Mlada Samantha Pedišić, nova nada bibinjskog pjesništva

Slika korisnika valentinam
Inspiracija su joj obitelj i rodne Bibinje
Ono što bih posebice još izdvojio kod naše Samanthe je ta njena ljubav za naše selo, ta želja da njeguje našu tradiciju, naš govor, naše običaje, ističe njen mentor Ante Sikirić
Krešimir BUKVIĆ
Samantha Pedišić:U Bibinjama se uvijek nešto događa

„Dođi na kafu“ prva je zbirka pjesama mlade bibinjske  pjesnikinje Samanthe Pedišić, koja će u izdanju Medicinske škole Ante  Kuzmanića biti objavljena sredinom prosinca. Brojat će trideset pjesama, napisanih u bibinjskom dijalektu, kao danas već zaboravljenom  književnom izričaju. Devetnaestogodišnja Bibinjka prva je, nakon gotovo 40 godina i pjesama poznatog mjesnog, a dakako i mnogo šire, pjesnika Ante Sikirića počela pisati dijalektom svojih predaka, doduše još  uvijek aktualnom u selu no ne i u svom izvornom obliku. Prirodno talentirana, vezana, kako kaže, za svoje mjesto, Samantha se jednog popodneva prije dvije godine uhvatila pera, ni ne sluteći koliko je nadarena. Napisala je svoju prvu pjesmu „Vrime od turistov“, spustila se s  kata u dnevnu sobu i pročitala ju majci Meri. 

- Mama me samo upitala: Samantha tko ti je to napisao? Nije mogla  vjerovati da su to bile moje riječi. A ja, nesigurna, zamolila sam ju da  odemo do gospodina Ante, da mu pokažemo što sam napisala. I eto,  tako je sve počelo. Ante je bio oduševljen, postao je moj mentor, a ja  sam od tada napisala 30 pjesama, prepričava mlada književnica. 

Čuvarica tradicije
Kako dodaje, inspiracija joj je u startu bila majka, njene životne šaljive dogodovštine, posebice vezane za robu koju je godinama prodavala  u svom butiku, nabavljajući ju s raznih strana svijeta, a onda se prebacila i na druge teme, literarno se zadržavajući u svom selu bez kojeg,  naglašava, ne bi ni mogla zamisliti život.

- Za ovo me selo sve veže i ne bi ni mogla zamisliti da živim negdje  drugdje. Ovdje mi je obitelj, ovdje su mi prijatelji. Isto tako, u Bibinjama se uvijek nešto događa, inspiracija za pisanje mi svakako ne nedostaje, pogotovo zato jer ovdje jako držimo do naše tradicije i do naših  običaja, ističe Samantha i dodaje da ju je s dijalektom upoznala baba  Rajka. 

Ono što je još važno za naglasiti je činjenica da mlada pjesnikinja  piše u rimi, najčešće duhovita ili bolje rečeno ironična, pa nije rijetkost  da njene književne večeri obiluju smjehom i veselom atmosferom. 
Do sada je pet puta recitirala, jedan put u svojoj školi (Medicinskoj  školi Ante Kuzmanića), dva puta u svom selu na književnoj manifestaciji „Domaća besida“, jedan put u Ateljeu Benini te ovoga ljeta u Kninu  na književnom natjecanju „Stijeg slobode“, gdje je osvojila drugo mjesto. Prvi je bio mentor joj Ante Sikirić.
Priznanje mentora
- Prva misao koja mi je prošla kroz glavu kada mi ju je Meri dovela je  bila: ova mala mora pojisti još puno pomidori prije nego li pjesnički  stasa. No, kada mi je pročitala svoje dvije, tri pjesme, zaključio sam da  sam bio u krivu, da ispred sebe imam rođenu pjesnikinju. Sjećam se, u  početku je imala tremu no uz moju potporu je krenula hrabrije naprijed. Sve što napiše mi donese da pogledam, prije svega zbog toga što  piše u dijalektu. Ako je malo van govora koji su govorile naše babe i  prababe, to znam malo promijeniti no uglavnom, nema tu potrebe za  nekim intervencijama, naglašava mentor Ante Sikirić i dodaje da osim  što piše, Samantha i izvanredno recitira.  

Spomenuto, majka je bila prva inspiracija mlade pjesnikinje, no talent za pisanje je, kako Meri ističe, dobila od oca Velimira.

- Otac joj je nadaren, stalno je nešto pisao, iskrena je majka. 
Osim što piše, Samantha je i odlična učenica, a uz školu (5. razred  srednje) stigne pomagati i majci oko turista.
 Uskoro i zbirka

- Ono što bih posebice još izdvojio kod naše Samanthe je ta njena  ljubav za naše selo, ta želja da njeguje našu tradiciju, naš govor, naše  običaje, posebice u kontekstu činjenice da su danas ti običaji, ta tradicija, sve manje i manje zastupljeni u našim životima, a pogotovo među  mladima. Stoga je njena pojava, njeno pisanje itekako važno, itekako  dobrodošlo. Njene su pjesme rasadnici našeg mjesta što danas prepoznaju ne samo ljudi vezani za književnost već i svi ostali koji su ju čuli  da recitira. Ljudi me stalno zovu: da di je ta mala, kada će izdati zbirku,  dodaje Sikirić. 

Samantha izdvaja njoj omiljene dvije pjesme, prvu koju je napisala:  „Vrime od turistov“ i „Pismu o dva brata“, iskreno priznajući da ju je  bilo jako sram kada se počela pojavljivati pred publikom.

- Bilo me prvo sram, moji prvi nastupi su bili itekakav šok za mene,  nisam mogla vjerovati da ja nastupam i čitam svoje pjesme, a pogotovo  da ću i zbirku izdati no sada sam se već navikla na sve ovo što mi se  događa, zaključuje mlada pjesnička nada.  

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)