Sve za zdravlje i osmijeh najmlađih bolesnika

Iako radi u vrlo otežanim uvjetima, osoblje odjela nastoji kroz razumijevanje i toleranciju, maksimalo izaći u susret roditeljima i djeci. Vještinama prilagodbe iz situacije u situaciju nastoji u potpunosti zadovoljiti potrebe svih korisnika zdravstvenih usluga na Odjelu za pedijatriju

Iako je Zadar grad s dugom tradicijom zdravstvene njege, u kojem je početkom 19. stoljeća za vrijeme francuske vladavine postojao čak i medicinski fakultet, činjenica je da je do osnivanja prve dječje zdravstvene ustanove došlo tek nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine. Prvi pravi dječji odjel bio je smješten u prizemlju zgrade Centralnog laboratorija, ali se već 1951.g. seli u prostor današnje upravne zgrade gdje je ostao skoro 40 godina, kada konačno, 1989. godine prelazi u današnji prostor, u prvu modernu i namjensku zgradu, projektiranu po najvišim svjetskim standardima. Te, sada daleke, ’51. godine krenuo je nezaustavljiv rast i napredak pedijatrijske službe, jer se od tada konstantno povećavao broj kreveta i stručnog, educiranog osoblja, a i prvi se put formiraju mliječna kuhinja, odjelna ambulanta, dojenački odjel, kao i soba za majke dojilje. Taj “stari” odjel imao je niz manjih soba i bokseva, bio je ostakljen zbog bolje kontrole malih bolesnika, imao je svoju šok-sobu, biblioteku, a kasnije i prostor za dnevni boravak u kojem se održavala i nastava za bolesnu djecu, koju je dugo godina vodila prof. Smiljana Petričević.
Ipak, najveći je korak napravljen 1989. g. prelaskom u novu, posebno sagrađenu zgradu, za koju je sredstva osigurala tadašnja Tvornica specijalnih alatnih strojeva (SAS), a čime je na tada predviđenih 2.800 m2 ostvaren napredak u dijagnostičkom i terapeutskom smislu. Na žalost, već nekoliko godina kasnije, početkom rata situacija se mijenja i u ovu zgradu koja je doživjela i direktno granatiranje, smješta se Odjel kirurgije koji ostaje sve do kraja rata. U postratnom razdoblju zbog velikih građevinskih zahvata u samoj bolnici, privremeno su se tu nalazili i drugi odjeli, a trenutačno su u zgradi smješteni Odjel za kliničku citologiju, Odjel za očne bolesti te Odsjek za plućne bolesti Internog odjela, čime je drastično smanjen radni prostor Odjela za pedijatriju. (Korišteni podaci iz knjige “Stota obljetnica pokrajinske bolnice u Zadru 1887. do 1987.”)
Stvaranje stručnih timova
Što se tiče kadrovskog ustroja Pedijatrijske službe, on se razvijao paralelno s educiranjem i stručnim usavršavanjem zadarskih liječnika-pedijatara koji su samim tim bili i začetnici u svojim subspecijalističkim aktivnostima. Iako su pioniri bili dr. Peričić, dr. Nikolorić i dr. Bezić, ipak je svima nama najpoznatiji dugogodišnji voditelj ove službe, prof. Slavko Perović čijim je dolaskom 1953. godine počela aktivnost oko povećanja broja liječnika, tako da već nakon nekoliko godina dolaze dr. Marija Žuvić, dr. Boris Skitarelić, dr. Nebojša Bačić, dr.Vinko Stipić, dr. Vjera Valjin, dr. Martin Mikecin, a nešto kasnije i dr. Ivo Moković, dr. Damir Letinić te dr. Dorotea Krošnjar. Trudom i zalaganjem ovih liječnika koji su završavali uže specijalizacije, vremenom su otvorene subspecijalističke ambulante za kardiologiju, pulmologiju, nefrologiju, neurologiju, genetiku i gastroenterologiju.
Završavajući višegodišnje potrebne specijalizacije u navedene ambulante dolaze liječnici koji u njima rade i danas, a radi se od dr. Jošku Mišuliću, dr. Darku Radmanu, dr. Ines Rakvin te u novije vrijeme dr. Nevenu Miliću, dr. Nataši Skitarelić, dr. Sanji Delin, dr. Jasmini Figanović-Huljev te dr. Gordani Mustać, a trenutačno su na specijalizaciji dr. Vanja Troskot i dr. Tomislav Ledenko.
Bilo bi posve nepravedno ne spomenuti i ostale zdravstvene profile, posebno medicinske sestre, jer bi bez njih organizacija rada na odjelu bila nezamisliva, a koje svojim humanim i časnim radom doprinose dobrobiti djece i roditelja. Osim kroz težak i naporan smjenski rad uz krevet malih bolesnika koji je posebno složen s obzirom da se najčešće radi o djeci vrlo rane životne dobi pa je i njihova odgovornost tim veća, medicinske sestre nastavljaju skrbiti o malim bolesnicima i nakon njihova otpusta iz bolnice, kroz ambulantni dio rada. Kao neizostavni dijelovi stručnog tima, medicinske sestre u subspecijalističkim ambulantama sudjeluju u provođenju dijagnostičkih pretraga poput EEG-a, EKG-a ili vršeći kompletnu alergološku obradu djece s respiratornim problemima. Na odjelu djeluje i psihološka ambulanta u kojoj je nekada radila prof. Volga Švorinić, a koja je zbog iznimnog obima posla odnedavno počela raditi u dvije smjene, s obzirom da je uz dosadašnju psihologinju prof. Patriciju Padelin primljena i prof. Antica Petričić.
Razni segmenti djelovanja
Važan segment rada s djecom u zadarskoj bolnici zauzima i Odjel za neonatologiju koji je, iako formalno spada u Službu za ginekologiju i porodiljstvo, usko povezan s Odjelom pedijatrije s obzirom da u njemu rade pedijatri – neonatolozi dr. Ruža Lindinger, dr. Krešimir Baraka, dr. Linda Pavić i dr. Ivica Glavan, koji su sa svojim timovima, tijekom godina iznimnom stručnošću i požrtvornošću, podigli rad ove službe na zavidno visoku razinu.
U sklopu odjela radi i logopedska ambulanta gdje već godinama s djecom koja imaju govorne smetnje rade defektolozi – logopedi prof. Anđelka Ivanković i prof. Vesna Jakšić, a kao poseban kuriozitet moramo navesti da je nova zgrada pedijatrije jedna od rijetkih u našoj zemlji koja je već pri projektiranju, dalekovidnošću naših liječnika, dobila prostorije za rad s neurorizičnom djecom, tako da je u suradnji s Odjelom za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju zadnjih dvadeset godina zadovoljen i ovaj stručni segment.
Posebno priznanje
Teško bi bilo sada nabrajati sve radove, publikacije i ostale znanstvene aktivnosti zadarske pedijatrije, ali moramo navesti zanimljiv podatak da je još u bivšoj državi ova služba ušla u knjigu “Tko je tko u jugoslavenskoj pedijatriji” kao jedina izvanklinička služba, što je predstavljalo svojevrstan presedan. Ipak, ovaj je odjel ove godine dobio i jedno posebno priznanje, koje je u javnosti prošlo gotovo nezamijećeno, a radi se o prestižnom naslovu Dječji odjel prijatelj djece, u okviru akcije Za osmjeh djeteta u bolnici, koja je u Hrvatskoj pokrenuta u svibnju 1999. godine. Akcija ima za cilj ispunjenje zahtjeva iz Konvencije o pravima djeteta, uključuje humanizaciju bolničkih odjela i što je više moguće, zajednički boravak roditelja i bolesnog djeteta. Zadarski Odjel za pedijatriju petnaesti (15.) je odjel u Hrvatskoj s ovim prestižnim naslovom.
Organizacija rada
Iako živimo u vremenima kada se općenito smatra da zbog rastućih ekonomsko-socijalnih problema u zdravstvu dolazi do određene stagnacije, to se ne može reći za rad zadarske Opće bolnice koja već dulje vrijeme nizom aktivnosti, kako na stručnom tako i na prostornom planu, nastoji postići razinu pružanja usluga primjerenu jednoj takvoj ustanovi. Ipak, ono što zanima svakog roditelja, to je organizacija i kvaliteta rada službi za zaštitu zdravlja djece ili u ovom slučaju Odjela pedijatrije Opće bolnice Zadar. Svako je od nas najosjetljiviji na zdravlje svoga djeteta i htio bi mu pružiti ono najbolje, čega su svjesni i djelatnici ove službe koji već godinama nastoje zadovoljiti sve veće potrebe zdravstvene zaštite djece naše županije.
Shodno tome, već se dulje vrijeme kompletna zdravstvena obrada može obaviti kod nas, bez potrebe za putovanjima u veće centre, što je nekada bio čest slučaj. Ipak, treba uzeti u obzir da savjesna i detaljna dijagnostička obrada, osobito ako se radi o težim, kroničnim bolestima, zahtjeva i poseban i temeljit pristup, a samim tim i potrebno vrijeme, uz potrebito poštivanje određenih pravila. To znači da, kao i svugdje u svijetu, treba znati da pacijent na specijalistički pregled biva upućen od svoga liječnika primarne zdravstvene zaštite koji mu izdaje uputnicu, a s kojom se ovaj upisuje na listu gdje će ovisno o rasporedu za taj mjesec dobiti svoj termin. U interesu je i pacijenta, a i liječnika da taj proces traje što kraće i da se obavi na obostrano zadovoljstvo. Djeca koja se upućuju na bolničko liječenje, bivaju upućena od strane svog liječnika primarne zdravstvene zaštite ili liječnika hitne službe, također s uputnicom. Pacijenti koji nemaju zdravstveno osiguranje, koje inače potvrđuju iskaznicom i spomenutom uputnicom, na žalost sami snose troškove tretmana. U takvim situacijama osoblje nije u mogućnosti, postupiti drugačije jer u suprotnom samo snosi odgovornost za nepodmirene obaveze pacijenta. Međutim, iako radi u vrlo otežanim uvjetima osoblje odjela nastoji kroz razumijevanje i toleranciju, maksimalo izaći u susret roditeljima i djeci. Vještinama prilagobe iz situacije u situaciju nastoji u potpunost zadovoljiti potrebe svih korisnika zdravstveni usluga na Odjelu za pedijatriju.

 Marija Ljubičić, glavna sestra: BORAVAK DJECE I RODITELJA NASTOJIMO UČINITI ŠTO UGODNIJIM

* Iako je vaš Odjel proteklih godina postigao relevantnu razinu usluga, što bi još mogli napraviti za poboljšanje uvjeta rada?
– Kad su mi, ne tako davno, ponudili obavljanje dužnosti glavne sestre Odjela za pedijatriju osjećala sam veliku čast, ali i odgovornost koja se nalazi iza spomenute uloge. Dobro ste naveli da je proteklih godina Odjel zaista postigao brojne uspjehe i dodjele određenih priznanja. No, na tome ne treba stati, potrebno je trajno težiti poboljšanju uvjeta i kvalitete rada. Iako je ta kvaliteta pod utjecajem našeg sustava vrednovanja te naše razine znanja i stručnosti, kvaliteta zdravstvene njege kao područje odgovornosti medicinskih sestara, prioritet je koji nikako ne smije biti zanemaren. Na spomenuto utječe nekoliko čimbenika. Na neke sestre može utjecati, a na neke ne.
Vrlo često, a da toga nismo ni svjesni, ljude vesele male temeljne stvari, topli pristup, čista posteljina, dudica, brižno obilaženje, spontani neformalni razgovor kroz opuštanje u kojem je moguće i educirati roditelje o bolesti djeteta i ponašanju u bolnici. Da bi mogli raditi kvalitetno svaka sestra treba imati osjećaj empatije, postupiti najbolje u interesu pacijenta. Uz stručnost, tolerancija, strpljenje, empatija primarne su osobine svake sestre, koja svojim radom pozitivno djeluje na roditelje i dijete. O tome svjedoči svaka naša sestra.
Povećati broj sestara i podignuti stručnost
Međutim, valja napomenuti da na kvalitetu zdravstvene njege utječe i broj medicinskih sestara, koji je potrebno povećati. Uz povećanje broja, naš je primarni cilj, podignuti već postojeću razinu stručnosti, kvalitetnom edukacijom na svim područjima sestrinskog rada, od interveniranja u hitnim situacijama do komunikacije.
U skladu s tim na odjelu se kroz redovite mjesečne sastanke provodi trajna edukacija osoblja, kroz predavanja iz područja sestrinske djelatnosti te brojne tečajeve širom Hrvatske. Sve navedeno ima za cilj veći praktični i teorijski angažman, zajedničku izradu standarda koji će omogućiti svakoj novoj sestri lakše usvajanje načina rada na našem odjelu, a također i lakše praćenje razine kvalitete zdravstvene njege.
Kao što ste naveli, odjel funkcionira u vrlo skučenim uvjetima, oprema je dotrajala, namještaj poprimio vremešan izgled. Osobno sam mišljenja da ne smijemo stati na postignutim rezultatima te da je nedopustivo čekati neka “bolja vremena”. Svojim radom, entuzijazmom i uz pomoć dobrih ljudi, naših donora, nastojat ćemo odjel još više oplemeniti, kako bi naši mali bolesnici i njihovi roditelji boravkom bili još zadovoljniji. Potrebno je napomenuti da svaka njihova primjedba, zamolba, pomaže i doprinosi usmjeravanju našeg djelovanja prema poboljšanju kvalitete liječenja i zdravstvene njege.
* Koliki je udio sponzora u poboljšanju rada i kakva su vaša dosadašnja iskustva po tom pitanju?
– Zadovoljstvo bolesnika zdravstvenom njegom i liječenjem jedan je od indikatora kvalitete istih te u tom smjeru moramo usmjeriti naše djelovanje. Uz human, topao i stručan pristup osoblja, obnovljena sredina u kojoj borave djeca, doprinosi poboljšanju kvalitete liječenja i zdravstvene njege, što posljedično pozitivno utječe na zadovoljstvo roditelja.
Hvala sponzorima
Upravo u navedenom doprinos sponzora i donora ima iznimnu vrijednost u ostvarivanju zavidne razine opremljenosti i uređenja odjela. Naravno da u ovim teškim recesijom opterećenim vremenima svaka pa i minimalna pomoć, ne samo u novčanom, nego i u naturalnom, ali i volonterskom smislu uvelike doprinosi povećanju razine spomenutog. U ovom relativno kratkom vremenu moja su iskustva u tom smislu vrlo pozitivna.
Senzibilizacijom onih koji mogu dati svoj doprinos nastojat ćemo ulaganjem u inventar podignuti razinu kvalitete boravka djece i njihovih roditelja. Također, imamo u planu organizirati proslavu prve godišnjice dobivanja prestižnog naslova “Dječji odjel prijatelj djece” u okviru akcije Za osmjeh djeteta u bolnici.
* Na odjelu ovakvog tipa u svijetu je čest slučaj volonterskoga rada. Imaju li i naši ljudi usađen taj osjećaj?
– Među ostalim posebno bi istaknula Udrugu odgojitelja predškolske djece “Maraška”, koji svojim volonterskim radom u popodnevnim satima, nakon napornog rada u vrtićima, dolaze u našu igraonicu, olakšati djeci boravak u bolnici kroz igru i razne druge aktivnosti. Trenutačno u jutarnjim satima imamo stažiste radne terapeute, također dijelom volontere, koji u okviru svojih kompetencija pomažu djeci u bržem i lakšem oporavku. Stoga ćemo naše djelovanje usmjeriti isticanju potrebe za ovakvim profilima za rad s djecom u našoj igraonici.
Pomažu nam i učenici likovne sekcije “Pinel” Ekonomsko-biotehničke škole pod vodstvom prof. Katje Vladičić, koji su nedavno oslikali prostor naše ambulante za intervencije na odsjeku te donirali kupnju žaluzina kako bi djeci bilo ugodnije. Prošlu su godinu učenici djecu obradovali šarenom posteljinom i dekicama. Ne želim zaboraviti ni poznatu slikaricu Ines Jurin, udrugu Porat te mnoge druge koji su na razne načine tijekom prošlih godina pomagali naš odjel. To što je ovih dana naš odjel dobio posebno veseli izgled uvelike moramo zahvaliti Grafičkom studiju G, koji su nam oblijepili staklene površine crtanim likovima koje djeca vole.
Osobno se i u ime cijelog odjela zahvaljujem svima onima koji su nam na bilo koji način pomogli i pomažu u ostvarenju našeg cilja, a taj je da boravak djece i njihovih roditelja na odjelu učinimo što ugodnijim, sigurnijim, komfornijim, uz neizbježan odnos međusobnog povjerenja i poštovanja.

 Darko Radman, voditelj Odjela: VESELIMO SE POVRATKU NEKADAŠNJEG PROSTORA

* Kao višegodišnji voditelj ovog odjela, recite nam jeste li zadovoljni njegovim današnjim stanjem, kako stručnim, tako i prostornim?
– Prostornim uvjetima, naravno, nisam zadovoljan jer cijela je, nekada samo naša zgrada bila predviđena za potrebe djece. Zbog ratnih razaranja, promjene u organizaciji zdravstvene službe, ali i zbog nerazumijevanja prijašnjih uprava bolnice, ostali smo bez dobrog dijela prostora. Naša je borba nažalost bila nedovoljna i morali smo popustiti pod pritiscima. Unatoč svemu, uspjeli smo i u znatno skučenom prostoru zadržati visoku kvalitetu rada te čak dobiti i prestižnu titulu “Odjel – prijatelj djece”. Mi smo jedan od rijetkih odjela u Hrvatskoj gdje roditelji mogu ostati, ne samo deklarativno, već i stvarno od 0 do 24 sata uz svoje dijete. Imamo dva apartmana te četiri vrlo lijepo adaptirane i uređene sobe sa sanitarnim čvorovima za majke koje doje.
Liječničkim sam kadrom vrlo zadovoljan. Sve su to mladi i sposobni pedijatri koji su većinom završili i subspecijalizacije iz užih područja. To isto vrijedi i za ostale zdravstvene kadrove našeg odjela. Problem je oprema koju treba stalno obnavljati. Jako bi nam dobro došao još jedan ultrazvučni aparat, jer na ovom jednom radi čak 5 subspecijalista.
* Kako u budućnosti vidite vaš odijel?
– Odlaskom odsjeka za pulmologiju u njihove nove prostorije kada za to dođe vrijeme, imamo usmeno i pismeno obećanje, odjel će se proširiti u naše stare prostorije na drugom katu. Tada planiramo obaviti opsežnu rekonstrukciju tog prostora s dosta jednokrevetnih apartmana i maksimalno dvokrevetnih soba. Uz temeljito opremljen dnevni boravak i igraonicu, uvjeti za boravak djece znatno će se poboljšati.
* Ljudi su na djecu posebno osjetljivi. Što biste poručili roditeljima koji moraju potražiti pomoć na vašem odjelu?
– Znamo da je vrlo teško ostaviti dijete u bolnici. Mi ćemo se maksimalno truditi da vam tu bol olakšamo, a vas molimo za strpljenje i razumijevanje te poštivanje kućnog reda kako bi nam svima bilo lakše i ugodnije dok smo zajedno.