Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Kreativni proces je fascinantan jer se ne može jednostavno ponoviti i objasniti

22.08.2011. 22:00
Kreativni proces je fascinantan jer se  ne može jednostavno ponoviti i objasniti


Zapravo da znamo odakle nešto dolazi mogli bismo to ponavljati puno lakše. Teško je jer ne dolazi iz nekog očitog mjesta, kreativni proces za glazbenika, pisca, umjetnika, arhitekta…fascinantan je jer se ne može jednostavno ponoviti i objasniti. Teško je i izazovno, ne tako teško kao kopanje jama po lošem vremenu, ali na svoj način je izuzetno teško jer ne možete biti sigurni da ćete nešto moći ponoviti samo zato što ste to napravili jednom


Jedan od najpoznatijih  pisaca suvremene povijesne fantastike Guy  Gavriel Kay, u sklopu  svoje mini turneje po Hrvatskoj posjetio je i Zadar.  Kay je gostovao u Algoritmu  gdje se družio sa svojim  fanovima potpisujući knjige.  Nakon Zadra uputio se u  Opatiju na gostovanje na  Liburniconu, Festivalu  znanstvene fantastike i fantastike.
Guy Gavriel Kay jedan je  od najpoznatijih pisaca povijesne fantastike, autor više  od deset knjiga fantastike i  povijesne tematike prevedenih na 22 jezika i prodanih u  više milijuna primjeraka.  Njegov prvi roman Stablo  ljeta, prvi puta objavljen je  1984. godine i odmah je  nominiran za SF Book Club  nagradu za knjigu godine.  Druge dvije knjige iz trilogije Fionavarska tapiserija,  Lutajući plam i Najmračnija  cesta, objavljeni su već  1986. godine, a Lutajući  plam osvojio je književnu  nagradu Aurora 1987. godine. U nakladi Algoritma u  Hrvatskoj izdano je čak deset Kayevih romana: Posljednja svjetlost sunca, Pjesma za Arbonnu, Gospodar  careva, Odjedriti u Sarant,  Lavovi Al- Rassana, Tigana,  Stablo ljeta, Lutajući plam i  Najmračniji put te najnoviji  Ysabel i Under Heaven koji  uskoro čeka prijevod na hrvatski.
Vraćanje Tolkienovim  izvorima
S Kayem smo razgovarali  za vrijeme njegova boravka  u Zadru.
Krenimo od samih početaka i Silmariliona. Svakom  ljubitelju fantastike poznato  je da ste s Christopherom  Tolkienom radili na dovršavanju Silmariliona. Je li  to razlog što ste počeli pisati  fantasy?
– Ne baš. Uvijek sam bio  jako zainteresiran za mitove  i legende, još od rane mladosti. Slučajno se dogodilo  da poznajem obitelj Christopherove žene koja je Kanađanka, tako da sam njega  upoznao za vrijeme posjeta  njezinim roditeljima u Kanadi. Tad sam bio mnogo  mlađi, ali dobro smo se slagali. Kad je njegov otac umro  on se osjećao odgovornim da  završi Silmarilion. Pozvao  me u Oxford i tako je počela  naša suradnja. Rad na Silmarilionu nije potaknuo moj  interes za fantastiku, ali godina koju sam proveo tamo  možda me potaknula da postanem pisac. Nisam očekivao da budem uspješan, nisam planirao živjeti od toga,  planirao sam biti odvjetnik,  završio sam obuku i dobio  kvalifikacije i namjeravao  sam dati najbolje od sebe da  pišem knjige negdje u slobodnim minutama od posla.  Stoga se svako jutro probudim izuzetno sretan jer su  knjige tako uspješne.
Kažu da je Tolkien otac  suvremene fantastike, je li  teško pisati nakon njega?  Čini se kao da je on izmislio  sve što se dalo izmisliti?
– To je dobro pitanje. Prvo,  on vjerojatno nije otac fantastike, jer bilo je mnogo  pisaca i prije njega, ukjljučujući i C. S. Lewisa, no  on je otac fantastike jer je  Gospodar prstenova knjiga  koja je napravila fantastiku  važnom u popularnoj kulturi, u godinama kad sam ja  bio u vašoj dobi, kad sam bio  student – Gospodar prstenova je bila knjiga koju su  svi morali pročitati, a naravno čitatelji su onda željeli  još pa su se okrenuli i piscima prije Tolkiena. Za mene, problem u godinama nakon što je Gospodar prstenova postao tako popularan, bio je da većina autora, ne svi, pokušavaju samo kopirati ono što je on  napravio, ne vraćaju se natrag na iste mitove i na  folklor koji je inspirirao Tolkiena. Ja sam od rane mladosti bio inspiriran istim izvorima i kad sam napisao  Fionavarsku tapiseriju, svoju prvu trilogiju, bila je ona u  Tolkienovoj tradiciji, ali nastala je na istim izvorima.  Nakon što sam završio nju,  uvijek postoji veliki pritisak  na pisca da mora ponoviti  ono što je bilo uspješno.  Recept je danas, ako nešto  uspije ponovi to, ali ja nisam  htio tako raditi i zato je  slijedeća knjiga koju sam  napisao, Tigana, prva objavljena u Hrvatskoj, bila  potpuno drugačija.
Dobar pisac ne piše  po formuli
Kad je riječ o Fionavarskoj tapiseriji, jeste li namjeravali da ona bude trilogija  ili je nastala sasvim slučajno  kao takva?
– Odlučio sam da ću slijediti tradiciju koju je Tolkien postavio, ali ujedno pokazati da još uvijek može biti  nešto novo. Kao što vjerojatno znate, Tolkienova  knjiga je bila slučajna trilogija, on je napisao samo  jednu knjigu, trilogija je postala samo zato jer je imao  problema s veličinom, papirom i tiskanjem tako da  mu je izdavač rekao da je  mora prelomiti negdje i nekako i on je to i učinio. Ali,  Gospodar prstenova nikad  nije napisan s namjerom da  bude trilogija. Kad sam ja  pisao Fionavarsku trilogiju,  ono o čemu sam najviše  razmišljao bio je problem  srednje knjige, jer nemaš  energiju početka, kao ni  energiju zaključka. Ono što  sam imao na umu bilo je  napisati trilogiju i riješiti  problem srednje knjige.
Od Fionavarske tapiserije,  svakih nekoliko godina iziđe  vam nova knjiga, a svaka  drugačija od prethodne.  Gdje pronalazite inspiraciju?
– To je najčešće pitanje  koje mi postavljaju, ali ne  postoji jednostavan odgovor.  Ne pišem planski ili po nekoj  formuli i nikad ne znam kad  završim jednu knjigu o čemu  će biti slijedeća. Zapravo  budem poprilično nervozan  jer nisam siguran hoću li  ikad napisati išta drugo, pomislim da sam gotov. No tad  puno čitam, sad već imam  mnogo prijatelja povjesničara u različitim dijelovima svijeta pa razmjenjujem znanja s njima, putujem  sa ženom i djecom i inspiracija dolazi s različitih  strana, od kombinacije svega  toga. Ali ne mogu napisati  knjigu brzo. Ono što ne mogu napraviti, a što mnogi  pisci rade, je izdavanje jedne  knjige godišnje. Moram razmišljati o knjizi, istraživati i  onda je prepravljati, pokušati je napraviti što  snažnijom.
Kad pišete knjige u fantasy žanru povijest može pomoći, mitovi, legende, istraživanja, ali sve to treba  objediniti mašta. Morate  smisliti jednu sasvim novu  priču, nikad ispričanu. Od  kud sve to dolazi?
– To je pitanje na koje nije  lako odgovoriti, zapravo da  znamo odakle nešto dolazi  mogli bismo to ponavljati  puno lakše. Teško je jer ne  dolazi iz nekog očitog mjesta, kreativni proces za glazbenika, pisca, umjetnika, arhitekta…fascinantan je jer se  ne može jednostavno ponoviti i objasniti. Teško je i  izazovno, ne tako teško kao  kopanje jama po lošem vremenu, ali na svoj način je  izuzetno teško jer ne možete  biti sigurni da ćete nešto  moći ponoviti samo zato što  ste to napravili jednom. 
Nema recepta?
– Postoji recept za  određenu vrstu knjige,  određenu vrstu filma, a to je  da se ponovi ono što je bilo  uspješno. Postoje određene  vrste knjiga koje možete napraviti kao recept, ali ako si  ozbiljan u onome što radiš to  ne želiš.
Umjesto filma  radije serija
Je li bilo kakvih ponuda za  film prema vašoj knjizi?
– Uvijek postoje ponude i  prijedlozi. Čak i sad dok sam  u Hrvatskoj imam nekoliko  emailova od svojih agenata.  Izazov filma je zapravo vrlo  jednostavan, jako su skupi  za napraviti. Kako ja uglavnom pišem u povijesnom  vremenu postavljanje scene  jako je skupo. Upravo danas  objavili su da otkazuju snimanje jednog filma s Johnnyjem Deppom jer je premašio budžet, a to je film  Johnnyja Deppa. Hollywood  i međunarodni filmski producenti konstantno pregovaraju s mojim agentima,  zatim rezultate daju svojim  financijskim stručnjacima i  tu dolazi do poteškoća. Projekti poput televizijskih serija, kao što je George Martin nedavno snimio “Game  of thrones”, mogli bi uspjeti i  to bi mogao biti bolji način  na koji se može napraviti  velika knjiga, nego da se  sreže na film od dva sata i da  se mnogo toga iz nje izbaci.
Koju od knjiga biste voljeli vidjeti na filmu ili u  seriji?
– Oh, na to vam ne mogu  odgovoriti. Znam da bi Ysabel bila najlakša za snimiti  jer se odvija u sadašnjosti i  kad producenti nemaju novac Stevena Spielberga iza  sebe obično uputim agente  da im predlože Ysabel, to je  jednostavno posao. Ali osobno ja sam i uzbuđen i prestrašen mogućnošću što bi se  mojim knjigama moglo dogoditi u filmovima, a mnogi  moji čitatelji kažu isto.
Ysabel je drugačija od ostalih vaših knjiga. Mislite li  da ćete napisati i nešto drugačije od Ysabel, možda se  čak odmaknuti od žanra fantastike?
– Kad me pitaju za slijedeći  projekt odgovor koji uvijek  dajem je da nikad ne znam  što ću slijedeće raditi. Kad  sam pisao Ysabel, jedna od  stvari zbog kojih sam bio  sretan jest jer sam sam sebi  postavio izazov da pišem  potpuno drugačiju knjigu od  onih koje sam do tad pisao.  Kad sam pisao Posljednju  svjetlost sunca koja je bila  inspirirana vikinzima i anglosaksoncima to je također  bilo nešto drugačije jer su  knjige prije bile veoma bogate, civilizirane, opasne  dok je svijet u toj knjizi bio  leden, okrutan i nasilan, ali  postavio sam si izazov da  pokušam napraviti nešto  drugačije od prije. Uvijek se  nastojim poboljšati pomičući granice onoga što radim radije nego da se ponavljam.