, a ostatak nije. Očigledno su cijevi na mjestima istrunule što je rezultiralo pojavom nepitke vode. Pitanje je kada će se krenuti u rješavanje problema koji dolaskom turističke sezone postaje sve veći. Naime, Paklenicu godišnje posjeti oko sto tisuća ljudi te je nedopustivo izlagati ljude riziku od bolesti.
Direktori ništa ne znaju
Ravnatelj NP Paklenica Zlatko Marasović za ovaj problem prvi puta je čuo tek sada na novinarski upit.
– Prvi puta čujem za ovaj problem. Vodovod Zadar odgovoran je za postavljeni sustav. Mi njima redovno plaćamo račune za vodu koja se potroši o Domu i Lugarnici. Oni nam vodu koja izlazi kroz cijevi na stazi ne naplaćuju, jer su to istovremeno i ispusti za zrak. Tražit ćemo da nam se Vodovod očituje o ovom pitanju. Ako se pokaže da je voda štetna za zdravlje prvo što ćemo napraviti jest da ćemo ukloniti ploče s natpisom pitka voda i upozoriti naše posjetitelje na opasnost te ćemo dalje tražiti rješenje problema, kaže Marasović.
Slučaj je komentirao i direktor Vodovoda Zadar Tomislav Matek.
– Mi takvih saznanja nemamo. Naša zadnje informacije kažu da je voda dobra za piće. Osim naših djelatnika, koji svakodnevno uzimaju uzorke vode na području Zadarske županije, kontrolu kvalitete vode provodi i Zavod za javno zdravstvo. Sve ćemo dodatno provjeriti. Ako se pokaže da voda ne udovoljava pravilniku o kakvoće vode o tome ćemo obavijestiti potrošače, isključiti taj dio vodovoda iz sustava te poduzeti odgovarajuće mjere za uklanjanje problema, kaže Matek.

 PROJEKT PAKLENICA

Početkom prošle školske godine, 2011/2012., članovi biološke skupine, Matej Ivankov i Ante Milovac, započeli su s istraživanjem pitke vode s dijela područja Nacionalnog parka Paklenica kako bi izradili kvalitetan znanstveno-istraživački rad i njime se predstavili na Državnoj smotri mladih biologa. Rad pod nazivom Istraživanje kvalitete pitke vode na planinarskoj stazi Velika Paklenica – Anića Luka – Lugarnica – Planinarski dom, odvijao se i tijekom ove godine, a učenici Petra Marić i Tomislav Žuža sudjelovali su s ovim radom na državnoj smotri mladih biologa.

 MRAMOR NA UPRAVNOJ ZGRADI

Paklenicu kao jedinstveno čudo prirode godišnje posjeti skoro stotinu tisuća turista, i mnogi se, nakon divljenja prirodnim ljepotama, čude, kako nije učinjeno nešto više za turiste. Skupim kamenom obložena upravna zgrada NP Paklenica uz morsku obalu daje krivi dojam. U kanjonu osim sanitarnih prostorija i suvenirnice na početku u nekadašnjim tunelima, malo toga se još nudi turistima – u Lugarnici mogu nešto malo prezalogajiti, a Borisov dom kojim upravlja PD Paklenica iz Zadra godinama ne nudi ništa novo. Prije nekoliko godina umalo je bila betonom zalivena najčuvenija penjačka stijena. A sad je i ono što se besplatno nudi – čista izvorska voda, pokazalo kao varka. Paklenica, Velebit i turisti koji tu dolaze, zaslužuju više.