U većini svojih radova bavim se povijesnom toponimijom i antroponimijom

Od 1. srpnja 2005. godine zaposlen je kao asistent u Centru za jadranska onomastička istraživanja na Sveučilištu u Zadru. Od 2. siječnja 2007. godine suradnik je na znanstvenom projektu Onomastica Adriatica glavnog istraživača prof. dr. sc. Vladimira Skračića. U školskoj godini 2007/08. držao je seminare iz izbornih predmeta Povijesna toponimija Dalmacije i Povijesna antroponimija Dalmacije na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru
Kristijan Juran doktorirao je na Sveučilištu u Zadru 23. veljače s temom rada “Otok Murter u razdoblju mletačke uprave (1412. – 1797.)”, pod mentorstvom prof. dr. sc. Josipa Vrandečića.
Juran je rođen u Beckumu, u Njemačkoj, osnovnu školu završio je u Murteru, a srednju u Šibeniku. Godine 1993. upisao je dvopredmetni studij povijesti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Diplomirao je 29. lipnja 2000. godine s temom “Naseljenost šibenskog područja između kasne antike i ranog srednjovjekovlja” pod mentorstvom prof. dr. sc. Slobodana Čače. Godine 2002. upisuje poslijediplomski studij Povijest hrvatskog pomorstva na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1. lipnja 2004. godine zaposlen je kao znanstveni novak na znanstvenom projektu Toponimija neistraženih sjevernodalmatinskih otoka i obale glavnog istraživača dr. sc. Vladimira Skračića. Od 1. srpnja 2005. godine zaposlen je kao asistent u Centru za jadranska onomastička istraživanja na Sveučilištu u Zadru. Od 2. siječnja 2007. godine suradnik je na znanstvenom projektu Onomastica Adriatica glavnog istraživača prof. dr. sc. Vladimira Skračića. U školskoj godini 2007/08. držao je seminare iz izbornih predmeta Povijesna toponimija Dalmacije i Povijesna antroponimija Dalmacije na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru.
Zbog čega ste se odlučili za ovu temu doktorata?
– Kad se uzme u obzir da je Murter mjesto mojega podrijetla, s kojim sam i danas u nerazdvojnoj vezi, da sam završio poslijediplomski studij iz povijesti hrvatskog pomorstva, i da me snažnije od drugih privlače razdoblja srednjega i ranog novog vijeka, ova je tema, bez puno promišljanja, bila moj prvi izbor. Pošteno bi bilo reći i to da je ona iziskivala manje napora nego da sam za istraživanje odabrao neki drugi prostor, meni manje ili nimalo poznat.
Zašto ste se zapravo odlučili za ovaj period u murterskoj povijest?
– Zato što upravo od početka 15. stoljeća, kad je ustoličena mletačka vlast u Dalmaciji, naglo raste broj arhivskih izvora o otoku Murteru i šibenskom otočju u cjelini. Pisani tragovi iz ranijih razdoblja vrlo su skromni.
Pokušaj sinteze
S druge strane, četiri stoljeća mletačke uprave mogu se promatrati kao jedna konzistentna cjelina, u kojoj upravno-pravni i gospodarski okviri ne doživljavaju bitne promjene. Naposljetku, u ovom se razdoblju kriju neki ključni momenti koji su odredili današnji prostorni i društveni identitet otoka Murtera i njegovih pojedinih naselja.
O čemu je riječ u Vašem doktorskom radu?
– Riječ je, prije svega, o pokušaju sinteze jednog važnog razdoblja murterske povijesti unutar koje sam pažnju usmjerio na tri cjeline: prostorni razvoj, stanovništvo i zemljišne odnose. Murterski prostor promatrao sam iz perspektive njegova smještaja uz samo kopno, na granici šibenske prema zadarskoj komuni i mletačke prema turskoj državi, usredotočujući se na proces širenja zemljišnog posjeda na susjedno kopno i otoke. Upravo u ovom razdoblju, točnije od sedamnaestog stoljeća, Murterini i Betinjani šire svoju ekonomiju na prostor Kornatskog otočja i Modrava, Jezerani na dio otoka Kaprija i Kakna, a Tišnjani na prostor Dubrave i Dazline, što je teritorij koji su u svom posjedu zadržali do danas. Nastojao sam također staviti u pravi odnos, s jedne strane, okrenutost otočana poljoprivredi, i s druge, njihovu vezanost s morem. Najtemeljitije sam obradio zemljišne odnose jer najveći broj sačuvanih dokumenata govori upravo o njima, pokazujući da je murterski otočanin uglavnom živio od uzgoja vinove loze i masline. Prikazao sam također osnovne demografske procese, razmatrao genezu i rast pojedinih naselja, a pomoću nekih parničkih spisa nastojao sam oslikati i neke detalje iz života težačke svakodnevice. Svjestan sam da nisam sve sadržaje obradio sustavno i na dovoljnom broju primjera, ali nadam se da sam ipak prepoznao i primjereno razradio one najvažnije.
Koliko Vam je vremena trebalo za izradu rada i čime ste se sve služili?
– Arhivske izvore o povijesti otoka Murtera intenzivnije sam počeo prikupljati nakon završetka dodiplomskog studija prije devet godina. Prvi korak napravio sam koju godinu ranije, kad sam jednog zimskog jutra u župnom arhivu u Murteru otvorio prvu stranicu matične knjige krštenih iz sedamnaestog stoljeća. Tu sam čitavu zimu prepisivao podatke iz te najstarije murterske matice, a onda sam se okomio na ostale matice i anagrafe iz 17. i 18. stoljeća. Slijedilo je listanje mnogih spisa koji se čuvaju u Državnom arhivu u Zadru, a služio sam se i građom iz današnjeg Državnog arhiva u Šibeniku, kao i šibenskog Biskupijskog arhiva. Dokumentacija je doista bogata, samo je trebalo vremena da ju se pregleda.
Koji bi bio doprinos znanosti ovog rada?
– U prvom redu, mislim da primijenjeni pristup građi, koji polazi od sagledavanja cjeline, a onda definira i razrađuje ono što je ključno i specifično, može biti poticaj za obradu srednjovjekovne i ranonovovjekovne povijesti ostalih sjevernodalmatinskih otoka.
Period murterske povijesti
Najvažniji konkretni zaključak o samoj temi je taj da na otok Murter nije pristiglo novo stanovništvo pred Turcima i iz turskog područja u šesnestom i sedamnaestom stoljeću kako se to do sada mislilo. Kmetovi i težaci koji su na otoku živjeli u petnaestom stoljeću izravni su pretci većem dijelu današnjeg otočnog stanovništva. Slični bi se zaključci mogli primijeniti i na ostale šibenske otoke, vjerojatno i za većinu zadarskih, no to bi trebalo još dodatno istražiti. Pokušao sam također pokazati da je komunikacija između mletačkih i turskih podanika na ruralnim graničnim prostorima bila slobodnija i dinamičnija nego što nam to sugeriraju izvori vojne i političke naravi. O tome svjedoči nekolicina Turaka iz Vrane za koje znamo da su krajem 16. stoljeća često dolazili u Murter i Betinu, zajedno s domaćinima u jednoj konobi nazdravljali uz bevandu, čak i posjećivali župnu crkvu za misnih slavlja, dok ih nije novi murterski župnik, prijatelj uskoka, potjerao sa svetog mjesta. Možda su takve situacije bile doista izuzetne, a možda ih izuzetnima doživljavamo zbog izvora koji neke sadržaje prikrivaju ili ih uopće ne bilježe.
Hoćete li se nastaviti baviti ovom tematikom?
– Nastojat ću proširiti i dublje zahvatiti neka poglavlja kad budem rad pripremao za objavu. Još nisam odlučio hoće li to biti u obliku knjige ili u vidu izdvojenih znanstvenih priloga u stručnim publikacijama. Time ću iz svoje perspektive zaokružiti ovaj period murterske povijesti. No svakako ću se nastaviti baviti istraživanjem dalmatinskih ruralnih zajednica u razdoblju od 15. do 18. stoljeća, a posebno bih želio, bude li za to mogućnosti i vremena, napraviti povijesnu sintezu o sjevernodalmatinskom otočju u cjelini. Jasno mi je da to nije malen zalogaj, ali nadam se da mi apetit u međuvremenu neće oslabjeti.
U vašem znanstvenom djelovanju primjećuje se kombiniranje povijesti i toponomastike?
– Da. Ako izuzmemo disertaciju, u većini svojih radova bavim se povijesnom toponimijom i antroponimijom. To su moji prilozi onomastičkim istraživanjima sjevernodalmatinskih otoka koje je pokrenuo i već duže vrijeme neumorno vodi utemeljitelj i voditelj našeg Centra i sadašnji prorektor zadarskog Sveučilišta Vladimir Skračić.
Toponimija otoka Vrgade
Premda je onomastika u prvom redu jezična disciplina u uskoj je vezi i s drugim znanostima, osobito geografijom, povijesti, arheologijom i etnologijom. Ja se kao povjesničar bavim onomastikom iz perspektive povijesne znanosti, manje kao teoretičar i problematičar, a više kao rudar koji kopajući u rudniku arhivske građe donosi popise zabilježenih imena lokaliteta, naselja i stanovnika na nekom prostoru u određenom periodu. Možda ću s vremenom postati pametniji i uhvatiti se u koštac s nekim teoretskim problemima.
Čime se trenutačno bavite?
– Upravo ovih dana naš Centar priprema za objavu knjigu “Toponimija otoka Vrgade”, treću u nizu toponomastičkih monografija koje objavljujemo u biblioteci Onomastica Adriatica, pokrenutoj prije nešto više od dvije godine, u kojoj svojim prilozima sudjeluju naši stalni suradnici iz drugih sveučilišnih odjela. Tijekom ovoga proljeća namjeravamo dovršiti terenski rad na otoku Murteru, koji smo započeli zimus, tako da bi nakon Pašmana, Ugljana i Vrgade, i otok Murter, najkasnije do polovice sljedeće godine, dobio svoju toponomastičku monografiju. Povrh zajedničkih aktivnosti u Centru, samostalno prikupljam građu za povijesnu toponimiju i antroponimiju šibenskoga distrikta u petnaestom stoljeću. Imam još planova i ideja, ali o njima ću možda detaljnije govoriti nekom drugom prigodom.