Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Bez talenta ne može pomoći nijedna škola pisanja

23.02.2014. 23:00
Bez talenta ne može pomoći nijedna škola pisanja


Osnivačica zagrebačkog CKP-a, Centra za kreativno pisanje Sanja Vučković, nagrađivana hrvatska spisateljica za djecu i odrasle Ksenija Kušec i Jelena Zlatar, voditeljica književnog kružoka u zagrebačkom pubu Oliwer Twist gostovale su u petak u Zadru. Zagrepčanke je ugostila zadarska udruga pisaca ZaPis, a kroz razgovor s moderatoricom Stašom Aras (koja uz Želimira Periša, također iz ZaPisa, u Zadru vodi odlično posjećene radionice kreativnog pisanja OtPis) predstavile su svoj književni rad, CKP te se osvrnule na književne natječaje, status pisaca u Hrvatskoj, stanje u književnosti uopće i slične teme.
Centar kreativnog pisanja kroz koji djeluje i ljetna škola kreativnog pisanja u Staroj Sušici, uz nedavno uvedeni kolegij kreativnog pisanja na pulskom Sveučilištu za studente hrvatskog jezika i književnosti, za sada su najbliže formalnom obrazovanju u pisanju u Hrvatskoj. U svjetlu podataka o niskoj razini pismenosti u školama, ali i kod opće populacije radionice kreativnog pisanja su sve popularnije i kod nas, dok su recimo studiji pisanja u Americi nešto sasvim normalno i prihvaćeno, a takvim programima kroz formalno obrazovanje već od osnovne škole moglo bi se utjecati i na loše rezultate pismenosti.
Upravo o takvim temama razgovaramo sa Sanjom Vučković.
U Zadar ste došli predstaviti zapaženu autoricu koja je “iznikla” iz Centra za kreativno pisanje, ali i sam rad Centra. On sad djeluje sedmu godinu, kakva su dosadašnja iskustva?
– Počeli smo s jednom radionicom dramskog pisma, polako smo uvodili nove, a sad u ovom trenutku imamo četrnaest radionica koje na žalost nisu sve jednako aktivne i popunjene, ali one osnovne: kratke priče, scenarij, dramsko pisanje, prevođenje… održavaju se redovno i uspijemo odraditi dva ciklusa godišnje.
Kako se rodila ta ideja za osnivanjem CKP-a?
– Ideja se rodila iz moje ljubavi prema pisanju i književnosti, naime i sama pišem već dugo, iako mi to – kao većini polaznika u Centru – nije profesija. To su uglavnom ljudi koji imaju neke svoje poslove, a pisanje im je ljubav, ipak negdje uvijek postoji ona želja da se objavi. Kada sam prije sedam godina mijenjala posao i kretala u privatne vode, a i naravno prije toga sam i sama išla kod Zorana Ferića u Booksu na radionicu kratke priče, pa možda i na tom tragu, sam osnovala Centar.
Prema tom sedmogodišnjem iskustvu, što čini dobrog pisca: talent ili škola pisanja?
– Rekla bih oboje, odnosno talent je neophodan, bez njega ništa. No, ono što je neprocjenjivo kod radionica je ta interakcija, kad prvi put dođeš i pročitaš taj tekst nekome tko te zapravo ne poznaje i tko ga može kritički procijeniti i radeći na tekstu na taj način, na temelju kritika, onoga što ti kažu drugi polaznici i voditelji kao poznavatelji, na taj način tekst se mijenja i postaje bolji. No, bez talenta ne može pomoći nijedna škola pisanja.