TONI CETINSKI: Ne brinite se, dolazim sutra u Zadar!

Jedan od najpopularnijih pjevača u zemlji, ali i šire – Tony Cetinski ovaj petak 24. studenog po prvi puta nastupa u Ilirijinom Arsenalu. Nagrađivani glazbenik za zadarsku će publiku napraviti svojevrstan presjek karijere, prisutni će u najvećem zadarskom multimedijalnom prostoru biti u prilici uživati u hitovima koji su obilježili njegovih prvih 27 godina na estradi. U razgovoru za Zadarski list Tony se rado prisjeća brojnih dosadašnjih nastupa u Zadru, svog velikog prijatelja i kolege Toše Proeskog, komentira i neka nova lica na estradi poput omiljenog mu Zadranina Jure Brkljače, kao i obično bez „dlake na jeziku“, iskren, baš onako kako i pjeva.

Nevjerojatne devedesete
* U Zadru ste puno puta nastupali, na raznim lokacijama, i manjim i većim. Možete li nam napraviti nekakav rezime, izdvojiti neki nastup koji vam se posebno urezao u sjećanje?
– Stvarno je teško izdvojiti jedan od mnogih nastupa pred zadarskom publikom. Nevjerojatna je činjenica da smo 90-tih godina imali tako velik broj poklonika i koncerata pa se znalo dogoditi da smo u jednoj sezoni imali samo u Zadru i okolici preko 50 nastupa, što komercijalnih, što humanitarnih od kazališta preko nekadašnjeg Saturnusa pa do trgova. Stvarno nevjerojatno. Zadarska publika je iskrena, srčana, glasna i opuštena. Sjećam se jako dobro svakog prijema Zadrana kao domaćina i publike koja jako dobro zna što želi.
* U Arsenalu ste već bili no ne samostalno?
– Da, bio sam jednom, no ovo će biti moj prvi samostalni koncert.
* I što nam pripremate?
– Biti će to presjek svih mojih 27 godina svirki.
* Dugo ste na estradi, dugo i na vrhu pa me zanima jeste li se umorili, pokreće li vas još uvijek isti zanos, ljubav prema glazbi?
-Još uvijek me sve to ispunjava i ne dozvoljavam si da to ikada pređe u rutinu. Od rutine zazirem kao vrag od tamjana. To ne volimo ni mi na pozornici a ni publika. Svaki je koncert priča za sebe, zato nas sve to još uvijek ispunjava i veseli.
* Ipak vjerujem da se nešto mijenja s godinama. Konkretno koji segment vam je nekad bio bitan a sada nije i obrnuto?
– Promocije i fotografiranja kao i snimanje spotova me nikada nisu veselili ali znam da su nužni aspekti našeg posla. Puno nam je draže svirati i pjevati.
* Puno je novih lica na estradi, rekao bih da je bitka za publiku okrutna pa, htjeli ili ne, i zvijezde vašeg kalibra ne mogu više "tek" pjevati. Treba objavljivati fotkice, izmišljati skandale, gostovati po medijima…Zanima me koliko je tih novina, da se tako izrazim, i u vašem profesionalnom zivotu?

Pjesma najjača karta
– Hvala Bogu da nikada nismo morali ići na kartu skandala i sličnih načina promocije nego nam je uvijek najjača karta bila pjesma. Nikada nećete moći čuti broj humanitarnih akcija i koncerata koje smo uspješno odrađivali i odrađujemo jer jednostavno to činim iz srca i to je nešto što me jako ispunjava i daje mi smisao postojanju, a ne govorim o tome niti ih brojim. To nećete niti vidjeti na naslovnicama jer to očito nije današnjem novinarstvu interesantno. Naslovnice uglavnom dobijete ako ste se rastali ili ne daj Bože doživjeli neku tragediju.
* Puno je novih lica na estradi, rekao bih da su u "igri" neki novi klinci. Meni osobno neki jako dragi, posebice ovaj zadarski dvojac Elena Stella i Jure Brkljača. Zanima me, a vjerujem da ste tu itekako kao mentor u Voiceu kopetentni dati svoj sud, što mislite o njima no i ostalim nadama hrvatske estrade? Što bi jedan "stari morski vuk" mogao reći ovim mladim glazbenim nadama?
– Savjete dajem i davati ću isključivo u četiri oka, ne toliko javno. Jako mi je drago kada vidim da su ti savjeti urodili plodom. Ipak, kada već inzistirate evo jedan općeniti savjet – da budu svoji koliko god to nekada bilo teško i naoko kontraproduktivno. Uvijek je najbolje ostati svoj i iskren pred samim sobom pa tako i pred ljudima. To je najveća vrijednost.
* Spomenuo sam dvoje zadarskih glazbenika no zanima me ima li koje lice koje bi vi izdvojili?
– Ima ih jako puno iako se možda ne čini tako. Na Juru Brkljaču sam slab i za njega sam siguran da će biti na duge staze uspješan ako bude uporan i strpljiv. Specifičan je i nema nikoga tko mu je sličan. Tu je i Marko Kutlić, također mladić s divnim osobinama i vrijednostima koje su mu roditelji još davnih dana usadili u odgoju. Ma ima ih još, ali teško je sada sve spomenuti i lako bih mogao nekoga slučajno zaboraviti.

Dežurni dušobrižnici
*Postoji jedna odlična izreka da se ne trebamo bojati jakih već slabih pa ovo pitanje nije upućeno vama no u tim ste krugovima pa vjerujem da znate, osjećaju li se neke vaše kolege ugroženo nekim novim licima, što se priča i može čuti po tom pitanju?
– To se najbolje osjetilo kad nam se pojavio Toše. Zvali su me neki ljudi koji su predstavljali struku i kao štitili interese hrvatskih glazbenika tada i postavljali jako glupa pitanja poput: zašto sam se odlučio baš njega podržati, a ne nekog našeg….? Ostao sam šokiran. Što to u glazbi znači „naše“ i „njihovo“. Momak je bio iznimno talentiran, zgodan, veliki humanitarac bez imalo zlobe u sebi spreman svima pomagati i iz jedne skromne obitelji s nimalo lakim materijalnim statusom i samo mu je nebo bila granica. Ja sam te dotične dušebrižnike pitao: zašto vas ta moja podrška i ljubav prema tom momku toliko smeta? Naravno odgovor je izostao. Nisu mi ništa rekli i time su mi jasno rekli baš sve. On je bio prevelik za sve na našoj sceni upravo zbog svih onih osobina koje je posjedovao. I nakon njega što se desi? Pojavi se divna cajkaška muzika koja nema nikakve veze s glazbom nego…., ma ne mogu čak ni opisati taj fenomen kod nas. Pa ljudi moji to se ni u Srbiji ne sluša već odavno. Ali eto mi volimo valjda biti odlagalište glazbenog otpada, nadam se ne još zadugo.
* Složio bih se, lijepo rečeno. Nego, recite mi još, na čemu sad radite, što vas u zadnje vrijeme zaokuplja, koji projekti?
– Imam puno planova i konkretnih projekata, ali posao me naučio da ne govorim ništa prije vremena.
* I na kraju, što je s prometnom nesrećom, ima li nekakvih novih detalja koji bi mogli utjecati na koncert? Može li se zadarska publika sa sigurnošću pripremati za koncert ovaj petak.
– Mogu vam samo reći da dolazim i da se ne brinete. Koncert će biti najbolji način da se zahvalim svim dobronamjernicima i svojoj publici na velikoj podršci i razumijevanju cijele situacije. Publika me podigla i natjerala da shvatim kako ipak treba ići dalje, a ostalo je sve u Božjim rukama.