Energetska kriza je prigoda za Zadarsku županiju

Kad je riječ o iskoristivosti energije vjetra za proizvodnju struje, područje koje pokriva Zadarska županija pruža idealne mogućnosti s nekoliko lokacija koje se već uzimaju u razmatranje. Osim otoka Paga na kojemu je takav projekt već zaživio, tu je i vjetroelektrana na području Bravara kod Jasenica, projekt koji je bio spreman još 2001. godine ali je propao prvenstveno zbog administrativnog nerazumjevanja tadašnjeg Ministarstva. Tu je i još nekoliko područja u podnožju Velebita i na prostoru Bukovice koja pružaju vrlo dobre mogućnosti za iskorištavanje vjetra

Katastrofalni potres u Japanu  kome je nedugo potom uslijedila energetska i ekološka katastrofa najvećih razmjera od  Černobila na ovamo, na najgori  su mogući način upozorili svijet  na sve opasnosti koje mogu  proizići iz naizgled sigurnih tehnologija, ali i na ranjivost od  koje nisu izuzete ni tako visokorazvijene zemlje kao što je  Japan. Osim što su se odmah  postrožile mjere sigurnosti u  nuklearnim elektranama unutar Europske unije i određena  komisija koja će ih pregledati,  mnoge zemlje, poput Njemačke  koja je za tri mjeseca odgodila  konačnu odluku o budućnosti  svojih nuklearnih postrojenja,  istovremeno su aktualizirale pitanje sigurnih ili makar sigurnijih izvora energije, pogotovo  onih obnovljivih.
Dvojbe u energetskom  sektoru
Javne rasprave o ovim pitanjima vode se u Hrvatskoj već  duže vrijeme. Svojedobno su  jedan takav kolokvij pokrenuli  stručnjaci za energetiku i makroekonomiku dr. Ljubo Jurčić,  dr. Željko Tomšić i dipl. ing. Ivo  Čović, pri čemu je istaknuto:
– U trenutku kada cijena fosilnih goriva raste i kada Hrvatska uvozi četvrtinu svojih potreba za električnom energijom,  postavlja se pitanje koji put  odabrati za razvoj elektroenergetskog sektora. Mogu li obnovljivi izvori, koji su u Hrvatskoj oduvijek bili značajni u  vidu hidroenergije, te koji sasvim sigurno pojačavaju trend  rasta, popuniti manjak električne energije koji će uskoro  postati akutan? Je li došlo vrijeme za nuklearnu energiju u  Hrvatskoj? Kakva su očekivanja  od procesa liberalizacije elektroenergetskog sektora? Koje  su prednosti i slabosti hrvatske  elektroenergetike na regionalnom tržištu električne energije?  Moze li energetika postati sektor rasta i zapošljavanja u pojedinim nerazvijenim regijama  Hrvatske, kao što je to uspješno  postala u Zapadnoj Europi, bila  su pitanja na koje su stručnjaci  pokušali odgovoriti na nizu javnih tribina u nekoliko većih  gradova. 
Dr. Ljubo Jurčić iznio je tada  više zanimljivih zapažanja, a jedna od njegovih osnovnih postavki je da energija nije obični  proizvod na tržištu kao i bilo što  drugo. U svakoj se energetskoj  krizi u svijetu vidi da se države  prema energiji ne ponašaju na  tržišnim osnovama, nego nastoje zaštititi svoje stanovništvo i  osigurati mu energiju bez obzira na tržišne zakonitosti. Jedan od načina kojim bi se Hrvatska mogla suprotstaviti energetskoj krizi je i povećanje bruto društvenog proizvoda po jedinici energije.
No navedeno se nije dogodilo. Naprotiv, tada je kazano  kako EU podmiruje pedeset  posto svojih ukupnih energetskih potreba, dok Hrvatska u  usporedbi s njima stoji relativno  dobro jer je taj postotak iznosio  četrdeset i devet. U par godina  je, međutim, EU nastavila napredovati prema šestdeset, a mi  se sve više približavati četrdeset  posto pokrivenosti vlastitih  energetskih potreba. Nadalje,  ako u Norveškoj koja proizvodi  60 posto nafte i četrdeset posto  plina i dvadeset posto električne energije ukupno proizvedene u Europi vlada sve veća  zabrinutost zbog energetske budućnosti, to dovoljno govori o  ozbiljnosti energetske situacije  u globaliziranom svijetu. Dodatno upozorenje je i to da  hrvatskog plina, ako se ne otkriju nova nalazišta, ima za još  petnaestak godina, s time da će  plinofikacija Dalmacije povećati i ubrzati potrošnju.
Utjecaj javnosti
– Pitanje energetike postalo je  političko, a ne više stručno, a  razlog tomu je vrijeme. Nama  nedostaje vremena jer se u kratkom roku između dvaju izbora  ne da ništa napraviti, ustvrdio je  dr. Željko Tomšić koji je i voditelj pregovaračkog tima s Europskom komisijom o ugovoru  za Energetsku zajednicu za  električnu energiju i plin pa je  prenio i neka svoja iskustva s tih  pregovora. Tako je na poticaj  EU pokrenuto umreženo energetsko povezivanje na području  jugoistočne Europe i u tom području već vrijedi EU zakonodavstvo. Dr. Tomšić posebno se  osvrnuo na sve veću ulogu utjecaja javnosti na energetsku  problematiku i ustvrdio da je taj  utjecaj kod nas uglavnom negativan, posebice kad je riječ o  lokaciji energetskih objekata.  Na sam spomen nekog projekta  odmah počnu suprotstavljanja,  peticije, prosvjedi, kazao je  Tomšić koji vjeruje kako ljudi  nisu dovoljno upoznati s energetskom problematikom i ne  shvaćaju težinu i ozbiljnost naše  situacije:
– Pučanstvo nije uopće upoznato s činjenicom kako se svake  zime Hrvatska nalazi na rubu  raspada energetskog sustava.  Svake godine mi to uspijemo  na razne načine izbjeći «za  dlaku»Ostaje pitanje je li i to  dobro jer ovako građani žive u  lažnoj slici, a prava stvarnost  je puno  ozbiljnija, upozorava  Tomšić, jer obnovljivi izvori su  svima privlačni ali s njima se  teško može rješiti sva energetska problematika. Termoelektrane na plin se mogu graditi ali pitanje je hoće li biti  plina i to ne zbog nas, nego  nedostatka političke volje da  ga dobijemo, o čemu svjedoči i  trenutačna turneja Vladimira  Putina po jugoistočnoj Europi  iz koje je Hrvatska izostavljena.
Kakvo je kod nas stanje na  razini planiranja predstavljeno je svojedobno u Zelenoj  knjizi čiju su izradu financirali  Ujedinjeni narodi u sklopu  svog Programa za razvitak.  Tada je istaknuto kako bi budući energetski sustav morao  bi biti održiv, ali i konkurentan s visokom stopom sigurnosti opskrbe. Morao bi se  temeljiti na načelima energetske učinkovitosti s tehnologijama koje će poticati opći  gospodarski razvitak. Istaknuta je također i važna stavka  kako obnovljivi izvori energije  moraju činiti 20.7% u ukupnom energetskom sustavu. Inzistirat će se na raznolikosti  tehnologija, izvora, dobavnih  pravaca i oblika energije. Od  nove energetske Strategije će  se nadalje tražiti lako integriranje s energetskim sustavima EU te da bude zanimljiva stranim investitorima,  što bi sveukupno postavilo  energetiku kao jedan od glavnih temelja gospodarskog razvoja države. Vrijednost namjeravanih investicija procijenjena je na deset milijardi  eura.
Energetska strategija RH  predstavljena u Zelenoj knjizi  predviđala je tri moguća scenarija; plavi, zeleni i bijeli.  Plavi scenarij predviđa da  2015. godine ulazi u pogon  termoelektrana na ugljen snage 600 megavata, 2019. godine  ulazi u pogon termoelektrana  na ugljen snage 600 megavata  te 2020. godine ulazi u pogon  termoelektrana na prirodni  plin snage 400 megavata. Zeleni scenarij ima u planu da  2015. godine ulazi u pogon  termoelektrana na prirodni  plin snage 400 megavata, a  2020. godine ulazi u pogon  nuklearna elektrana snage  1000 megavata. Prema  trećem, Bijelom scenariju,  2015. godine ulazi u pogon  termoelektrana na ugljen snage 600 megavata, dok 2020.  godine ulazi u pogon nuklearna elektrana snage 1000 megavata.
Istaknuto je kako bi budući  energetski sustav morao biti  održiv ali i konkurentan s visokom stopom sigurnosti opskrbe. Morao bi se temeljiti na  načelima energetske učinkovitosti s tehnologijama koje će  poticati opći gospodarski razvitak. Istaknuta je također i  važna stavka kako obnovljivi  izvori energije moraju činiti  20.7% u ukupnom energetskom sustavu. Inzistirat će se  na raznolikosti tehnologija, izvora, dobavnih pravaca i oblika energije. Od nove energetske Strategije će se nadalje  tražiti lako integriranje s energetskim sustavima EU te da  bude zanimljiva stranim investitorima, što bi sveukupno  postavilo energetiku kao jedan od glavnih temelja gospodarskog razvoja države.  Svakako vrijedi napomenuti  da je od svih predloženih scenarija najveću potporu  stručnjaka dobio bijeli scenarij, to jest, izgradnja nuklearne elektrane i termoelektrane  na ugljen.
Vjetar najpoželjniji
Nasuprot ovim planovima  stoje projekti  koji se temelje  na čistim ili obnovljivim izvorima energije: suncu, vjetru,  biomasi, geotermalnoj energiji i morskim strujama i hidroenergiji općenito. Dr. Julije Domac iz Odjela za obnovljive izvore i energetsku  učinkovitost Energetskog instituta “Hrvoje Požar”, kaže  kako se i ovim načinima dobivanja nužne nam energije u  Hrvatskoj razmišlja intenzivno te da projekti postoje, osobito kad je riječ o elektranama  na vjetar.
– Glavni cilj ovih projekata  je povećanje energetske efikasnosti i povećanje udjela  obnovljivih izvora energije na  dvadeset posto u ukupnoj  proizvodnji energije te udjela  biogoriva u prometu na deset  posto do 2020. godine. U nas  je udio energije iz obnovljivih  izvora manji od jedan posto, a  Vlada još pregovara o tempu  kojim ćemo sustizati priželjkivani EU prosjek. Konkretno  u prometu se već 2010. godine  trebalo koristiti 5,75 posto  biogoriva. Naravno, ne  možemo preko noći napraviti  sve ali imamo velik potencijal,  polovica Hrvatske je pod  šumom i očekujemo da se s  time nešto i napravimo, ističe  dr. Domac, dok od od raznih  alternativnih načina proizovfdnje energije u institutu «Hrvoje Požar» smatraju da je za  Hrvatsku najprimjerenija  proizvodnja enrgije iz vjetra i  od biomase.
Kad je riječ o iskoristivosti  energije vjetra za proizvodnju  struje, područje koje pokriva  Zadarska županija pruža  idealne mogućnosti s nekoliko lokacija koje se već uzimaju u razmatranje. Osim  otoka Paga na kojemu je takav  projekt već zaživio, treba spomenuti i izgradnju vjetroelektrane na području Bravara  kod Jasenica, projekt koji je  bio spreman još 2001. godine  ali je propao, prvenstveno  zbog administrativnog nerazumjevanja tadašnjeg Ministarstva. Tu je i još nekoliko  područja u podnožju Velebita  i na prostoru Bukovice  koja  pružaju vrlo dobre mogućnosti za iskoršitavanje vjetra. No  ništa manje pogodne nisu ni  lokacije u Ravnim Kotarima  te uz obalu i na otocima. Ovo  područje nije samo zavičaj  čuvene velebitske bure, nego  je i stalno otvoreno strujanjima sjeverozapadnog vjetra  – zmorca ili maestrala. Također treba naglasiti da na  zadarskom podučju ima više  mjesta s izuzetno jakim morskim strujama koje se u svijetu  također rabe za proizvodnju  energije. Vrijedi spomenuti  Ribnicu, Novsko Ždrilo. Sedmovraće, Pašmanski kanal,  Veliki i Mali Ždrelac, Paška  Vrata…
Osim vjetra, naše je područje izrazito povoljno i za  iskorištavanje energije Sunca.  Planovi za solarnu elektranu  također postoje i trebali bi se  realizirati u gospodarskoj zoni  Crljenik u općini Stankovci.  Radi se o 2.560 kolektora na  površini od 11 tisuća četvornih metara, koji će trideset  godina proizvoditi struju bez  ikakvog štetnog učinka na  okoliš, čak i bez ikakve buke.  Ušteda na emitiranju štetnog  ugljičnog dioksida iznosi
milijun i trideset tisuća kilograma na godinu. Godišnja  proizvodnja struje iznosit će  oko 1.160.000 kWh/g, a električni radni učinak 615 kWp.  Ukupna vrijednost investicije  procjenjuje se na oko 2,8 milijuna eura. Iako je administrativna procedura i u ovom  slučaju značajno usporila provedbu projekta, čini se da se  tome konačno nazire kraj.
– Kazali su mi da u ovom  trenutku u Hrvatskoj nema ni  jednog grada ili općine koji su  došli do te razine s potrebnom  dokumentacijom do kud je  došla općina Stankovci. To  znači da smo s papirima došli  do faze da se takoreći može  sutra investirati, rekao nam je  načelnik Općine Željko Baradić i naglasio da čim država  odobri zemljište, ide se na  natječaj i dodjelu koncesije te  projekt može započeti s provedbom. S vjetroelektranama  i prvim većim solarnim energetskim postrojenjem u Hrvatskoj, Zadarska županija bi  tako mogla izbiti u sam vrh  regija – proizvođača čiste  energije, ne samo u državi,  nego i u širem prostoru našeg  okruženja. Trebamo se samo  nadati da će se planirano i  ostvariti.