Najslabija karika

Kukuriku lanac SDP-HNS-HSU-IDS u narednom će periodu trpjeti žestoke udarce HDZ-a sve kako bi popustila neka od njegovih karika. Razumljivo, vladajuća stranka udara na trenutačno najslabiju kariku – predsjednika HNS-a Radimira Čačića, opterećenog suđenjem za prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama.
Naime, u predizborno vrijeme, a nakon brojnih afera, kada je birače teško uvjeriti u moralnost, pravednost i poštenje jer je stvoren opći dojam da postoji deficit takvih vrlina upravo u politici, Čačićev slučaj vladajući su prepoznali kao najkrhkiju kukuriku vezu.
Čačiću koji u Mađarskoj sudnici izjavljuje da zarađuje tisuću eura sutra će teško vjerovati i birači, a sumnjat će i u maglu i brzinu kojima se brani od krivnje iako odgovornost priznaje. Fascinira Čačićeva sposobnost da na savjesti nosi ljudske živote, a istodobno se vrlo aktivno i predano angažira u predizbornim aktivnostima Kukuriku koalicije.
Većina običnih ljudi teško bi stenjala pod tim teretom i ne bi mogla tako fantastično funkcionirati. Ili je Čačić uvjeren kako će se spasiti od zatvora ili je predizborna kampanja dio terapije kojom nastoji prebroditi doista tragičan trenutak u svom životu.
Gledano iz ugla SDP-a, najjače kukuriku karike, Čačiću je doista, sa suđenjem za vratom, ugrožena politička karijera, a s napadima na njega od strane HDZ-a indirektno se prlja i obraz ostalih u kukuriku savezu.
Nova zora koja bi, kako reče Milanović, trebala osvanuti Hrvatskoj upravo s dolaskom kukuriku stranaka na vlast tako gubi sliku čistog „svitanja”. U strankama oporbene koalicije vjerojatno su svjesni negativnog utjecaja Čačićevog slučaja, no zasigurno su procijenili da im je Čačić i s tim teretom od velike koristi. Pokazuje to i njegova oštroumna izjava da se ne treba bojati premijerkine metle ispred vrata oporbe jer da je ičega bilo odavno bi se HDZ njih uhvatio.
Tako Čačiću predstoji politička utakmica i čekanje drugog ročišta koje bi moglo biti nakon parlamentarnih izbora kada će se već znati njegova politička sudbina. Da se kojim slučajem nije zadržao u visokoj politici, u borbi za vlast i da je skrušeno otišao poručivši da bi dao sve političke pobjede ovoga svijeta samo da nije bilo kobnog dana kada je prouzročio smrt dvoje ljudi, možda bi se drugačije percipirao kao čovjek. Politka mu, naime, bez obzira kao se on sam osjeća, oduzima autentičnost emocija, a time i naklonost javnosti.
Čačić je izabrana meta HDZ-a već dulje vrijeme, a Milanović, lider najjače oporbene stranke ostavljan je na miru, odnosno umjesto njega se pogrešno ciljalo na predsjednika Josipovića.
Sada je i tome očito kraj jer je na predsjednika najjače oporbene stranke na Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama iz redova HDZ-a bačena sumnja da je obiteljski nasilnik!
I SDP je bez dokaza aludiralo da u vladajućoj stranci ima obiteljskih nasilnika, a javnost i žrtve nasilja u obitelji mogli su se samo zgražati nad razmjerima političke pohlepe koja predizborno zaslijepljena nije vidjela bit problema: stalna ubojstva žena, nasilje u porastu i skloništa za žene i djecu žrtve nasilja, pred financijskim slomom.
Najprije Čačić pa Milanović, a doći će red i na Hrelju i Jakovčića jer vidio je HDZ dok se bavi samim sobom, da je oporba počela mahati gospodarskim planovima i preglasno kukurikati…