Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Eterović: Ponekad imam osjećaj da su ovdje rođeni svi galebovi

23.03.2016. 23:00
Eterović: Ponekad imam  osjećaj da su  ovdje rođeni svi  galebovi


Profesori Sveučilišta u Zadru, Bacalja i Marušić, pozvali su  me da se vratim u ovaj grad, nakon što su saznali kako bih prihvatio takav poziv. Sve je počelo još za okrugloga stola 2013. godine, kada smo  raspravljali o načinu pokretanja kreativne industrije u Zadru. U  međuvremenu sam saznao kako pokretanje te industrije   ide malo sporije, pa sam se odlučio vratiti, kazao je Nikša Eterović, od ove akademske godine zaposlenik toga sveučilišta, na kojemu drži nekoliko izbornih kolegija.
U Donatovu gradu već je živio od 1974. do 1976. godine, kada je studirao filozofiju i komparativnu književnost. Taj rođeni Splićanin je po  završetku fakulteta 12 godina   živio u nekoliko gradova bivše Jugoslavije,  a sljedećih  30 godina proveo je  u inozemstvu, uglavnom u Berlinu.
– Učinilo mi se kako će mi biti mirnije i ljepše živjeti u zadarskoj ljepotici. Ovo je lijep grad, po mjeri čovjeka, s nevjerojatnim prisustvom  galebova i gnjuraca u životu ljudi. Tako da sam već izmislio neku metodu koja će se zvati galeb. Imam ponekad osjećaj, kada uz more vozim  djecu u školu, da su svi galebovi rođeni ovdje, kaže Eterović te dodaje  kako se i  u okolici Zadra nađe neki biser.
– Mislim kako je ovo raj na zemlji, čudno korišten ili neiskorišten. Reklo bi se kako su sve ljepotice uspavane, pa možda i ova. Zaboravio  sam ovako sporo živjeti, to se mora naučiti. Želim naglasiti kako Zadar  ima potencijal, također i ljudski potencijal- priča profesor, kojega uz  ovaj grad vežu  lijepa sjećanja na studentske dane.
– Posebno se sjećam živog amaterizma. Radio sam predstave na tadašnjem Filozofskom fakultetu, bio sam i nagrađivan, a u posebnom  sjećanju ostalo mi je Kazalište u Čađavici, današnjem Cafe baru Atrij.  Luko Paljetak recitirao je tada na šest jezika… Radio sam i  sa  sveučilišnim profesorom Živkom Nižićem, s kojim sam otvorio do tada   zatvoreno kazalište. Napravili smo predstavu Andragola- istaknuo je  Eterović te dodao kako  su tih godina pronašli  stanoviti broj glumaca,  među ostalim Zlatka Koštu i Asju Rebac.
– Nakon Zadra išao sam u Zagreb, pa u Ljubljanu, te konačno u Berlin, gdje sam dospio slučajno. Naime, poslao sam tri pisma, u London,  Bruxelles i Berlin, s molbom za pronalazak stana kako bih mogao  početi djelovati. U Berlinu je bio moj fotograf, koji me pratio po predstavama, Nikša Kuzmanov. Javio mi je da ima jedan stan, ali da trebam  odlučiti do sutra ujutro. Proveo sam jednu besanu noć i odlučio. Došao  sam u Berlin bez apsolutnog znanja njemačkog, no nisam požalio. Kazalište daje mogućnost da svatko tko želi nešto isprobati, to  može pokušati- naglasio je Eterović, koji je rekao kako je kazalište njegov  pogled  na svijet te da se još prije svojeg odlaska iz Hrvatske htio baviti kreativnom industrijom.


O povratku


Kada netko ode, onda više nema povratka, a ja sam točno pola života proveo u Hrvatskoj, pola u inozemstvu. Najkraće sam bio u rodnom gradu, do 18. godine, da bih  potom išao po drugim gradovima bivše države, a onda i u inozemstvo. Živio sam u  dvije države, u Dublinu i  u Berlinu. U potonjem gradu se pred mojim očima rušio  zid, prisjetio se taj Splićanin.




Sveučilišni kolegiji


Kolegiji Nikše Eterovića počeli su u ovom semestru. Interes studenata je velik, no,  kaže on, informativni proces je jako težak.
– U srijedu je objavljen popis kolegija, a već sljedeći dan bili su toliko popunjeni da  se moglo startati s nastavom. Riječ je o praktičnim kolegijima u kojima  imamo mogućnost oslobađanja kreativnosti. Moram reći kako su se ljudi s Odjela za psihologiju  pokazali jako otvorenima i srdačnima. Zajednički se trudimo, a bez te otvorenosti  Odjela, tko zna bih li došao, budući da  kreativna industrija još nije zaživjela.