Opet će se zaplesati priješko kolo

Od petka se u Pučkom otvorenom učilištu Dom na žalu održava Ljetna škole Priješkog kola za mladež i odrasle, Prečane i prijatelje Preka. Školu organizira TIM PREKO – Udruga za promicanje ritmike i plesa koji ovim projektom žele obogatiti turističku sezonu.
Kako nam je kazala Tihana Lončar Mazić, predsjednica Udruge TIM i ravnateljica Doma na žalu, cilj im je uz ugodno druženje oživjeti baštinu naših starih.
– Senko Sorić, dugogodišnji voditelj izvorne folklorne skupine Kanica već desetljećima podučava mještane Priješko kolo, pa smo ga i mi zamolili za pomoć. Tijekom trajanja škole Senko Sorić polaznike će naučiti plesati Priješko kolo uz pjesmu: “Mili Bože, nesritna san bila, u kolu san bičvu izgubila…”. Već na prvom satu Senko je oživio sjećanje na početke organiziranog plesanja Priješkog kola.
Senku je ljubav prema Priješkom kolu prenio njegov otac Božo. Između dva rata postojalo je više grupa, a organizirana grupa bila je aktivna i pozivana je u veća središta kao što su Šibenik i Zagreb.
Prije toga kolo se prakticiralo poslije blagoslova ili vjenčanja.
Senko Sorić je okupljene upoznao s poviješću Priješkog kola te se moglo čuti kako je kolo iza vjenčanja bilo posebno snažno, moglo se vidjeti sve uzraste, a u kolo bi se ulazilo sljedećim redoslijedom: žene, muževi, djevojke pa mladići jer bi tada djevojke i mladići bili lukavi pa znali di će se ubaciti i to je bio znak da se rađaju simpatije.
Kolo se najbolje zavrti, dobiva formu i snagu kad u njemu sudjeluje 15 žena i najmanje 5 muškaraca.
Kolo u sebi sadržava snagu, volju, muževnost i ženstvenost, treba biti snažno i jednostavno, a ne mlohavo.
Priješko kolo pleše se uz staru pjesmu koja govori o vječnoj netrpeljivosti između svekrve i nevjeste.
Ima jednostavnu i snažnu poruku, a opet vedru. Kolo se može vrlo brzo oformiti i uvježbati, ali ne može dobro uzrijati. Potrebni su svi uzrasti, stariji koji kolu daju snagu i mladi bez kojih bi kolo u budućnosti nestalo.
Kolo se sastoji od tri elementa, a pleše tako da se ruke stave o susjedov pas. U prvim elementima plešu svi, a treći element plešu samo muškarci jer je za njih potrebna snaga. Kolo je zahtjevno jer treba i pjevati i tancati. S drugim dijelom kolo završava, otvara se i prema gledalištu ostaje otvoreno. Originalno kolo nema kraja, a ovakav kraj se napravio jer na nastupima kolo mora nekako završiti. Kad se plesalo, kolo se uvijek negdje raskinulo a to su radili momci da dođu do određene cure.
Poslije Drugoga svjetskog rata nije se više gostovalo već se kolo samo plesalo na vjenčanjima i nakon blagoslova te se počelo polako gasiti dok u Preko nisu došli predstavnici smotre folklora i ponovno ga pokrenuli 1967. godine te je nastala izvorna folklorna skupina Kanica. Zadnji nastup Kanice bio je 2007. godine na 40. obljetnici svog postanja.
Škola se održava svaku večer od 20 do 21 sat u POU Dom na žalu.

Polaznice i polaznici

Školu su upisali: Damjan Brižić, Laura Lončar, Petra Marfat, Magdalena Lucin, Stela Vidas, Ivica Ivanković, Katica Ivanković, Lucija Jozić, Katarina Grbas, Dijana Krešić, Melita Dunatov, Blanka Klarin, Bernarda Klarin, Marija Lucin, a podržale su je i žene, dugogodišnje članice Kanice Mira Frankić, Ana Jerolimov, Vera Lončar i Joska Gregov, predstavnica Kulturno-umjetničkog društva Preko Sabina Batistić, i predstavnice udruge žena Luzor Zdenka Vidas i Danica Števanja.