Unatoč i tada teškim vremenima često je svojim osobnim sredstvima pomagao hrvatskoj knjizi i umjetnosti. Ulaganje u svoju kulturu, tradiciju, jezik temelj je opstojnosti jednog naroda. Zmajević je to znao, ističe sveučilišna profesorica i proučavateljica Zmajevićeva djela Vanda Babić
Prije 284 godine u neposrednu blizinu Zadra su se, nastojanjem barskog i zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića, doselile prve arbanaške izbjeglice sa skadarskog područja. Tako je počela jedna prekrasna i hrabra priča nadbiskupa koji je radio puno i žrtvovao puno za ovo naše područje, hrvatstvo i katoličku vjeru. Osim zasluge za doseljavanje Arbanasa u Zadar Zmajević se borio za očuvanje glagoljice i hrvatskog bogoslužja, dao je u zadarskim Arbanasima sagraditi svetište Gospe Loretske, bio važan kulturni djelatnik te se zalagao za otvaranje hrvatskog sjemeništa u Zadru koje je otvoreno iza njegove smrti, ali danas nosi njegovo ime. Na današnji dan, 23. prosinca, slavimo rođendan ovog velikana zadarske i hrvatske povijesti. U povodu obilježavanja dana rođenja nadbiskupa Zmajevića razgovarali smo s jednom od najvećih proučavateljica života i rada nadbiskupa Zmajevića, kao i njegovog rodnog mjesta Boke kotorske, doc. dr. sc. Vandom Babić. Uz razgovor o Zmajeviću, poznatom zaštitniku hrvatstva i katoličke vjere dotaknuli smo se i aktualnih tema Hrvata u dijaspori te nekih drugih tema.
Možete li nam ukratko reći nešto o životu Vicka Zmajevića, njegovu radu i značaju za Hrvate u vremenu u kojem je živio?
– Vicko Zmajević bio je posebna osobnost, pun duha, svestran, obrazovan i nadasve odan svom pozivu, svojoj Crkvi i svom narodu. Zasigurno je jedan od istaknutijih Zadrana 18. stoljeća, osoba koja je svojim autoritetom pridonijela duhovnom razvoju hrvatske kulture uopće, a u crkvenoj povijesti ili pak povijesti zadarske nadbiskupije njegov rad je nezaobilazan. Rođen u Perastu, 23. prosinca 1670. godine, studij teologije završio je u Rimu, a đakonski red primio je 13. veljače 1695., te je zaređen i imenovan peraškim opatom starodnevne benediktinske opatije sv. Jurja, otočića ispred Perasta te peraškim župnikom i to 17. studenoga 1695. Papa Klement XI. imenovao ga je 18. travnja 1701. barskim nadbiskupom, primasom srpskim i apostolskim izaslanikom za Albaniju, Srbiju, Makedoniju i Bugarsku. Nakon dvanaest godina napornog ali plodnog rada Zmajević je bio postavljen za zadarskog nadbiskupa također za pape Klementa XI. i to 30. kolovoza 1713.
Zauzimanje za Arbanase
Od tada pa do svoje smrti Zmajević je neumoran borac za očuvanje Rimokatoličke crkve, rimokatoličkog nauka kao i hrvatske kulture, jezika i tradicije a prije svega čovjeka koji je u tim vremenima na prostoru cijele Dalmacije bio u mnogočemu stavljen u iskušenja. Važno je napomenuti kako je Zmajević sam tražio premještaj i baš je tražio Zadar što nam govori kako je već onda imao zacrtane ciljeve svojeg djelovanja na korist svojoj Crkvi i svom narodu.
Dakle, nakon problema s rođakom Vickom Bujovićem, Vickov brat Matija odlazi u Rusiju, a Zmajević traži premještaj i papa Klement XI. ga, u kolovozu 1713. godine imenuje zadarskim nadbiskupom. Od tada pa do kraja svoga života Vicko Zmajević djeluje u tri pravca: do kraja života vodi bitku sa shizmaticima i hereticima, posebno se brine oko Arbanasa i nesebično radi na njihovu doseljenju u zadarsko predgrađe te je začetnik ideje i osnivač hrvatskog sjemeništa čije otvaranje nažalost nije doživio, a nezaobilazna je i njegova briga oko hrvatske knjige i umjetnosti uopće. O Vicku Zmajeviću može se i treba govoriti dugo za što ovdje nemamo prostora, no, već činjenica da se i danas sjećamo njegova rođendana govori sama za sebe.
Da bismo razumjeli i vrednovali sav njegov rad moramo poznavati ne samo vrijeme u kojem je živio, povijesna događanja u Dalmaciji u 17. i početkom 18. stoljeća već i sredinu u kojoj je rođen, odrastao, dakle bokokotorski prostor i Perast, potom utjecaj njegova strica, značajnog bokeljskog književnika i nadbiskupa barskog Andrije Zmajevića, kao i utjecaj hrvatske književne i kulturne tradicije. Utjecaj sredine u kojoj je rođen i odrastao formirao je njegov odnos prema vjeri, poglavito njegov odnos prema Katoličkoj crkvi i štovanju Majke Božje, prema jedinstvu Crkve kao i utjecaj blizine pravoslavnog vlaškog pučanstva koje je rezultiralo njegovom odlučnošću u borbi protiv shizmatika i heretika. Njegov stric Andrija Zmajević imao je posebnu ulogu u njegovu odgoju i obrazovanju a poglavito u formiranju njegova odnosa prema katoličkoj vjeri, Katoličkoj crkvi te njezinom utjecaju na bokokotorski puk kao i stvaranju njegova odnosa prema jedinstvu Crkve, prema tadašnjoj Mletačkoj Republici a posebno ljubavi prema umjetnosti. Uglavnom, štovanje Majke Božje utkano je u hrvatski duh i hrvatskog čovjeka. Vicko Zmajević rođen je u “okrilju Gospe od Škrpjela” inače najjužnijeg hrvatskog marijanskog svetišta, a za svoj vječni počinak odabrao je crkvicu Gospe od Zdravlja dok njegove propovijedi otkrivaju posebnu ljubav prema Majci Božjoj. Svoj ovozemaljski život završio je u 75. godini 11. rujna 1745. godine.
Podržavao kulturu i obrazovanje
Možete li nam reći nešto i o kulturnom djelovanju nadbiskupa Zmajevića?
– U tom smislu posebno je puno radio i puno davao. Unatoč i tada teškim vremenima često je svojim osobnim sredstvima pomagao hrvatskoj knjizi i umjetnosti. To bi i danas mogao biti poticaj onima koji imaju. Ulaganje u svoju kulturu, tradiciju, jezik temelj je opstojnosti jednog naroda. Zmajević je to znao. Vrijeme u kojem živimo bitno je različito od Zmajevićeva u mnogočemu. Posebno u našem odnosu prema našem bitku, prema sebi samima. Njegovo pismo koje dajemo u prilogu odgovor je na mnoga pitanja. Ulagao je mnogo u obrazovanje, ali i u obnavljanje mnogih sakralnih objekata po Zadru i okolici. Podržavao je i pomagao mnogim osobama iz književnog i kulturnog stvaralaštva onog vremena. Najbliže je bio povezan sa svojim zadarskim kanonikom i generalnim vikarom Ivanom Tanzlinglerom Zanottijem (1651.1732.), piscem hrvatskog trojezičnog Rječnika talijansko-hrvatsko-latinskoga. Zmajević mu pomaže i bodri ga u radu, a iz zahvalnosti, Tanzlingler ostavlja svoju imovinu i književna djela novoosnovanom Zmajevićevu hrvatskom sjemeništu i zapisa u svojoj Slovnici, “jer u Zadru svi Hrvati jesmo”. S Nadbiskupom se dopisivao i posvetio mu svoju poemu Uzdasi Mandaljene pokornice (Mleci, 1728.), Ignjat Đurđević (1675.-1737.) U posveti se ističe da s time izriče svoju zahvalnost svom bokeljskom prijatelju koji mu je djelo u rukopisu pregledao, zavolio i omogućio tiskanje.
Tomo Babić, bosanski franjevac, svoje je glavno djelo Cvit razlika mirisa duhovnoga (Mleci 1726.) napisao na korist duhovnu našega naroda Slavnoga i jezika Arvackoga, a posvetio ga je Prisvitlom i pripoštovanom Gospodinu Vicencu Zmajelovichu, arcibiskupu zadarskomu. Osim toga, Zmajević je u zavjetnoj crkvi Gospe od Kaštela (Zdravlja), kao njezin osobiti štovalac, ukrasio i postavio na oltar Gospinu sliku Blaža Jurjeva, Zadranina iz 1447. te je vratima od kovanog željeza odijelio okruglo svetište, a na vratima je postavljen njegov grb. Crkvu je posvetio 20. listopada 1726. godine i pobrinuo se da Gospino svetište bude pripojeno Lateranskoj bazilici u Rimu (1736.), na temelju čega je obdareno mnogim oprostima. U stolnoj crkvi sv. Stošije posvetio je barokni oltar, 29. listopada 1717., a posvetio je i crkve u Pakoštanima, Ždrelcu, Tkonu, Banju na otoku Pašmanu i Molatu. U crkvi sv. Donata (10. st.), kod restauracije između prizemlja i galerije dao je sagraditi mramorno stubište, scala santa, koje je prije bilo drveno, a u njezinoj unutrašnjosti nalazi se nadbiskupov grb i natpis iz 1733. godine. Prigodom uspinjanja stubištem dobivao se oprost koji je Zmajević isprosio kod Sv. Stolice.
Kipovi četvero zaštitnika Zadra
Za svoga nadbiskupovanja ispunio je i zavjet starih Zadrana protiv kuge, učinjen 1632. godine, gdje je u crkvi sv. Krševana na glavnom oltaru postavio četiri kipa od bijelog mramora. Oni predstavljaju četiri glavna zadarska zaštitnika, sv. Krševana, sv. Šimu, sv. Stošiju i sv. Zoila. Posebno se zalagao za starohrvatsko bogoslužje i glagoljicu s obzirom na to da je preko staroslavenske službe Božje nastojao pripadnike istočne crkve prevesti na uniju i upravo je on začetnik ideje o osnivanju hrvatskog sjemeništa u kojem će se učiti staroslavenski jezik i glagoljica. Nažalost nije doživio otvaranje Sjemeništa, ali je prvi zatražio da se osnuje sjemenište gdje će gojenci biti i narodnosti hrvatske i klera hrvatskoga i učiti na hrvatskom jeziku koliko je potrebno da se katolička vjera uščuva među katolicima i raširi među Turcima i shizmaticima.
Otvaranjem hrvatskog sjemeništa, svibnja 1848. godine, Zadar je dobio ustanovu u kojoj su se odgajali hrvatski svećenici i koja je svojim djelovanjem odigrala povijesnu ulogu u vjerskoj, kulturnoj, prosvjetnoj i rodoljubnoj formaciji našeg glagoljskog svećenstva, a preko njega i cijelog hrvatskog bića na tim prostorima. Zmajevićeva književna ostavština do sada je bila slabo poznata i istražena. Njegova zbirka propovijedi Razgovor duhovni, pisana hrvatskim jezikom nije ušla u krug hrvatske barokne propovjedne književnosti iako joj je, po svim čimbenicima upravo tu i mjesto. Njegova zbirka pjesama Musarum Chorus, iz 1694. godine posvećena Antonu Zenu, pisana je tečnim latinskim jezikom i ističe se elegantnom dikcijom, ali i izvještačenim i kitnjastim jezičnim izrazom. Izuzetno književno vrijedno mu je pismo koje je pisao bratu i koje je tiskano pod naslovom Lettera politico morale…, iz 1713. godine, na talijanskom jeziku. Ono je stilski dotjerano, puno mudrosti i Zmajevićeve životne filozofije, bogato je sentencama, aforizmima i raskošnim baroknim frazama i kao takvo zauzima vrijedno mjesto u njegovoj književnoj ostavštini. Razgovor između Katolika i Srbina (1720.) i Zrcalo istine (1721.) važna su mu povijesno-politička djela koja oslikavaju probleme onoga vremena i u kojima se Zmajević bori protiv uvođenja pravoslavne hijerarhije u Dalmaciji.
Okupiti djela na jednom mjestu
Zmajević je u Zadar doveo Arbanase, koliki je njegov značaj za njih? Koliko je snažno sjećanje i štovanje na Zmajevića među današnjim Arbanasima u Zadru?
– O tome bismo mogli imati poseban razgovor. Gospodin Enio Grdović, predsjednik Društva zadarskih Arbanasa mogao bi podosta o tome reći. On je sudjelovao u organiziranju i njihovu dolasku u Zadar kao i njihovu naseljavanju u Zemunik te nakon što je zadarski kanonik Ivan Grisogono ustupio svoj posjed u blizini kvartila sv. Marka, dakle u današnje Arbanase. Osim što je izgradio Župnu crkvu i župni stan posebnim dokumentom osigurao je arbanaškoj djeci obrazovanje u novoosnovanom hrvatskom sjemeništu koje je otvorio 1748. njegov nasljednik Karaman. Kako bi ih zaštitio mnogima je upravo Zmajevićev palac bio dom dok se čekao pravi trenutak za njihov premještaj u Zadar. Nadam se da će zajedno i Nadbiskupija i Društvo Arbanasa, poraditi na tome da upravo Zadar i Nadbiskupska knjižnica bude mjesto gdje ćemo skupiti sva njegova djela, koja se, kao što je poznato, nalaze od Perasta do Rima, Venecije..
Osim Vicka Zmajevića poznata ste proučavateljica kulturne baštine i književnosti Boke kotorske, ali i dijelova hrvatske dijaspore. Možete li se osvrnuti na trenutačno stanje i život Hrvata u Boki kotorskoj, ali i Bosni i Hercegovini.
– Istina, podrijetlom sam Bokeljka i otud moje posebno zanimanje kako za hrvatsku kulturnu baštinu Boke tako i za ostala hrvatska autohtona područja. Boka je kotorska i hrvatska baština i to velika i neprocjenjiva. Jedan istaknuti povjesničar umjetnosti i moj prijatelj zna reći: “Ja Boku ne mogu drugačije gledati nego kao dio Dalmacije.” I to je sva istina koja nikog ne bi trebala vrijeđati. Danas s crnogorskim vlastima surađujemo na očuvanju hrvatske baštine ali i u nekim zajedničkim projektima u međusobnom povezivanju te naslanjanju hrvatskog i crnogorskog naroda i kulture. Posebno surađujemo s Institutom za crnogorski jezik te njihovim znanstvenim kadrom. Značajno je reći da u Boki kotorskoj djeluju hrvatska kulturna društva, da imamo svoju političku stranku Hrvatsku građansku inicijativu što znači da aktivno sudjelujemo i u političkom životu, a ostvareno je da i naša djeca imaju nastavu iz hrvatskog jezika povijesti i kulture. To je veliki pomak u odnosu na dane Domovinskog rata kada je hrvatski narod u Boki podnio velike muke i proganjanja o čemu svjedoče mnoge obitelji koje su tijekom Domovinskog rata ostavile Boku i svoj mir našle u Splitu, Zagrebu, Rijeci i Puli. Osim toga na hrvatskim sveučilištima držim kolegij o kulturi i književnosti Boke tako da su naši studenti dobro upoznati s hrvatskom baštinom tog područja. Život Hrvata u Bosni i Hercegovini je, čini mi se, drugačije intonacije.
Bokeljsku situaciju poznam bolje i aktivno. O životu Hrvata u BiH mogu reći ono što sam vidjela u posljednje dvije godine. Sam pokušaj deložacije kardinala Vinka Puljića govori puno. Srednjobosanski kanton, poglavito grad Vitez gdje žive Hrvati najrazvijeniji je dio u Bosni i po podatcima tamo nema niti jedan nezaposleni Hrvat. Slično mogu reći i za zapadnu Hercegovinu. Obišla sam gotovo sva najstarija hrvatska marijanska svetišta, samostane, izvore hrvatske duhovnosti, bila sam i u Sarajevskom kantonu, posebno u Sarajevu, ali i u Mostaru. Ne mogu govoriti kako je Hrvatima u Bosni i Hercegovini živjeti jer ne živim tamo, ali mogu reći da naš narod pokušava opstati na svom ognjištu i da smo im dužni u tome pomoći. Mnogi će pitati zašto i što nas briga za autohtone Hrvate u tamo nekim ex jugoslavenskim državama. No, tu se opet vraćamo na Zmajevića. Ako rušimo svoj temelj, rušimo sebe. Političke granice nisu i ne bi trebale biti mjerilo naše opstojnosti. Na svakom autohtonom području treba njegovati svoju kulturu, nikom na štetu, svima na korist i kao golu činjenicu i pravo na svetost svog ognjišta.
Vrhbosansko Sveučilište
U BiH bi se trebalo osnovati Vrhbosansko Sveučilište pod okriljem Katoličke crkve. Što bi njegova gradnja značila za Hrvate u BiH i koliko je ono potrebno? Naime, o toj ideji svojevremeno je razmišljao i HKD Napredak.
– HKD Napredak jedno je od najaktivnijih kulturnih društava u Europi. Tu mislim na Središnjicu u Sarajevu, ali i na sve podružnice od Mostara, Zagreba, Beča, Splita pa i Zadra. Glavni inicijator je prof. dr. Franjo Topić, što znači da je HKD Napredak jedan od organizatora i realizatora tog vrijednog projekta. Do sada je u BiH, pod okriljem Katoličke crkve, osnovano sedam Katoličkih školskih centara, u kojima mladi dobivaju osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Važno je naglasiti da su podršku osnivanju Sveučilišta dali i Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrne. Osim njih, pozitivno su se o ovomu izrazili skoro svi članovi diplomatskog kora u BiH, a za očekivati je i potporu Hrvatske vlade. U planu je osnivanje pet različitih studija: studij hrvatskog jezika i književnosti, studij engleskog jezika, Povijesti i povijesti europske kulture, Informatike, Ekonomije i javna uprava te studij Prava i diplomacije. Sveučilište bi djelovalo u Travniku i Sarajevu, a njegovo otvaranje, očekujemo već sljedeće akademske godine.
A što takvo Sveučilište znači u Bosni i Hercegovini nije teško zaključiti, osim mogućnosti kvalitetnog obrazovanja znači ostanak doma. Ostanak i opstanak ovise jedan o drugom i u tome je bit. Opet se vraćamo temeljima. Sam kardinal Vinko Puljić uputio je poziv: “Povodom osnivanja Vrhbosanskog sveučilišta kao i Zaklade za sveučilište i stipendiranje, pozivam sve vjernike, rodoljube i domoljube te sve koji mogu pomoći da se uključe i podrže ovaj, za naš narod, a i druge značajan projekt. Vrhbosanska nadbiskupija i Franjevačka provincija Bosna Srebrena, svesrdno su podržale inicijativu za osnivanjem Sveučilišta koje treba svojom kvalitetom, stručnošću profesora i nastavnih planova, obrazovati nove kadrove, ali što je posebno važno i pomoći da naši mladi i obrazovani ljudi ostaju u Bosni i Hercegovini
Vrhbosansko sveučilište je na određeni način nastavak Katoličkih školskih centara. Osnivanje ovog Sveučilišta na tragu je naših napora i nastojanja da mladi ostanu i žive u našoj zemlji, a uvjeren sam da je to cilj svih Hrvata i drugih naroda u BiH. HKD-u Napredak je povjereno da to uz naše predstavnike operativno realizira i već je velik dio procesa završen. U svrhu osiguranja što bolje budućnosti Sveučilišta osniva se Zaklada koja će pratiti i biti glavni oslonac za normalno funkcioniranje Sveučilišta i pomaganje studentima stipendiranjem. Samo ulaganjem u mlade jamčimo našu sigurniju budućnost i svatko tko imalo drži do svog nacionalnog i vjerskog identiteta, ali i opće ljudskih vrijednosti, treba podržati rad Sveučilišta i Zaklade. Zato i na ovaj način i ja, kao vrhbosanski nadbiskup i metropolit, kao što su to činili i moji prethodnici blage uspomene nadbiskupi Josip Stadler i Ivan Šarić, želim potaknuti sve koji su dobroga srca da se odazovu i ugrade dio sebe u ovaj izrazito važan projekt. Prikupljajte novac po župama, promičite projekt i kod onih koji mogu dati i veće donacije. Čineći dobro drugima prije svega činimo dobro sebi. Nadbiskupija će uvijek na razne načine dati svoj maksimalan doprinos ovakvim projektima, koji nisu projekti samo za bolje danas, već i bolje sutra.” (Vinko kard. Puljić, vrhbosanski nadbiskup metropolit)
Dopredsjednica ste HKD Napredak u Zadru. Kakvi su planovi zadarskog Napretka za budućnost?
– Zadarski Napredak ima još od osnivanja 1994. svoj veliki trag u kulturnom životu grada. Iako smo, kao i svi pogođeni krizom, radimo. Trenutno rješavamo neka “tehnička” pitanja. Ipak, prvi smo u travnju obilježili 20. obljetnicu od osnivanja HKD Napredak uz kardinala Vinka Puljića, koji je tada u zadarskoj Katedrali održao i sv. Misu za hrvatski narod. Osnovali smo Međunarodnu znanstvenu knjižnicu i tiskali prvi knjigu doc. dr. Gordane Čupković “Zavijače i žuželice”, a sljedeće godine kanimo tiskati jedan naslov iz bogatog opusa prof. dr. I. Pederina. Budućnost je nepredvidiva. Imamo velike zamisli. No, od ideje do realizacije treba puno. Uz Božju pomoć i rad idemo dalje!
Pismo nadbiskupa Vicka Zmajevića bratu Matiji (Lettera politico morale…1713.
(Ulomci)
(…) Dobro je imati puno prijatelja, no nemojte vjerovati da Vam je prijatelj svatko tko Vam se takvim predstavlja (…)
Mnogima je med na ustima, a žuč u srcu; prikazuje se prijateljima da bi Vas izdali; zanima ih Vaše dobro ali samo da bi uništili sve što Vam je u interesu. Dobro se je s njima naizgled zadovoljiti, razgovarati ljubazno, ali nikada im ne otkriti srž. Lakoumnost je vjerovati svima, neuljudno ne vjerovati nikome. Između ovih dvoju krajnosti srednji put je najsigurniji. Zadovoljite se vanjštinom i, ne otrkivajući nepovjerenje, vodite se spretnošću i otvorenošću. Tako će ostati razočarani oni, prijetvorni i posramljen svaki podmukao pokušaj. Vi sami pak budite prijatelj sa svima, ali povjerljiv s malo njih. Dugo iskustvo neka bira osobe koje bi mogle zaslužiti Vaše povjerenje. Mudrost a ne razum neka Vam sugerira izbor. To bi trebalo biti osnovno načelo svakog Vašeg čina. Velika je sreća pronaći prijatelja, vjernog čuvara svake Vaše tajne, iskrenog savjetnika (…)
Kome je suđeno pronaći ga, mora uložiti najveću pozornost da ga ne izgubi. To je rijetkost i zbog toga je tako vrijedno. Ako Vam ga Nebo pokloni, budite pažljivi kako biste ga zadržali, jer jednom izgubljeno, nikad više se ne stječe. Teško je naći prijatelja bez mana. Sunce ima svoje sjene i najveće savršenstvo svijeta je pomračeno. Ne postoji dobro koje nije pomiješano s lošim. Da bi Vam prijatelj ostao vjeran, trebate uvažavati njegove mane, kada se tone kosi s kršćanskim civiliziranim načinom života. (…)
Ne prihvatiti poziv na njihove gozbe za Moskovljane je uvreda. Gostoprimstvo je za njih sveta stvar. U takvim slučajevima treba biti vješt da bi se izbjegle neugodnosti. (…)
Najdragocjeniji začin svakog jela su učeni razgovori, a da Vam oni ne bi nedostajali, uvijek je dobro tražiti za stolom društvo okićeno rijetkim spoznajama, tako dok se tijelo bude hranilo začinjenim namirnicama i duša će se hraniti kreposnim razgovorima. (…)
Ne zaboravite da imate tri bogatstva: dušu koju dugujete Bogu, život koji dugujete Vladaru i čast koju dugujete sebi samom i nama. (…)
(s talijanskog prevela Željka Lilić)
Blagdanska čestitka
“Božić je blagdan kada slavimo rođenje Isusa Krista čime je Bog pokazao da voli čovjeka i svijet. Neka nam ovaj blagdan bude svima izvor svakodnevne snage i životnog optimizma. Neka nam dodije činit dobro!”, stoji u božićnoj čestitki predsjednika HKD Napredak Franje Topića.
najnovije
najčitanije
Zadar
Dubravka Oraić Tolić
U zadarskom ogranku Matice hrvatske predavanje„Zašto je Matoš aktualan i danas?”
Nogomet
KAPETAN VATRENIH
Još se ne zna gdje će i kako Modrić nastaviti karijeru iduće sezone
Nogomet
Mlađe generacije
Pioniri Abecede pobijedili Hajduk, niz mlađih pionira Zadra
Hrvatska
Nova istraživanja
Cjepivo protiv covida smanjuje rizik od zatajenja srca i ugrušaka
Crna Kronika
dojava policiji
Građanin na zadarskom području pronašao veću količinu eksplozivnih sredstava!
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak