Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Hrvatska blizu vrha, ali medalje se i dalje teško osvajaju

Autor: Šime Ćurko

22.08.2009. 22:00
Hrvatska blizu vrha, ali medalje se i dalje teško osvajaju


Natjecanjima mladih reprezentacija treba dati zasluženu pažnju, no i ništa više od toga. Jer poneka dobra generacija bez pravog rada, u godinama kada i igrači dođu u seniorsku dob, teško može donijeti istinsko košarkaško buđenje
Četiri muške mlađe nacionalne košarkaške selekcije ovo su ljeto nastupile na četirima velikim natjecanjima. Selekcije do 16, 18 i 20 godina bile su među 16 reprezentacija Europskog prvenstva divizije A, dok je reprezentacija do 19 godina nastupila na Svjetskom prvenstvu na Novom Zelandu. Upravo je ta momčad donijela jedinu medalju i to brončanu nakon pobjede u dvoboju s Australijom, koja je tako osvojila tzv. drvenu medalju. Ponesena tim uspjehom hrvatska je košarkaška javnost očekivala da bi ponekad medalja mogla doći i s nadolazećih europskih prvenstava, no to se nije dogodilo. S obzirom na rezultate iz posljednjih sezona to i nije neko čudo, iako je lanjska bronca s EP-a do 18 godina ipak razvedrila domaće košarkaško nebo budući da je nakon 2002. (zlato juniora na EP-u) to bila prva medalja za hrvatsku košarku uopće.
Devedesetih godina naše su mlađe selekcije kući donijele mnogo kolajni, no posljednjih godina dogodila se kriza za svim razinama pa smo se nakon neuspjeha seniorske košarke navikli i na sličnu situaciju s mladima. Ipak, seniorima je nekako krenulo (iako medalju čekamo već 14 godina), vrhunac je tih nastojanja svakako bio plasman na Olimpijske igre u Pekingu nakon punih 12 godina.
Solidni četvrtfinale
Ove godine selekcije na EP-u do 16, 18 i 20 godina uspjele su doći do četvrtfinala i to je dobar rezultat. Za odličan, možda i vrlo dobar, trebao je najmanje jedan polufinale, no ulazak među četiri najbolje reprezentacije nije se dogodio. Štoviše, samo su kadeti uspjeli nešto napraviti nakon poraza u četvrfinalu pa su na kraju došli do šestog mjesta, dok su ostale dvije reprezentacije natjecanje završile na osmom mjestu. Ukupan dojam kvari i podatak da su sve tri spomenute reprezentacije natjecanje završile u “minusu”, budući da su imale po četiri pobjede i pet poraza. Možda se najviše očekivalo od juniora (do 18) za koje je nastupao dio igrača koji je lani uzeo broncu na EP-u, a potom medalju istog sjaja i na SP-u. No, ova je selekcija, koju je vodio Hrvoje Vlašić, nakon obećavajućeg početka nanizala četiri poraza i ostala na osmoj poziciji. Ako se može ponuditi neki opći zaključak, onda bi to mogao biti onaj da se hrvatske mlađe selekcije lagano približavaju europskom vrhu iako su još uvijek relativno daleko od njega. Hrvatska i dalje teško pobjeđuje one reprezentacije koje su u vrhu s mladim selekcijama (Srbija, Španjolska, Francuska, Litva, Grčka…). S obzirom da se posljednjih godina tim reprezentacijama Hrvatska gotovo uopće nije mogla suprotstaviti lani, a posebno ove godine došlo je nekoliko ohrabrujućih pobjeda, a s njima i najava možebitnog povratka Hrvatske na pobjednička postolja.
EP svake godine
Nakon što je u početku praksa bila da se europska prvenstva održavaju svake dvije godine, od 2004. FIBA je uvela pravilo da je europska smotra svake godine. Na taj su način svi igrači koji zasluže poziv u reprezentaciju dobili priliku da u svojoj karijeri mogu nastupiti za sve uzrasne kategorije. Moguće je da je ovakva odluka i dovela do laganog zasićenja kad je riječ o praćenju tih natjecanja, kao i njihove organizacije budući da nešto što se održava tako često možda dijelom i gubi na svojoj zanimljivosti. Jasno, medalje mladih selekcija imaju utoliko smisla, ukoliko se slična praksa nastavi u seniorskim momčadima. Hrvatska je 90-ih godina prošlog stoljeća u tom dijelu prolazila kroz neobično razdoblje, mladi su osvajali medalje, ali su se ti igrači kasnije teško probijali do seniorske reprezentacije koja sa nakon Atlante 1996. spustila u europski prosjek. Stoga natjecanjima mladih reprezentacija treba dati zasluženu pažnju, no i ništa više od toga. Jer poneka dobra generacija bez pravog rada, u godinama kada i igrači dođu u seniorsku dob, teško može donijeti istinsko košarkaško buđenje. Hrvatska je (bila) najbolja potvrda toga.


Zadrani u reprezentacijama 2009.


EP do 16: Roko Jurlina.
EP do 18: Toni Prostran, Ivan Batur, izbornik Hrvoje Vlašić.
SP do 19: Toni Prostran, Ivan Batur, Šime Olivari, Tomislav Zubčić.
SP do 20: Pavle Marčinković, Nikola Blažević.
Koordinator za mlade reprezentacije: Vlado Vanjak.




 


Hrvatska ukupno 2009.


!,<!,<!,< Selekcija Mjesto Pobjede Porazi
Do 16 6. 4 5
Do 18 8. 4 5
Do 19 3. 7 2
Do 20 8. 4 5
Ukupno: 19 pobjeda, 17 poraza.


 


EP do 16


!,<!,< Godina Plasman Hrvatske Prvak
1995. 1. Hrvatska
1997. 8. SR Jugoslavija
1999. 9. SR Jugoslavija
2001. 12. SR Jugoslavija
2003. – SiCG
2004. 10. Francuska
2005. 8. Turska
2006. 4. Španjolska
2007. 8. Srbija
2008. 7. Litva
2009. 6. Španjolska
Napomena: Hrvatska se 2003. nije kvalificirala
EP do 18
 
!,<!,< Godina Plasman Hrvatske Prvak
1994. 2. Litva
1996. 1. Hrvatska
1998. 2. Španjolska
2000. 2. Francuska
2002. 1. Hrvatska
2004. – Španjolska
2005. 11. SiCG
2006. 10. Francuska
2007. 7. Srbija
2008. 3. Grčka
2009. 8. Srbija
Napomena: Hrvatska se 2004. nije kvalificirala
EP do 20
 
!,<!,< Godina Plasman Hrvatske Prvak
1994. – Bjelorusija
1996. – Litva
1998. 9. SR Jugoslavija
2000. 4. Slovenija
2002. 8. Grčka
2004. 12. Slovenija
2005. 11. Rusija
2006. 5. SiCG
2007. 10. Srbija
2008. 12. Srbija
2009. 8. Grčka
Napomena: Do 2000. godine pravo nastupa imali su igrači do 22 godine. Hrvatska se 1994. i 1996. nije uspjela kvalificirati.