Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Blagdan radosti, optimizma i nade

23.04.2011. 22:00
Blagdan radosti,  optimizma i nade


Bog daje da sunce sja i zlima i dobrima. On podržava dobro i to je snaga naša. On pomaže u borbi protiv zla svake vrste, u društvu, u obitelji, u samima sebi. I to je nada naša. Ući u korizmu obredom pepeljanja znači obnoviti osobno odluku da ćemo se zajedno s Kristom suočiti sa zlom


Pred nama je najveći  kršćanski blagdan –  Uskrs za koji se intenzivno pripremamo kroz vrijeme korizme,  molitvom, postom, pokorom,  odricanjem te djelima ljubavi  i milosrđa. U povodu svetkovine Kristova uskrsnuća,  kao i pripreme za njega, to  jest korizmenog hoda ususret  Kristovoj pobjedi nad smrću,  tamom i grijehom, razgovarali smo sa zadarskim nadbiskupom mons. Želimirom  Puljićem.           
Korizma se još zove i  vrijeme milosti te vrijeme  obraćenja. Zašto?
– Korizma je ozbiljno liturgijsko vrijeme koje nikoga  ne ostavlja ravnodušnim. U  našem kršćanskom hodu postoje etape povratka k izvorima, istinskom kršćanskom življenju i suobličavanju  Kristu Patniku. Kad se kaže  da je korizma milosno vrijeme misli se prvenstveno na  vrijeme koje “daje šansu”. A  ono je prigoda kako bismo se  vratili Bogu, s njim više prijateljevali, produbili smisao  molitve i postali mu što sličniji. Treba samo otvoriti oči i  upoznati silne mogućnosti  obraćenja i dobivanja milosti  koje nam Bog dariva.
Pobožnost Križnoga  puta
Tekstovi Božje Riječi  koji se čitaju u vrijeme korizme na poseban način uvode vjernike u pripremu za  Uskrs, od poziva na  obraćenje do posta, molitve i  borbe protiv napasti. Koje  biste od tekstova Svetog pisma izdvojili uključujući i  njihove poruke?
– Crkva nas po Božjoj Riječi poziva odmah na Čistu  srijedu da “razderemo srca, a  ne halje svoje.” I Krist govori  o postu i molitvi koji moraju  dolaziti iznutra. On se ljutio  na farizeje i pismoznance  koji su sve činili izvana, da ih  ljudi vide kako bi naoko  postali Bogu draži. Svetopisamski tekstovi kroz korizmene nedjelje postupno  katehiziraju vjernike koji su  primili krštenje, kao i one  koji će to uskoro primiti.  Tako se na primjer na prvu  korizmenu nedjelju čita  evanđelje o Kristu koji je  napastovan, a na drugu odlomak evanđelja o njegovom  božanskom preobraženju.  Treća korizmena nedjelja  donosi epizodu Krista koji je  izvor vjere, poput bistre vode  iz Jakovljeva zdenca. Četvrta  korizmena nedjelja prikazuje slijepca od rođenja kome  Isus otvara oči, pa predstavlja Krista kao svjetlost  svijeta. Na petu korizmenu  nedjelju čita se evanđelje o  Lazarovom oživljavanju koje  je bitno različito od Kristova  uskrsnuća komu je on prvijenac. Šesta, pak, korizmena je nedjelja Muke Gospodnje. Tako nas svaka korizmena nedjelja uvodi u  otajstvo Krista koji je istina,  svjetlo i nada ljudi. Jer, on je  gospodar života i smrti.
Prva korizmena nedjelja  je Čista, druga – Pačista,  slijedi Radosna… Možete  pojasniti njihovo značenje?
– Nazivi za korizmene nedjelje Čista, Pačista, Radosna,  Cvjetna, itd. nemaju neko  teološko značenje u liturgiji  korizmenog vremena. Nazivi  su više odraz pučkog  proživljavanja korizme kao  vremena koje se ukorjenjuje  u svakodnevlju. Narod je uvijek na svoj način interpretirao korizmu i pokušavao je  proživjeti sebi svojstveno.  Takvo gledanje i napor da se  ona ostvari, ne odstupa od  onog istinskog poziva na  obraćenje i promjenu.
Korizma uključuje poziv  na post, milostinju, molitvu,  pokoru i djela milosrđa. Na  koje se sve načine ove kreposti ostvaruju u kršćanskom životu? Kako u suvremenom svijetu živjeti korizmeno poslanje koje, između ostalog, uključuje velikodušno odricanje, nesebičnost, darivanje, ljubav  bez računice, brigu za potrebite, borbu protiv grijeha,  nenavezanost na materijalno u korist siromašnih,  itd?
– Istina je kako nam se  često čini da živimo u vremenu koje nije previše sklono raspravljati o Bogu i vjerskim temama. No, kada se  pogleda malo ispod površine  lako je uočiti da ima ljudi  koji žive od “ideala vječitih”  (Kranjčević) i spremni su na  odricanje, imaju duha nesebičnosti i  ljubavi bez  računice; sve ovo što nabrajate. A Bog daje da sunce  sja i zlima i dobrima. On  podržava dobro i to je snaga  naša. On pomaže u borbi  protiv zla svake vrste, u  društvu, u obitelji, u samima  sebi. I to je nada naša. Ući u  korizmu obredom pepeljanja  znači obnoviti osobno odluku da ćemo se zajedno s  Kristom suočiti sa zlom. Pobožnost Križnoga puta, koji  rado obavljamo u korizmi,  put je koji nas vodi do pobjede. One prave. Ne nad  drugima, nego nad sobom. A  do nje se stiže putem ljubavi  kojom nadvladavamo  mržnju; preko darivanja i  dijeljenja dobara koje u nama svladava prirođene porive sebičnosti. To je pravi  plod korizme.
Haške presude
Kako bi se vjernici što  bolje pripremili za Uskrs,  potrebno je intenzivnije živjeti zajedništvo s Bogom,  kroz molitvu, euharistiju,  sakramentalni život, ustrajnost na putu dobra i u borbi  protiv napasti. Možete pojasniti njihovu ulogu?
– Uskrs je najveća kršćanska svetkovina. Nju smo pozvani slaviti ne samo izvana,  nego i spasonosno iznutra.  Tek tada Uskrs ima svoj  smisao. Za takvo slavlje valja  se “naoružati” borbom Duha,  i naporom prijanjanja uz Boga. Korizma je izvrsna prigoda za snažan pedagoški,  ljudski, asketski i duhovni  napredak i rast u Gospodinu.  Nije lako, međutim, danas  istinski, vjernički slaviti i  doživjeti Uskrs. Komercijalizacija je zahvatila i svetkovanje Uskrsa. Istina, nešto  manje nego za Božić. Uzmite  primjer u Zagrebu gdje će,  kako se reklamira, na Uskrs  biti otvoreni svi trgovački  centri. Pita li se itko kakav će  Uskrs biti djelatnicima u tim  centrima?! Imaju li oni pravo na obiteljsko zajedništvo i  radost koju donosi Uskrs.  Paradoks je i u tome što je  nedjelja spomendan Kristovoga Uskrsnuća. Dan Gospodnji. Uskrs je prvenstveno blagdan vjere koji se ne  može ničim nadomjestiti.
Korizma uz poziv na  obraćenje uključuje potrebu  promjene srca iznutra. Što  to podrazumijeva?
– U korizmenom vremenu  Crkva poziva vjernike neka  tijekom duhovne obnove  čine određene konkretne aktivnosti; neka se popravljaju i  pripravljaju put Gospodinu:  “krivudavi putovi našega  neispravnog kršćanskog hoda neka se ispravljaju, doline  očaja i razočaranosti neka se  popunjavaju vjerom u Gospodina, a bregovi uznositosti i oholosti neka se sravne činima naše poniznosti”.  Korizma nam, dakle, pomaže da “srce mijenjamo”,  da se popravljamo i duhovno  “očvrsnemo”. Ona nas poziva  i potiče da “krenemo u  duhovni boj” protiv zla koje  je i u nama i oko nas. Vjernici tijekom korizme idu  “oboružani molitvom, postom i dobrim djelima” kako  bi na proslavu uskrsnih blagdana prispjeli obnovljena  srca i osnažena duha.
Ovogodišnji Uskrs slavimo u ozračju haaških presuda hrvatskim generalima  Gotovini i Markaču. Kako se  radovati, pogotovo obitelji  osuđenih, kad znamo da su  osuđeni heroji koji su žrtvovali živote za Lijepu  našu?
– Najprije žao mi je što se  to dogodilo u korizmi, neposredno pred početak Svetog Tjedna, kad nas liturgija  vodi u Jeruzalem pratiti Isusa na njegovom križnom putu. Osuđenicima to može biti  korisna i utješna okolnost.  Jer, nisu prvi, a ni posljednji  koji “stradavaju na pravdi  Boga”, kako se ono kaže.  Vjernicima, pak, koji su potreseni viješću iz Haaga presuda odvlači pozornost od  onoga što sveto bogoslužje  nudi na razmišljanje. A to je  Isus Krist koji nas je svojom  patnjom, smrću i uskrsnućem spasio i oslobodio. I  ne daj Bože, rekao bi sveti  Pavao, da se ičim drugim  hvalimo, osim križem Gospodina našega Isusa Krista.
Uz ove tužne okolnosti  generali su zaslužili čestitke  za primjereno držanje tijekom presude, i posebice za  spremnost da kao pravi heroji i dalje trpe za našu  slobodu. S iskrenom solidarnošću s njihovim obiteljima želimo im blagoslovljene  uskrsne blagdane. A njih i  njihove suborce, koji su založili živote za neovisnost  Republike Hrvatske, preporučujemo u molitve.
Pred vjernicima zadarske Crkve je hodočašće obitelji u Vranu. Što je dosad  ostvareno u pripremama za  taj događaj koji će se održati  neposredno pred susret s  papom Benediktom XVI. u  Zagrebu? Kako ste zamislili  susret u Vrani i koji su  njegovi ciljevi?
– Ponajprije mi smo s velikom radošću primili vijest  da je papa Benedikt XVI.  prihvatio naš poziv da dođe  u Hrvatsku 4. i 5. lipnja ove  godine. Još uvijek čuvamo  spomen na tri pohoda sluge  Božjega pape Ivana Pavla II.  Oni su se događali u važnim  trenucima naše crkvene i nacionalne povijesti. Ovakvi  susreti povezuju prošlost i  sadašnjost, prolaznost i  vječnost. Od početka smo  povezani s Petrovim nasljednicima koji su nam bili  bliski u teškim trenucima  naše povijesti. Ističući kako  dolazi na proslavu Nacionalnoga susreta hrvatskih  katoličkih obitelji, te da se  želi pomoliti na grobu  blaženog Alojzija Stepinca,  Papa je zapravo naznačio i  ključ čitanja svoga pohoda.  Okupljanjem obitelji želi se  promicati bračne vrijednosti,  a obiteljima pružiti ruku potpore i reći: Niste napušteni.  S vama smo. A i samo odabrano geslo glasi: “Zajedno u  Kristu”.
Susret u Vrani zamišljen je  kao naš biskupijski susret  obitelji. Cilj je naći se zajedno kao velika obitelj i  posvijestiti našu pripadnost  Katoličkoj crkvi. Živimo u  vremenima kada opet treba  svjedočiti svoju vjeru. A naše  okupljanje je prigoda za to.  Na razini naše nadbiskupije  osnovan je odbor za pripremu susreta u Vrani. Pripreme se uredno odvijaju i  radujem se tom našem okupljanju. Sve informacije mogu se dobiti u župnim uredima. Mi ne zatvaramo oči  pred realnošću ugroze obiteljskih vrijednosti. Ali, i ne  umaramo se poticati obitelji  da ne zaboravljaju da su one  mala “kućna Crkva” u kojoj  treba danomice zahvaljivati  Bogu za primljene darove.  Posebno za dar koji muž i  žena predstavljaju jedno  drugome. U tom vidu  možemo se nadati kako će i  dolazak Pape biti poticaj u  tom smjeru. Iz prijašnjih  smo, naime,  pohoda iskusili  kako je svaki papin pastirski  pohod donosio ljudima nadu, vraćao ponos, budio nutarnju snagu i ohrabrenje, te  učvršćivao samosvijest o  vlastitim vrijednostima koje  smo baštinili i koje još postoje u narodu.
Što biste posebno rekli  vjernicima Zadarske nadbiskupije u svojoj uskrsnoj  poruci?
– U povodu Uskrsa mi  ćemo ovih dana upućivati  jedni drugima uskrsne čestitke i dobre želje. Isusovo  uskrsnuće, naime, blagdan je  radosti, optimizma i nade. Te  krjeposti, koje su utemeljene  i ugrađene u uskrsnim izvješćima o “prvom danu tjedna” (Mt 25, 1), danas su  nam osobito potrebne. A  Kristovo uskrsnuće, kao  ključni događaj povijesti i  ljudskih sudbina, snažno je  vrelo takvog optimizma i nade. Osnaženi tom vjerom mi  smo kadri “stajati uzgor” i  kad pušu jake bure i oluje.  Jer, Uskrsnuli je nada naša.  On je svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je  središte i smisao svega. U toj  vjeri i radosti želim svima  blagoslovljene uskrsne blagdane.