Rastegnula sam remen

Stegnimo remen! Stegnimo remen!, stalno mi zvoni u ušima. Pa sam se bacila na dijetu. Valjda je predsjednik vlade trebao najaviti kolektivnu dijetu da ja zaozbiljno shvatim kako ta dva-tri-četiri kila izgledaju nakaradno. Nisam debela, onako taman, ali ja sam sebi ufilmala da mi to oko štumka predstavlja problem. Pa sam na sve moguće način odlučivala skinut taj izdajnički višak koji se ne vidi kad je zakamufliran u robicu ali mi ždere živce svaki put kad se skinem i pogledam slučajno u ogledalo. Pa sam neuspješno pokušala ići u teretanu što se pokazalo kao velika greška jer sam se čak i utegom opizdila po nozi, pa sam probala s prijateljicom trčat, pa se uspostavilo da samo zabušavam i usporavam… I rekla sam po sto puta da ću maknut ogledalo iz kupaone, ali triba čovik imat i misto di se može zeru pogledat pa vidjeti jesu li mu narasle obrve, dlake u nosu, ispod pazuha i sl…
Uglavnom, odlučila sam se na dijetu. I to rigoroznu. Mesnu, UN, mjesečevu, sunčevu, ramazansku i sve one vjerske, nevjerske, vegetarijanske, sportske i nesportske… nije bitno koja je, glavno da je djelotvorna…
I izdržala sam puna četiri dana. Dok nisam počela afanavati i skoro pa gristi sve oko sebe. Ufilmala sam da remen moram stegnuti za tri rupice. Pa taman padala u nesvijest. I došla sam do toga da sam stegnula jednu rupicu, ostala bez zraka i skoro završila na hitnoj. Jer nema šanse da više od Curavića zadržavam dah ni pod vodom ni na suhom.
A onda sam okrenula na dnevnik i vidila ministra financija kako govori. On i njegovih 150 kila. A onda sam skužila da je lako govoriti o stezanju remena kad imaš poputbine za cijelu ziu. Neki od njih bi komotno mogli prespavati zimu bez korice kruha a da im se ništa ne dogodi. I na proljeće bi se probudili vitki i fit, otišli malo u teretanu i u punom sjaju dočekali ljeto…
Mislim da je parola “stegnimo remenje” izmišljena upravo zbog političkog vrha. Od đanđe su im trbusi svima poveći. I očito je zašto su odjednom počeli propagirati bušenje rupa na remenju. Povećan kolesterol zeznuta je stvar, pogotovu kad uđeš u neke godine, one najbolje. Pa su se zabrinuli za svoje zdravlje i odlučili cijelu državu staviti na dijetu. Pa tko preživi – preživi.
Pala sam u očaj. Sjela sam u auto i otišla u megalomanski hipermarket opskrbiti se hranom. U potrošačku košaricu natrpala sam svega. Čokolade, keksa, bombona, čipseva i svega onoga što deblja.
I natukla sam se kao jednom u srednjoj školi. Toliko da mi se skoro došlo povraćat. Bespomoćno sam u blaženstvu ležala na kauču i gledaući filmove dočekala jutro. Onako sita, već prištava od šećera koji mi je udario u obraze. Opustila sam remen na novim hlačama maksimalno koliko sam mogla i krenula na posao. Sita. Zadovoljna. Puna hormona sreće kao žena koja je noć prije dobila porciju seksa. I dan mi je bio vedar i nasmijan. Nisam se zamarala kilama, recesijama, koncesijama i sličnim zvizdarijama. Ja jednostavno ne funkcioniram gladna, a remen nek stišće onaj koji ima problema s kolesterolom, onaj kome će ukinuti besplatno parkiranje, vozača….