Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

“Gol je pao, ali afrička šljiva ne pada!”

22.06.2016. 22:00


UŽIVANJE UZ PUDING I KRV
Ovo je baš super. Na RTL-u i inače prekidaju filmove s reklamama, ali ovih dana svaki novi blok počinje isključivo reklamom sponzora tog filma, a to je u ovom slučaju jedna poznata firma koja radi slatkiše, pudinge, torte, krempite, šlagove i ostale slatkarije. Ništa to ne bi bilo čudno da u tim reklamama nisu neka vesela dječica i njihovi roditelji i svi su razdragani, vole se jako i svi jedu slatko. Problem je u tome što su ovoga dana kada sam ja to gledao, bili isključivo filmovi u kojima se lije krv. Recimo “Za dolar više”, poznati western u kojem se puca kao na streljani, krv pršti na sve strane, a mrtvi samo padaju kao snoplje. Navečer je bio američki akcijski film “Lovina”. Neki veseljak se odmetnuo u šumu i tamo ganja lovce (Hm… Sad bih nešto primijetio, ali bolje da šutim), a kada ih sustigne, onda ih naravno i ubije pa im izreže utrobu i tako to. I onda, kada je najnapetije, uzbuđenje na vrhuncu, film se prekida, pojavi se slatka djevojčica s pudingom od čokolade u rukama, a ugodni glas nam saopći da nam je uživanje (pazi ovo – “uživanje”) u tom krvoliptanju i klanju omogućio taj i taj proizvođač. Što bi tek bilo da je film sponzorirala tvornica kuhinjskih noževa? Strah me je i pomisliti.
KAKO SMO BJEŽALI PRED “SVOJIMA”?
Studiramo tako jednom davno nas dvojica nesretnika, izvanredno (ne mislim da smo bili izvanredni studenti po znanju, nego da smo studirali iz rada) i putujemo svako malo u Split. Polažemo ispite, nerviramo se, nije nam lako, a pogotovo jer smo bili najstariji na godini. Ali, pustimo naše studiranje i ‘ajmo na ono što je važno. Položimo mi tako jedan težak ispit i idemo razdragani i veseli Zrinsko-frankopanskom ulicom, tamo kraj teološkog fakulteta, kad iz pravca Kineskog zida ide masa navijača pravo prema nama. Ne da su bili veseli, nego su bili pijani i, da se tako izrazim, vrlo egzaltirani. Nešto su urlali, lupali po krovovima parkiranih automobila i prevrtali kante za smeće. Moj kolega me brzo povukao u neku uličicu gdje smo čekali da procesija prođe. – Ali ti si vatreni hajdukovac” – rekoh ja – Čega se bojiš? To su tvoji! – Ja jesam navijač, ali ova horda to nije i to nikako nisu moji – reče mi tužno taj rezignirani, kulturni i obrazovani čovjek koji je nekada volio ići na utakmice i veseliti se pobjedama, a sada se sakriva pred ruljom koja je sama sebi važnija od utakmice, kluba i sporta, a na štetu onih koji vole i prate Hrvatsku. Toliko o navijanju i bengalkama.
AFRIČKA ŠLJIVA NE PADA
Sjećam se kada se pojavila ova odvratna i glupa reklama. Prvo su je objavili Srbi. Kao, neki crnac iz nekog plemena za kojeg se iz aviona vidi da je neki debeli bijelac kojeg su opiturali u crno, s kopljem u ruci nam govori kako afrička šljiva ne pada. Onda su tu reklamu objavili i naši, nešto izmijenjeno doduše, ali jednako stupidno. Najgore je bilo to što je u pozadini silueta nosoroga što nas neugodno podsjeća da na ovom nesretnom svijetu još uvijek ima budala koje vjeruju u to da prah od rogova ubijenih nosoroga garantira potenciju. Zato po Africi svako malo nađu neku nesretnu životinju koju divljaci ubiju da bi joj skinuli taj rog.
U ovoj novoj situaciji svaka reklama mora biti povezana s nogometom pa tako ovdje čujemo mudru rečenicu – Gol je pao, ali afrička šljiva ne pada! – Opet se vidi taj nosorog i ja se pitam kako bi izgledalo da se netko sjeti “otkriti” kako su npr. prstaci odličan lijek protiv impotencije i da počne snimati reklame na kojima se vidi tip kako čekićem razbija kamenje i vadi ove slasne, ali zabranjene školjke. Jadni prstaci, jadni nosorozi, a jadni i mi koji moramo gledati ovakve nebuloze.
BOLJE TAKO NEGO ONAKO
A kada smo kod reklama, moram priznati da ovaj put i nisu tako loše, a osobito mi se sviđa ona serija sa protivničkim navijačima koja propagira mir, ljubav, razumijevanje i toleranciju među narodima i navijačima. Sjede oni tako u birtiji, na žalost uz pivu, i komentiraju koje su zajedničke riječi u našim jezicima. I dok s Turcima i Česima još i imamo zajedničkih riječi dotle sa Španjolcima baš i ne pa onda navijači, kao što je to u svijetu čest običaj, jedan drugome pokazuju slike svojih bikova. Malo je vjerojatna takva situacija, a još je nevjerojatnije da naš navijač tečno govori španjolski jezik, ali bolje tako nego da se međusobno tuku i vrijeđaju. Sve je u granicama dozvoljenog i društveno prihvatljivog. Druga je priča, koliko je u redu toliko povezivati nogomet s alkoholnim pićima, ali, ako ćemo pravo, te pivovare to i plaćaju, a od čega bi Hrvatski nogometni savez platio onih pišljivih 100.000 eura kazne kada ne bi bilo sponzora. Što je to za nas bogate?