Više nemamo pravo na pogrešku

Poraz od Dinama nam se može oprostiti, ali sada se moramo naučiti nositi s pritiskom. Više nemamo pravo na kiks – kaže Jolić
Kada su sa  sjeverne strane igrališta na Stanovima u  70. minuti utakmice  Zadar – Dinama na  travnjak počele padati  baklje uz vatrogasce reagirao je i Ivan Jolić. Dotrčao  je do baklje i bacio je izvan  granica igrališta. Znao je  dobro Jolić da Zadru prekid  utakmice nikako ne bi odgovarao. Bio je Zadar u  naletu, a malo prije toga baš  je Jolić pogodio gredu.
– Bio sam blizu, pa sam  reagirao i izbacio baklju.  Nije tu bilo nikakve posebne  namjere – ističe 32-godišnji  napadač Zadra koji je u  Ulicu Hrvoja Ćustića došao  sredinom srpnja kao pojačanje u napadu.
– Stigao sam na preporuku  Krunoslava Rendulića, koji  je lani igrao za Lučko. Pomogao je i Jakov Surać,  kojeg dobro poznajem iz  vremena dok sam igrao za  Varteks.
Varaždinski dani
Upravo klub iz Varaždina  ima posebno mjesto u Jolićevoj karijeri.
– U Varteksu sam u prvom  navratu bio od 2002. do  2006. Igrali smo tri finala  Kupa, nastupali u Europi, u  Prvoj HNL smo bili u vrhu  ljestvice. To je bilo sjajno  razdoblje moje karijere i baš  zbog toga još teže mogu  prihvatiti ono što se dogodilo s Varteksom. To je  stvarno tužna stranica hrvatskog nogometa.
Za Jolića u Hrvatskoj nije  bilo boljeg kluba od Varteksa.
– Varteks je tada bio pojam  od kluba. Kada sam 2006.  odlazio iz Varaždina  imao sam ponude Hajduka i Rijeke, ali smatrao sam da u Prvoj  HNL mogu igrati samo za Varteks. Tada mi  se nijedan hrvatski klub nije  činio boljim i zato sam  otišao u Izrael.
Točnije u Hapoel iz Tel  Aviva s kojim je Jolić osvojio Kup. S Interblockom  je u Sloveniji osvojio dva  Kupa i Superkup, potom je  u Albaniji sa Skenderbeuom osvojio prvu titulu  prvaka tog kluba nakon 80  godina, a lani je završio na  Cipru (Anagennisi Dherynia). Tamo nije bilo sjajno, Jolićev klub ispao je u  drugu ligu. Konačno, na red  je došao Zadar.
– Nekoliko dana smo razgovarali i pregovarali. Na  kraju smo se dogovorili i za  sada sam zadovoljan.
Makar Zadar s dva boda u  pet kola ne stoji dobro na  ljestvici?
– Naravno da s dva boda  ne možemo biti zadovoljni.  Morali smo imati barem jednu pobjedu. Recimo, onu u  prvom kolu protiv Osijeka.  Hajduk i Dinamo možda  nismo mogli pobijediti, ali  Osijek smo trebali. Opet, ne  mirim se ni s porazom od  Hajduka i Dinama jer smo  na obje te utakmice mogli  izvući puno više.
Zašto Zadar još nema  pobjede?
– Jednostavno, trebali smo  svi zajedno bolje odigrati.  Bilo je i malo nesreće, malo  naših slabih reakcija i to je  to.
Je li razlog lošem početku  igra sa samo jednim napadačem?
– Ne znam, prerano je za  takve analize. Meni nije nepoznanica ovakav sistem  koji igra Zadra, s jednim  napadačem i dvojicom povučenijih napadača ili ofenzivnih veznih. To je sustav  igre u koji se trebam uklopiti, a ne razmišljati o tome  trebamo li igrati ovako ili  onako.
Potentna momčad
Dobar dio priprema Jolić  nije odradio sa Zadrom već  je trenirao samostalno čekajući angažman nakon povratka s Cipra.
– To što nisam bio sa  Zadrom od početka priprema nije problem jer imam  program po kojem individualno radim svaki dan. Tako sam radio i prije dolaska  u Zadar. Nogomet je moj  posao i činim sve što mogu  da bih svaki dan bio spreman za trening, odnosno  utakmicu.
Sve upućuje na to da  Zadar čeka borba za ostanak.
– Kako je krenulo tako se  čini. Ipak, ja ne strahujem,  siguran sam da ćemo ostati  u ligi.
Odakle taj optimizam?
– Zadar ima dobru, potentnu mladu momčad koja  može napredovati. Treba  nam što prije pobjeda i mnogo toga će se položiti. Vidjet  će te.
Koga pobijediti? Cibaliju,  Istru 1961…?
– Najbolje odmah u subotu Cibaliju. Mi smo nakon  pet kola zapravo na početku. Igrali smo s tri, možda i  četiri najjača kluba u Hrvatskoj i osvojili smo to što  smo osvojili. Sada na red  dolaze utakmice u kojima  nemamo pravo na pogrešku.  Poraz od Dinama nam se  može oprostiti, ali moramo  se naučiti nositi s pritiskom.  Više nemamo pravo na  kiks.