Ostati na okupu bilo bi najveće pojačanje

Za eventualna pojačanja potreban je novac kojeg nemamo, posebno za neka zvučna imena, a ako to budemo prisiljeni učiniti onda ćemo tražiti po pozicijama na kojima su se nalazili igrači koji su nas napustili
Uprava kluba nije reagirala nakon pet poraza u nizu s rezovima i nekim smjenama, nego je pametno procijenila da smo sposobni izvući sezonu na pravi put
Sezona Borik-Puntamike je došla svome kraju te na red dolaze završne obrade i analize minulog učinka koji je zasigurno donio pregršt zadovoljstva za sve ljubitelje ovog kluba. Za trenera Nevena Plantaka, nema sumnje, sezona je vrlo pozitivna, a ono što je stvoreno u osam mjeseci od prvog okupljanja daje mu veliki optimizam da se uz ispunjenje nekih uvjeta može mirne duše nastaviti s započetim poslom, stvaranjem nove Borik-Puntamike koja već godinama drži svoju vrijednost u hrvatskoj košarci. Sezona u kojoj se odigralo ukupno 30 službenih utakmica (28 u prvenstvu te dvije u Kupu Krešimira Ćosića) donijela je 18 pobjeda i 12 poraza što je omjer kojeg bi objeručke prihvatili tamo u kolovozu prošle godine kad se krenulo s pripremama.
Neizvjestan početak
– Kad se sjetim kako je bilo teško bilo što najavljivati prije početka sezone na kraju je učinak iznad svih naših očekivanja. Prošlu sezonu sam sjeo na klupu Borik-Puntamike na početku Lige za ostanak i uspjeli smo spasiti prvoligaški status u toj vrlo neizvjesnoj ligi te smo vrlo brzo nakon toga, već početkom svibnja počeli s intenzivnim radom i pripremama za ovu sezonu. Suočili smo se sa smjenom generacija, jer momčad je ostala bez iskusnih karika poput Dundova, Žorža, Čiklića, Grgurovića i Šarlije te je trebalo stvoriti novu cjelinu koja je na kraju najmlađa momčad lige s prosjekom od tek 21 godinu. Stoga su svake najave i očekivanja bili bačene u drugi plan i trebalo je stvoriti momčad od šestorice igrača koji su imali određeno iskustvo i ostatka od nekih 6-7 igrača koji nikad nisu zaigrali na ovakvoj razini natjecanja – kazao je Plantak o tim počecima ovog ljeta koji su donijeli mnogo pitanja, a pravi odgovori su počeli stizati u prvim utakmicama koje su dale naznaku od kakvog materijala je ta renovirana Borik-Puntamika.
– Imali smo kvalitetno odrađene pripreme u kojoj smo stvarali igru i pravi pokazatelj su nam bile pripremne utakmice u kojima smo pokazali da smo sposobni dobro odigrati. Ipak vrlo nezahvalno je kad stvarate momčad praktički ispočetka, jer je opće poznato da je za tako nešto potrebno puno duže razdoblje da bi sve došlo na svoje mjesto. Tada sam najavljivao da pravu igru, tj. koncept koji je osmišljen tek može zaživjeti nekih šest mjeseci nakon prvog okupljanja. To je zbog gole činjenice da se razni košarkaški elementi mogu uigrati tek nakon nekog vremena koje je potrebno za uigravanje i općenito da se suigrači naviknu jedni na druge. Obrana po tom pitanju puno brže sjeda, nego recimo napad za koji treba puno više vremena. Stoga su naša očekivanja na otvaranju bila vrlo niska.
Prva utakmica koju smo igrali sa Šibenikom je trebala biti odrednica sezone.
– Imali smo baš pred tu utakmicu veliki peh, jer nismo mogli računati na naša dva stožerna igrača Mrvu i Ivanova koji nisu zaliječili svoje ozljede, ali srećom ostatak momčadi je reagirao fantastično. Pokazali smo karakter i uspjeli smo jedan igrački vrlo moćan Šibenik svesti na tek 60 poena što je donijelo veliko olakšanje. Pobjeda na otvaranju dala nam je krila i bila je pokazatelj da smo na pravom putu.
U sljedećih osam utakmica, tj. do polovice natjecanja u A-1 ligi ostvarili ste zavidan učinak od 5 pobjeda i 4 poraza te ste dobro kotirali na ljestvici.
– Ostvarili smo sve domaće pobjede, a posebnu težinu imale su te dvije prve protiv Šibenika i Splita. Mogli smo i u gostima doći do uspjeha, posebno protiv Trogira kojeg smo nadigrali u prvom poluvremenu i na kraju tijesno izgubili. Protiv Zaboka i Darde smo izgubilo dosta glatko, ali to nije nikakvo čudo kad znamo da je Zabok puno kvalitetniji od nas, dok u Dardu smo otišli desetkovani zbog viroze koja je zahvatila momčad u tjednu prije utakmice. Također smo kod Svjetlosti odigrali odličnu partiju, ali smo ostali nedorečeni u završnici susreta kad su Mrva i Ivanov imali otvorene šuteve za pobjedu. Pet pobjeda nam je donijelo potreban mir pred nastavak prvenstva u kojem smo primarno tražili pobjede nad momčadima koje su nam po papiru bile u rangu.
Iz krize još snažniji
Kraj godine pripao je Kupu Krešimira Ćosića u kojem ste na kraju ušli među 12 momčadi, preko Cedevite se ipak nije moglo, no nakon toga uslijedio je pad koji je dobro uzdrmao vaše redove. Ušlo se u negativnu seriju od četiri poraza od čega dva u nizu na svom parketu.
– Sve je krenulo s gostovanjem u Šibeniku za kojeg su svi govorili da će pasti sam od sebe. Upozoravao sam igrače na opasnost takve utakmice u kojoj je domaćin, iako u velikim problemima osipanjem momčadi, bio posebno opasan i rasterećen. Pristup mojih igrača nije bio ni blizu onog od prije, ali se mora priznati da je domaćin, s kadrom kojim je raspolagao, pružio izvanserijsku priredbu i s takvim preduvjetima smo bili osuđeni na poraz.
Šibenik je bio početak negativnog niza.
– Taj poraz je bio najveći uzrok bolnim porazima u Jazinama od Trogira i Zaboka. Nije sramota izgubiti od kvalitetnijih momčadi poput njih, no u završnicama nismo znali uzeti pobjedu što se može pripisati velikom neiskustvu. Moji igrači nisu još naučili pogađati šuteve u posljednjim sekundama. Svi su počeli govoriti o krizi igre i da su nam dani u ligi odbrojani, a tvrdio sam i onda i danas da se nije dogodila nikava kriza igre već kriza rezultata. Mi smo u tim porazima zadržali razinu igre kojom smo prije pobjeđivali, no protivnici su bili kvalitetni Trogir i Zabok.
Porazom od Zaboka, petim u nizu u A-1 ligi, zatresla vam se trenerska stolica, no tada se momčad uzdigla iz ponora.
– Posebno je bolio poraz u produžetku od Zaboka nakon čega me je bilo pomalo strah što ću dočekati u ponedjeljak na treningu. Međuti, kad smo sportski direktor Pero Perić i ja vidjeli kako se igrači trude na tom treningu zaključili smo da nam se sve to negdje mora vratiti i da ćemo se izvući iz te krize. Moram istaknuti taj trenutak kao prelomnicu sezone, jer tada Uprava kluba nije reagirala nakon pet poraza u nizu s rezovima i nekim smjenama, nego je pametno procijenila da smo sposobni izvući sezonu na pravi put što je sve dovelo do onoga što je uslijedilo. Osobno sam bio pet puta smijenjen u trenerskoj karijeri i znam da se trener treba mijenjati jedino u situaciji kad izgubi kontrolu nad igračima. To u ovom situaciji nije bio slučaj i Uprava je to prepoznala.
Kaštela prelomnica
Prva pobjeda na strani u sezoni u Kaštel Starome je naznačila seriju od pet pobjeda.
– Ta utakmica s Kaštel galerijom pokazala je koliko smo bili sve to vrijeme prije u svojevrsnom grču. Kad smo uspjeli dominantnom igrom poraziti Kaštelane na njihovom parketu otvorilo nam se i počeli smo funkcionirati na pravi način. Obrambeno smo djelovali vrlo kompaktno, održavali smo kontinuitet svih 40 minuta, što je sve donijelo sigurnost u napadu koji se dizao kako je sezona odmicala. Nakon toga smo nanizali seriju zavidnih rezultata od čega bi posebno apostrofirao prvu pobjedu u Dubravi te zaključili osnovni dio sezone još jednim gostujućim uspjehom u Dubrovniku.
Čekala vas je Liga za ostanak u koju ste ušli s omjerom 8-2. Ostvarenje prvoligaškog statusa je bilo vrlo blizu, no jedna pobjeda vas je dijelila od Lige za prvaka. Je li postojao određeni žal za tim?
– Nimalo. Možda su igrači potajno priželjkivali tako nešto, no svi smo bili svjesni realnosti koja je govorila da su ipak ove četiri momčadi iz vrha bile za nijansnu jače od nas. To nije nikakvo čudo kad se pogleda s kakvim budžetima i rosterima raspolažu Zabok, Trogir, Svjetlost i Darda. Bili smo u odličnom tonusu nakon pet pobjeda i igrači su bili puni želje za utakmicama u Ligi za ostanak. Odradili smo tih 10 kola sa sedam pobjeda i iako smo osigurali ostanak polovicom lige inzistirao sam da se odradi maksimalno sve do kraja i na kraju smo osvojili prvo mjesto. Igrači su do kraja odradili ozbiljno posao i sezonu priveli u pobjedničkom ritmu. Uz rezultat uspjeli smo dati priliku i igračima koji su imali manju minutažu tijekom sezone što nam je donijelo određene koristi po pitanju sljedeće sezone u kojoj očekujem napredak kod tih igrača i njihovu veću participaciju kroz utakmice.
Kakav je plan za dalje, sezona 2010./11. počinje tek polovicom listopada. Što se može očekivati od Borik-Puntamike na jesen?
– Teško je govoriti o tom budućem vremenu, jer je vrlo neizvjesno kako će se sve poklopiti. To ovisi o mnogo čimbenika na koje je teško utjecati. Većina pitanja oko mogućeg sastava za sljedeću sezonu doznat će se tijekom lipnja kad će neki igrači i Uprava sjesti za stol i pokušati pronaći model za daljnju suradnju. Također treba vidjeti kako će se rasplesti situacija s KK Zadrom s kojim smo ove sezone otvorili lijepu suradnju. Hoće li Olivari i Čakarun ostati kod nas ili se vratiti u Zadar to mi ne odlučujemo. Meni bi najveće pojačanje bilo to da ostane kompletna momčad od ove sezone. Za eventualna pojačanja potreban je novac kojeg nemamo, posebno za neka zvučna imena, a ako to budemo prisiljeni učiniti onda ćemo tražiti po pozicijama na kojima su se nalazili igrači koji su nas napustili.
 

Razbijen sindrom gostovanja

Sezona je ponudila novu dimenziju Puntamičana koji su za razliku od prijašnjih češće znali odnijeti bodove s gostovanja. Pet puta im je to pošlo za rukom, od čega dvaput u Dubrovniku, po jednom u Dubravi, Šibeniku i Kaštel Starom.
– Momčad je već od početka sezone pokazivala određeni karakter te je igrala na jednak način, tj. istim intenzitetom i doma i vani. To što smo prvi put ostvarili gostujuću pobjedu tek početkom veljače razlog je što smo sva ta prva gostovanja imali kod nominalno jačih momčadi. Jedini slučaj gdje smo bili inferiorniji u tom prvom dijelu bila su gostovanja kod Zaboka i Darde. Kasnije kad su na red došle gostovanja kod “al pari” momčadi s nama onda smo često znali uzeti bodove. Prva protiv Kaštela je bila važna zbog psihe, dok je ona u Dubravi najslađa i najveća, jer smo od tamo prvi put u povijesti uzeli bodove.

Šetorica predvodila

U 30 utakmica koristili ste usluge svih 13 igrača s razlikom što su minute raspodijeljene najvećim dijelom na šestoricu igrača koji su bili nositelji igre (Ivanov, Mrva, Pavić, Petani, Dević i Jurjević). Ipak, i ostala sedmorica imali su svoje utakmice gdje su znali donijeti prevagu.
– Mislim da su svi igrači dobili pravilno raspoređenu i zadovoljavajuću minutažu, a neki čimbenici su utjecali na nečiju manju. Tu najprije mislim na Olivarija koji je od pripremnog razdoblja bio predodređen da igra nekih 25 minuta po utakmici, ali njegovi problemi sa zdravljem su učinili to puno manjim. Najveći napredak je iskazao Petani koji je svojim pristupom na treninzima i na utakmicama zaslužio čistu peticu. Mrva je zakođer odigrao sezonu karijere i bio naša najubojitija figura u napadu. Ivanov je doprinio s velikom valorizacijom, no u skakačkom dijelu je primjetna njegova rezerviranost prouzročena strahom od povratka ozljede gležnja. On u tom skakačkom dijelu sigurno može dati više. Jurjević je naš jedini igrač koji ne trenira dvaput dnevno zbog ostalih obaveza, pa je bio spreman za nekih 20 minuta u utakmici. Dević je dosta tražio pravu formu početkom sezone, no odreagirao je na pravi način u drugom dijelu. Za ove ostale najveći iskorak se primijetio kod Čakaruna koji je donio prevagu u nekim utakmicama i bio ključan igrač, dok je Baždarić znao često dobro odgovoriti. Kod Troskota koji ima velik potencijal primjetan je grč u utakmicama dok na treningu je totalna suprotnost, što isto vrijedi za Mrkića i Marina. Za ove najmlađe slijedi, u ovom razdoblju do početka srpnja, mukotrpan rad na kojem ćemo nastojati ispraviti tehničko-taktičke nedostatke i pokušati ih unaprijediti za nadolazeću sezonu.

Plus i minus

Najveći dobitak i najveći propust u sezoni?
– Dobitak je kohezija koja je stvorena u momčadi. To zajedništvo je donijelo obranu koju smo u većini utakmica odigrali na visokoj razini, čemu svjedoči podatak da smo najmanje koševa primili u cijeloj ligi. Također, napad nam je u pogotovo drugom dijelu sezone bio ubojit. U minuse treba ubrojiti malo prevelik broj izgubljenih lopti. Imali smo oko 13 izgubljenih lopti po utakmici i to treba svesti na nižu razinu negdje do 10. Jedan dio toga smo anulirali osvojenim loptama i napadačkim skokom. Također u nedorečenost minule sezone možemo svrstati određene probleme s ozljedama, posebno viroza i bolestima. To nas je u nekim utakmica koštalo bodova, a neki igrači poput Olivarija i Dražovića su imali manjak utakmica što nam je dovodilo do suženosti rotacije.